ČOVJEK SE
DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI,
ENERGETSKI, MATERIJALNO,
UZDIŽE I NAPREDUJE
KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA,
RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU
I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

duhovnaizgradnja.com forum

 

posjetite i sajt Duhovna izgradnja

Ovo je forum javnog karaktera i na njemu svako može da iznosi svoja razmišljanja koja su u skladu sa pravilima foruma, ali autori sajta ne stoje iza pisanja drugih učesnika

Danas je 15 Nov 2019, 22:42

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 21 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3  Sledeća
Autoru Poruka
PostPoslato: 02 Jul 2012, 17:33 
OffLine
Autor sajta
Korisnikov avatar

Pridružio se: 29 Sep 2010, 22:51
Postovi: 221
Dobar tekst. Može li se za početak meditacije po "naški" to reći ovako:
Kad jedeš postani jedno s tim činom, sa jelom....kad piješ postani jedno sa pićem...šta god da radiš budi to cio od glave do pete. Kad razmišljaš o nečemu pusti nek te prožme, ne opiri se. Naravno, u početku se to radi sa stvarima koje voliš, kad to postane rutina ideš dalje, širiš to stanje dok ne postaneš jedno s njim u svemu, dok ne mogneš da uđeš u njega kad poželiš i šta god radiš.
Napor o kome pišeš, može li to biti jednostavno volja?

_________________
Facebook: https://www.facebook.com/kruna.alma


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 02 Jul 2012, 22:41 
OffLine

Pridružio se: 21 Jun 2011, 13:08
Postovi: 25
Kako god da kažemo SveJednoJe. Pitanje je KAKO ćemo to Razumijeti?
To što opisuješ to je jedan malo viši oblik Meditacije, jer on uključuje Cjelovitost svih Funkcija, tj. svih dijelova nas u JEDNU Cjelinu. A takav neko je prevazišao Meditaciju.
No, upravo to je Savršena Meditacija. Sjedinjenje sa Sobom, Cjelovitošću.

Napor je prije Odluka u kojoj Istrajavamo, a kasnije je to Volja. Jer Volja je Stanje Cjelovitog Ispoljenja, a ona nije Napor.
No, u svakodnevnom jeziku Đungle to možemo nazvati i Rad na Volji, Voljno usmjerenje tj. Napor. No, to uskoro postaje prepreka u Razumijevanju. Jer Volja uključuje mnogo Dijelova koji nisu Ujedinjeni u Cjelinu koju nazivamo "sobom". A ponajmanje je to nešto što uključuje nekog ko sebe smatra "sobom".
Volja je Ispoljenje Budnog Čovjeka i to nije Napor za njega.
To je upravo dio Preciznog Jezika, a bez njega nema Razumijevanja nijednog Spisa, nijednog Istinskog Učenja, itd.

Negdje sam imao neke tekstove o Meditaciji koji su mnogo potpuniji od ovog koji sam objavio. Pogledaću. Pa objavim ovdje. Jednom sam pokrenuo ovu temu a sada da je zatvorim sa drugog ugla..
Tzv. slučajnost.. al samo "takozvana". :)

_________________
Tamo gde sam Ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u Svjetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mračan kao Ambis u koji se moraš spustiti, da bi pronašao Ono za čim tragaš. U praznini Ništavila Ja postojim!


