ČOVJEK SE
DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI,
ENERGETSKI, MATERIJALNO,
UZDIŽE I NAPREDUJE
KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA,
RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU
I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

duhovnaizgradnja.com forum

 

posjetite i sajt Duhovna izgradnja

Ovo je forum javnog karaktera i na njemu svako može da iznosi svoja razmišljanja koja su u skladu sa pravilima foruma, ali autori sajta ne stoje iza pisanja drugih učesnika

Danas je 24 Okt 2017, 10:33

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 24 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3
Autoru Poruka
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 13 Jul 2014, 11:53 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
16. O POSJEDU MIRA I ODMORA PRED BOGOM

Duša koja je vjerna u toj ljubavi i privrženosti Bogu već opisanima, zapanjena je kad osjeti kako on postepeno zaposjeda cijelo njeno biće; i sada uživa stalni osjećaj prisustva koje joj postaje posve prirodno. To prisustvo izlijeva u nas neobičnu vedrinu koja prožima sve naše sposobnosti – smiruje um, pruža sladak odmor i mirnoću, čak i usred naših svakodnevnih poslova; ali mi mu moramo biti predani bezrezervno.

Moramo, pak, naglasiti da je od najveće važnosti da prestanemo djelovati sami iz sebe niti se truditi išta, kako bi božanska Moć mogla djelovati sama; kao što je i rekao kroz usta proroka Davida, "Budi tiho, i znaj da sam ja Bog." Griješe jako oni koji ovakvu molitvu prozivaju dokoličarenjem, optužba koja može proizaći jedino iz neiskustva. Kad bi se potrudili i stupili u nju, ubrzo bi doživjeli suprotno od onoga što pretpostavljaju i uvidjeli neutemeljenost svojih optužbi.

Ova naizgledna neaktivnost, zaista nije posljedica besplodnosti i nedostatnosti, već plodonosnosti i obilja; iskusnoj duši je to jasno kao dan i znat će i osjetiti da je njena tišina prepuna i pomazujuća, i ishod je uzroka posve suprotnih apatiji i ispraznosti. Unutarnjost nije utvrda koju treba osvojiti silom i nasiljem, već je Kraljevstvo mira koje se zadobija jedino ljubavlju. Predajmo se tako Bogu bez ikakvih slutnji opasnosti. On će nas voljeti i omogućiti da i mi volimo njega; i ta ljubav rast će svaki dan i proizvesti u nama druge vrline. Jedino on može ispuniti naša srca koja je svijet rasturio i zatrovao, ali nikad ih nije mogao ispuniti.

Ništa neće oduzeti od nas osim onoga što nas unesrećuje. Jer brojne stvari koje smo potrošili zarad svojih požuda u prošlosti, sada ćemo koristiti da ispunimo svoje potrebe sa zahvalnošću našem velikom tvorcu svih dobrih stvari.

Tada će najobičnije i naizgled nebitne aktivnosti postati izrazi vrline i izvori utjehe. Promatrat ćemo s mirom primicanje smrti kao početak besmrtnog života, i kao što je Pavle rekao, "Nećemo biti razodjeveni, već odjeveni, i smrtnost se utopila u životu."

Nemojmo se više bojati posvetiti se posve njemu. Što riskiramo ako se oslanjamo isključivo na njegovu dobrotu? On nas neće obmanuti, osim što će nam darovati obilja iznad svih naših nadanja: "Tko kroči u tami, tko nema svjetla – vjeruj u ime Gospodnje i osloni se na svog Boga." Ali oni koji sve očekuju uzdajući se u sebe same neće izbjeći obmanutost i moraju pretrpjeti bar ovo korenje: "Previše toga smatrate da je do vas!" […]

Kao što niti jedno ljudsko biće ne rađa samoga sebe, niti si ni jedan čovjek ne pravi zrak koji će disati, niti tlo na kojemu će stajati njegova noga, tako je i put oslobođenja unaprijed, i od početka Bogom utvrđen i dan.