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 04 Jul 2012, 13:40 
OffLine
Autor sajta
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Feb 2008, 19:50
Postovi: 1147
Lokacija: Banja Luka
Drago mi je da je baš ova tema aktivirana jer u zadnje vrijeme imam neki impuls da se posvetim tehnikama meditiranja pa da vidim da li bi me to uspjelo dovesti do meditacije. Moram priznati da sam tek juče po prvi put pročitao tekstove sa početka ove teme iako su napisani prije više od 4 godine. I za to sam imao impuls u zadnje vrijeme ali to sam uradio tek kada je nekidan tema osvježena sa novim tekstom. Čak mi i nije žao što to nisam uradio ranije jer te tekstove uopšte ne bih shvatio kao sada niti bi mi "sjeli" kao sada. Prije nisam na neke stvari gledao kao sada pa je pitanje kako bih te tekstove shvatio. Ovo što mi sada ove neke (i druge) stvari "sjedaju" valjda govori o nekom prizvuku istine u tim tekstovima/učenjima (ili prizvuk nečega što se poklapa sa nečim u meni, a da li je u pitanju istina ostaje da se vidi), ali koliko god prizvuk bio dobar moram priznati da me on sve manje zadovoljava, ono što bih sada mnogo više volio je da sam počnem da doživljavam, mirišem, okusim, zagrizem te stvari o kojima se priča. Recimo ovo "stanje proširene svjesnosti u kojem registrujete ali ne reagujete" ili ovo "opuštena Svjesnost kretanja Uma u kojem nema daljnjih rekacija" ili ovo "Savikapla samadhi je stanje sjedinjenja sa objektom meditacije u kojem i dalje postoji manifestacija misli i emocija, ali one ne vas ne dotiču" ili ovo iz starog teksta "covjek postaje mirniji, raspolozeniji, jasnijih emocija i misli, pojavljuje se jasnija koncentracija, ulazi u odnose daleko lakse i otvorenije, pojacava mu se smisao za duhovitost, manje prijanja za uvrede koje mu se upucuju, manje prijanja za promjene oko sebe u smisu stresa i otpora, jasnije se ispoljava i izrazava na bilo koji nacin, postaje mnogo pristupacniji i otvoreniji, iskreniji prema sebi kao i prema drugima ako za tim osjeti da ima potrebu, lakse se prilagodjava promjenama situacija", sve to zvuči super, kažem zvuči jer ne mogu reći da je super dok to ne doživim, do tada samo "zvuči", kao i sva priča o prosvjetljenju, budnosti, svjesnosti, jedinstvo sa Višim Ja, sve to fino zvuči ali sve je to mrtvo slovo na papiru dok se ne iskusi, dok se ne "unese u sebe". Koliko sam stekao utisak, prije svega gledajući u sebe, postoje te neke faze u duhovnom radu kada čovjeku mnogo prija da čita i sluša sve i svašta, i sve ga to zadovoljava, ispunjava, to mu je dovoljno, i vjerujem da sve to ima svoje, da to nije loše, ali onda dođe u fazu da ga to više baš i ne zadovoljava, sad bi da konačno zagrize u to, da iskusi to o čemu je čitao na mnogo mjesta. A i nema smisla da cijeli život samo gledamo u jelovnik i da nam to tjera vodu na usta, jer jelovnik se ne jede. Čitanje kojekakvih tekstova o buđenju, svjesnosti, Višem Ja, povišenim stanjima svijesti, nereagovanju, neidentifikaciji i kako to sve izgleda (dosta grubo opisano, jer svi kažu da se opisati ne može) izaziva upravo to da ide voda na usta, ali ako ostane samo na tome onda će čovjek ostati gladan. Potreban je konkretan rad, kretanje ka tome nečemu (a ka čemu se to kreće će se znati tek kad se stigne, do tada postoje samo koncepti o tome).

Ono što me sada zanima, ako već imam želju da radim na ovome, su naravno tehnike. Ovo sve do sada napisano je uopštena priča, mada mi djeluje kao dosta dobra, ali nisam primjetio tehnike. Ne znam da li si planirao da ih izneseš ovde. Vjerujem da bi iz svog iskustva mogao dati neke za početak možda jednostavnije ali djelotvorne. Ili kako god želiš. Više me privlači meditacija nego mantre, mantre me nikad nisu nešto privlačile.

Ako osoba radi tehnike meditacije sa nekim ciljem, recimo da je cilj Savikapla samadhi (da li je dobro početi sa tim?), da li će sigurno znati kada uleti u to stanje ili može biti u njemu a da ga ne prepozna? Ili drugim riječima: da li je to stanje osjetno drugačije od ovog uobičajenog pa da se to nesumnjivo osjeti kada se doživi?


Damian je napisao:
U momentu kada se um sjedini sa objektom meditacije dolazi do Savikapla Samadhija (Savikapla samadhi je stanje sjedinjenja sa objektom meditacije u kojem i dalje postoji manifestacija misli i emocija, ali one ne vas ne dotiču)

Da li se ovo (i ona druga dva nivoa Samadhija) može prenijeti u svakodnevni život, u sve aktivnosti u toku života? Vjerujem da može, uz dosta rada. Jer po meni jedino u tom slučaju to ima neku svrhu. Ako to mogu da doživim samo dok radim neku tehniku pa me tehnika nekad ubaci u to stanje koje traje par sekundi ili minuta a ovamo u toku neke konkretne životne situacije kad bi mi to stanje dobro došlo ne mogu da ga imam, onda to nije to. Lako je u "mirnim stanjima" da budemo nekako smireniji, opušteniji, finiji, ali kad krene frka tu nas nema, krenu burne misli, emocije, identifikacije, sva 'duhovnost' pada u vodu, sva nekakva svjesnost pada u vodu, samoposmatranje pada u vodu, ni ne sjetimo se toga u toku frke.

Po meni sve ovo mora postati praktično, mora se unijeti u svakodnevni život, mora postati dio nas. Vjerujem da to može ali vjerovatno ide postepeno, polako. A za početak bi dobro došle neke tehnike :), na primjer da okusimo kako izgleda Savikapla samadhi :)


Ovo zvuči lijepo i djeluje da si napisao da čovjek postaje takav baš tokom običnog svakodnevnog života sa svim situacijama koje proživljava:

covjek postaje mirniji, raspolozeniji, jasnijih emocija i misli, pojavljuje se jasnija koncentracija, ulazi u odnose daleko lakse i otvorenije, pojacava mu se smisao za duhovitost, manje prijanja za uvrede koje mu se upucuju, manje prijanja za promjene oko sebe u smisu stresa i otpora, jasnije se ispoljava i izrazava na bilo koji nacin, postaje mnogo pristupacniji i otvoreniji, iskreniji prema sebi kao i prema drugima ako za tim osjeti da ima potrebu, lakse se prilagodjava promjenama situacija

_________________
Facebook: https://www.facebook.com/jehoash.abiel


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 04 Jul 2012, 15:26 
OffLine

Pridružio se: 21 Jun 2011, 13:08
Postovi: 25
Samadhi je posljedica. Ne može se ići za njim, pokušavati ga postići.
Daću ti primjer.
Sjedio sam nakon nekog Rada sa Majstorom i razmišljao šta znači da moram da granicu oko Sopstva "razorim", tj. da opnu koja stoji između Unutrašnjeg osjećaja Ja skinem i da se stopi sa onim što sam osjećao oko sebe, isto kao Osjećaj Ja. I nekoliko sati razmišljanja, posmatranja, tumbanja u glavi, odustanem. Jer mi nikako nije bilo jasno što to znači. Kako da se tamo neka iluziorna granica oko Sopstva ili Istinskog Ja skine kako bi čovjek dodirnuo povišeno Stanje. Prvo, nisam znao što je to ta granica. Drugo, nisam znao kako da skinem nešto što ne poznajem i ne znam. Treće, zar je taj osjećaj mene, koji se ispoljava Istinskim Ja, oslobođenim od bilo kakve idealizovane slike o sebi, bilo kakve projekcije, itd. može da nestane ako sam to JA????
I ostao sam sjedeći u nekom polu svijesnom stanju.
Energija se istrošila na sva ta Unutrašnja Trenja, suočavanja, Rad koji je trajao nekoliko dana, sumnje u sebe, strahove da negdje nisam zabagovao i slično.
Prosto sam sjedio i ušao u neku Unutrašnju tupost, koja je odisala nezadovoljstvom, neprihvatanjem sebe, žalošću (ili čak i samo-sažaljenjem) i u tom momentu dok sam sjedio u fotelji kroz prozor je ušao neki zvuk, mislim da je bila neka ptica na balkonu ali je nisam vidio.
Pogledao sam kroz prozor Svijestan, ali ne i Svijestan Sebe, zvuk je bio dio Svijesti, pogled je bio dio Svijesti, miris, okus, dodir tijela i stolice, proces svijesnog osveštavanja toga je bio proces Svijesti (Svijesnosti). Ili ja (subjekt) stopio se (proces svijesnosti) sa onim što je percepirao (objektom - zvuk, vid, miris...). Sam od sebe život je momentalno manifestovao u hiljdama nijansi, zvuku koji je odzvanjao u nekoliko nota istovremeno, mirisu koji je mirisao samo Stanje, itd.
Nije bilo nekog ko je bio odvojen od onog što je Percepirao, već je Percepcija uvijek za sobom povlačila Perceptora (onog koji Percepira) a to dvoje stvaraju Proces Svijesnosti u kojem ni objekt ni subjekt više ne postoje kao zasebne jedinke, već su oni DIO sveukupnog procesa koji se dešava.
U tom trenutku, pukla je opna oko Sopstva.
Ne znam koliko je trajalo. Možda 5, 10 ili 15 minuta INTEZIVNOG Proživljavanja, no posljedice su trajale intezivno nekih 7 dana, a neke manje, slabijeg inteziteta nekih mjesec dana.
Tipa, nisam imao treptanje, nisam imao motoričke funkcije koje su bile nepotrebne, tipa mahanje rukama dok pričam, drmanje nogama, ili nešto tome slično. NIje bilo nijedne jedine riječi koja je bila suvišna i izvan konteksta priče. Atomosfera oko mene se mjenjala prostim i spontanim ispoljenjem u prostoru oko sebe, ljudi su bili jasni, vidio sam ih bez "spoljašnje šminke". Najgore je bilo suočavanje sa onim što je u meni postojalo kao moja Osobnost. Viđenje i Bol koji nastaje Viđenjem da si djelovao protiv Sebe, da si povredio a ti opravdavao ko zna čim. Drugi šok u tih prvih sedam dana je bio sagledavanje načina Ispoljavanja Univerzuma, Apsoluta. Shvatanje da su svi u pravu i govore istinu, ali da razina ispod ne može da razumije razinu iznad, ali svaka razina je istinita jer manifestuje Stanje Svijesti te razine i istina na toj razini je Apsolutno takva kakva se ispoljava, a na višoj je već drugačija, ali opet Apsolutno takva kakva jeste na toj višoj razini.
Treći šok je bio šok koji me je nekako razorio i posljedice su trajale nekoliko dana, kao i dan danas kada se toga sjetim.
Treći Uvid je bio koliko sam Živućih Majstora povredio.
Ovdje govorim o Majstorima, ne imitatorima. U tom momentu Razumio sam šta je to Majstor, šta to znači, kako se ispoljava, šta on radi, zbog čega i slično. I prosto, to me je zakucalo da sam ridao satima kao malo dijete, puno bola i patnje od onoga što je počionio kroz svoje živote.