Duša koja je dotle stigla, nema potrebu ni za kakvom drugom pripremom osim tihovanjem: jer sada božansko prisustvo, koje je veličanstveni ishod i nastavak molitve, počinje se moćno osjećati i duša doživljava što je apostol Pavle rekao, "Oko nije vidjelo, niti je uho čulo, niti su pojmila srca ljudska, stvari koje je bog priredio onima koji ga ljube." Duša zasigurno uživa transcendentnu blagoslovljenost i osjeća da više nije ona ili on koji živi, već Krist živi u toj osobi; i da je jedini način da ga pronađe taj da okrene um prema unutra. Tek što to napravimo, ispunjeni smo radostima njegovog prisustva: toliko smo zadivljeni tim ogromnim blagoslovom, i uživamo unutarnje općenje koje nikakve izvanjske stvari ne mogu prekinuti.

Rekao je da ako pazimo na njegove riječi, volimo ga; a "Znamo da sve stvari djeluju za dobro onima koji ljube Boga, njima koji su pozvani sukladno njegovoj svrsi." Sve počinje našim odazivom.


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 13 Jul 2014, 11:55 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
17: O SAVRŠENOSTI, ILI SJEDINJENJU DUŠE S BOGOM

Najkorisnije i najpoželjnije stanje u ovom životu je ono Kršćanske savršenosti, koje se sastoji od sjedinjenja duše s Beskonačnom Čistoćom, sjedinjenja koje uključuje u sebi svo duhovno dobro; proizvodeći u nama slobodu duha; koje nas uzdiže iznad svih događaja i promjena u životu, i koje nas oslobađa od tiranije ljudskog straha; daje izvanrednu moć dobre izvedbe svih aktivnosti i ispravnog ponašanja u svim našim poslovima; trezvenost istinski Kršćansku u svim našim pothvatima; mir i savršenu smirenost u svim okolnostima, i, ukratko, neprekidnu pobjedu nad samoljubljem i strastima.

Nemoguće je stići u Božansku zajednicu samo putem meditacije, niti rastapanjima u osjećajima, niti najsvjetlije i elegantno sročene molitve; jer, prema Spisima: "neće čovjek vidjeti Boga i živjeti." Sve čini ne-tihe molitve, čak i aktivne kontemplacije koje naša volja vrši u životu, neće omogućiti da "njima vidimo Boga"; jer sve što je u ljudskoj vlastitoj moći ili sposobnosti prvo mora umrijeti, koliko god bilo plemenito; koliko god uzvišeno.

Ivan je naveo, "i bješe tišina na nebesima". Nebesa su središte duše gdje se pojavljuje sva božanska Veličanstvenost, sve mora biti utihnuto u tišinu. Svi napori, sâmo postojanje samoljublja mora biti poništeno; jer to je prirodna volja koja se protivi Bogu, i sva zloća ljudska proizlazi otuda, tako da čistoća duše raste proporcionalno podvrgnutosti prirodne volje Njegovoj volji.

Tako duša nikad ne može stići u zajedništvo, osim poništenjem svoje volje; niti ikad može postati jedno s Ocem, osim da bude ponovno ustanovljena [obnovljena] u čistoći svojeg prvog stvaranja.

Bog pročišćava dušu svojom ljubavlju, kao što se metali pročišćavaju u velikoj peći. Zlato se može pročistiti jedino vatrom koja postupno od njega odvaja i konzumira sve što je svjetovno i drukčije od njega; mora biti rastopljeno i rastvoreno, i svi nečisti spojevi maknuti iz njega, ponovno i ponovno ga vraćajući u vatru; tako ono postaje pročišćeno od svih unutarnjih nečistoća, i podignuto u stanje koje se više ne može bolje pročistiti. Više ne sadrži drukčije spojeve; njegova čistoća je savršena, njegova jednostavnost dovršena i pogodno je za najizvrsnije izvedbe. Na sličan način božanski Duh, kao postojani plamen mora konzumirati i poništiti sve zemaljsko, senzualno i karnalno, svu vlastitu aktivnost duše, prije nego duša može biti pogodna i sposobna za sjedinjenost s Bogom i Kristom.

"Načinit će čovjeka vrijednijim od najfinijeg zlata". Ali kada Riječ koja bješe u početku počne paliti, ništiti i pročišćavati; tada se duša, ne uočavajući dizajn ovih djelovanja, povlači od njih; i kao što zlato izgleda prije da crni nego sjaji kada se prvo ubaci u pećnicu, tako i duša pomišlja da je njena čistoća izgubljena da su njena iskušenja njeni grijesi.

Ali, dok priznajemo da je Božje uživanje cilj zarad kojeg smo stvoreni; da "bez svetosti" nitko ga ne može postići; i da za njegovo postizanje moramo neophodno proći kroz silne pročišćujuće procese; nije li neobično da zbog naše strave izbjegavamo ovaj proces kao da je on uzrok zla i nesavršenosti u sadašnjem životu, koji treba proizvesti slavu i blagoslovljenost u životu koji dolazi.

Neka svi, onda, uznapreduju k cilju, podvrgnuti vodstvu i upravljanju duhom milosti, koji će vas nepogrešivo promijeniti i dovesti vas do kraja vašeg stvaranja; čistoće i radosti sjedinjenja s Bogom i Kristom.

Može se možda reći da se neki pretvaraju da su dostigli ovo blagoslovljeno stanje; ali jao! Nitko se više ne može ovo pretvarati nego što se jadac koji je na rubu umiranja od gladi može pretvarati da je sit i zadovoljen; neka želja ili riječ, neki uzdah ili znak, neumitno će mu pobjeći i izdati njegovo izgladnjelo stanje.

"Budite savršeni, kao što je i vaš Otac koji jest na nebesima, savršen". Duša, koja ostaje u svom stanju nereda je nesavršena; postaje savršenija onoliko koliko se približava Božanskoj volji. Kada je duša toliko napredovala da ne može ni u čemu uzmaknuti od Božanske volje, tada je posve savršena, ujedinjuje se, i biva preobražena u božansku prirodu; i bivajući tako pročišćena i sjedinjena s Beskrajnom Čistotom, nalazi duboki mir, i slatki odmor, koji ju dovodi u takvo savršeno jedinstvo ljubavi da je posvema ispunjena radošću. Podlaže se volji velikog Izvornika u svim situacijama, i raduje se u svemu na božansko zadovoljstvo.

Gospod se približava takvoj duši i iznutra komunicira njoj. Ispunjava ju sobom jer ona je prazna; oblači ju u svoju svjetlost i svoju ljubav, jer ona je naga; podiže ju, jer ona je niska; i sjedinjuje ju sa sobom.

Ako biste ušli u ova nebesa na zemlji, zaboravite sve brige i svaku napetu misao izvedite iz sebe da ljubav Božja može živjeti u duši, da možete biti u stanju reći s apostolom: "ne živim više ja, već krist je taj koji živi u meni". Kako bismo sretni bili kad bismo sve napustili za njega, tražili jedino njega, disali samo za njega; neka su naši uzdasi samo za Njega. Kad bismo samo mogli bez prekida ići prema tom blagoslovljenom stanju! Bog nas zove da tako činimo i dođemo k njemu. On nas poziva da uđemo u svoj unutarnji centar, gdje će nas on obnoviti i promijeniti, i pokazati nam novo i nebesko kraljevstvo, prepuno radosti, mira, zadovoljstva i vedrine.

Duhovna, odvojena i povučena duša ovdje ima svoj mir neprekinut, iako izvana može susretati borbe, i može biti gola, zaboravljena, progonjena i napuštena, jer iz beskrajne daljine bure nikad ne dosežu to najvedrije nebo unutri u kojemu stanuje čista i savršena ljubav. Iako princ tame može zaista nasilno napadati na nju; ipak ona mu se opire i stoji poput snažnog stupa; njoj ne bude ništa više nego visokoj planini u oluji. Dolina je zatamnjena debelim oblacima, strahovite oluje ječe i grme; dok uzdignute planine sjaje obasjane svijetlim zrakama sunca, u spokoju i vedrini, nastavljaju bistre poput nebesa, nepomične i prepune svjetla; takva duša je zaista "planina Zion koja ne može biti maknuta, već živi navijeke".

Na ovom prijestolju mirovanja javljaju se savršenstva duhovne ljepote; ovdje ćemo uživati istinsko svjetlo tajnih i božanskih tajni Kristovih, savršenu poniznost, potpuno pomirenje, nježnost i nevinost grlice, slobodu i čistoću srca; ovdje svjedočimo radosnu jednostavnost, nebesko ravnovjesje, neprekidnu molitvu, potpunu nagost, savršenu nepristranost, i nebesko općenje. To je bogato skriveno blago; to je biser neprocjenjivi.

-kraj-
http://hallvworthington.com/


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 17 Avg 2014, 19:05 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Na Bogu je samom, i ne na duhovnim vođama, da promaknu dušu od kontemplacije* na meditaciju**; jer ako Bog ne zove dušu u ovo stanje molitve, duhovni vođa ne može učiniti ništa sa svom svojom mudrošću niti uputama. Kaže Miguel de Molinos.

* konsideracija, promišljanja, razmatranja
** pročišćujuće motrenje (tamna noć), tihovanje, kvajetizam, hesuhia

Dušu treba ostaviti na miru u stanju kontemplacije i kontemplativne molitve, promišljanja o Božjim i duhovnim stvarima, čitanja i promišljanja Božje Riječi i ne gurati ju u drugo višlje stanje, dok god u toj kontemplaciji nalazi prihranu i dobrobit.

Kaže sv.Ivan od Križa da je kontemplacija - duhovna razmatranja i uvidi intelekta o duhovnim stvarima - početnički način molitve. Ono što hrani dušu i duh ovdje jest mlijeko o kojem govori Pavle.

Postoje 'znakovi' ili 'simptomi' po kojima se prepoznaje kada kontemplativni vid molitve više ne daje svoje plodove i paraleleno s njima "ma što činila od svoje strane duša ne može više razmatrati niti razmišljati služeći se osjetnom maštom kao ranije" (...) "Moć predočivanja i mašte ne nalazi nikakvog oslonca u bilo kakvom razmišljanju niti će ubuduće moći u razmišljanju stati na čvrsto tlo." Sve više raste nemogućnost za dušu da razmatra svojim moćima: javlja se tzv. suhoća duševnih moći: [suhoća] sjećanja, prosudbe i promišljanja. U stanju motrenja, tj. kada duša prelazi - Božjim vodstvom - od razmatranja (kontemplacije) u tihovanje, "Bog u njoj radi i zato joj vezuje unutarnje moći ne puštajući joj ikakva oslona u razumu, niti ugodnosti u volji, niti reda u pamćenju". I onda, ono što jedino može ostati su: "vjera u razumu, nada u pamćenju, ljubav u volji". (svi citati su Ivana od Križa)

Do tada, duša se hrani mlijekom, baš kao što nikome ne pada na pamet novorođenče otrgnuti od mlijeka i odmah ga početi hraniti krutom hranom, niti ga postaviti na pistu za maraton, a još nije niti počelo svoja prva puzanja.

Kad se počne događati prelazak iz kontemplacije u meditaciju duša je svjesna da se nešto drukčije počelo događati. I tek tada joj upute tihovanja mogu dobro doći.


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 03 Mar 2016, 10:17 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Samo da pustim "apdejt". Koga zanima skinuti knjižicu u pdf formatu za čituckanje u miru doma, može ići ovdje: i na dnu stranice je link za download.
:-)


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 24 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
cron
Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Group
Prevod - www.CyberCom.rs