Kada se sve to smirilo, na neki način, znao sam kako da pomalo smirujem, ali ne do kraja, onda je sve počelo slagati se na svoje mjesto. Nastupili su periodio teškog i Napornog Učenja, proučavanja onog što je ostalo od Osobnosti i što djeluje nezavisno od Sopstva, i slično. Razumio sam da Rad na Sebi počinje tek od tog trenutka. I da sam tek na početku Rada na Sebi.

Bio sam Cjelovit. Svaki Dio je bio gdje je trebao biti. Svaka borba je bila Dio Dijela određene Cjeline i dovela je do Razumijevanja i Ispoljenja (na neko vrijeme) te Cijeline. Čudesni trenuci zaustavljanja mentalno-emotivnog brbljanja i DIREKTNO PROŽIVLJAVANJE na sebi disanja, daha, dodira vazduha. Imao sam osjećaj da mogu da zagrizem Stvarnost oko sebe, da mogu da je okusim svakim čulom. Znao sam sebe uhvatiti kako pokušavam rukama i prstima dodirivati prostor oko sebe koliko sam imao osjećaj da je Stvaran i Materijalan (Prostor kao ispoljenje Svijesti). I slično.

Doći u Savikalpa Samadhi ne znači ništa. :)
Razlika je samo u tome što tada znaš kamo si se zaputio, ali i znaš s čim sve treba da se suočiš. Fino je blaženstvo, ekstaza, znanje, svijest koja te nosi i shvataš da si, NE Dio, već sama STVARNOST Manifestvovana u Dijelu.
Ono s čim se svako suoči ko ga doživi jeste to da to stanje koje nastane poslje toga, nako nekoliko godina ili dana ili mjeseci, jeste povišenije nego prije ali i ti ga doživljavaš POTPUNO isto kao što svakodnevni čovjek doživljava sam svom stanja u kojima živi. Ništa specijalno.
Drugi te vide u nekoj mjeri kao poznavaoca, iskusitelja, znalca (uslovno govoreći) ali ti sebe ne. Dapače, nemaš ni trunke osjećaja da si viši od nekog drugog jer sve isto doživljavaš.
No, postoji razlika, a to je Suptilnost.
Budniji čovjek ima sve što ima i uspavaniji, samo što je kod njega suptilnije, nije tako grubo, vidi to, ima mogućnost da to kontroliše u nekoj mjeri, i slično. NIŠTA VIŠE.
Isto Radi na Sebi kao i svi ostali, ali njegov rad postaje opasniji, jer mu je i Ličnost (Ego) suptilnija i lakše se predstavi kao probuđena ličnost ili probuđen ego. :)
Opasniji za njegovu degradaciju ili stajanje na mjestu na kojem se nalazi.

Tehnike postoje kako bi se Um igrao tehnikama. One nemaju nijednu drugu svrhu do davanje umu mogućnosti za mlaćenjem prazne slame. :)
One nisu Meditacija.

Recimo, ne znam kako vi tu molitvu nazivate, ali riječ je o "Oče naš".
Odari je kako treba, Budi svijestan svaki riječi i ZNAJ šta ta svaka riječ znači UZ direktno VIĐENJE (u početku vizualizaciju) svega što ona govori i OSJEĆANJE toga što izgovaraš u toj molitvi.
DOŽIVI SVAKI ASPEKT TE MOLITVE DIREKTNO SOBOM i ući ćeš u povišeno stanje ili Budnost ili čak i tzv. Savikapla Samadhi.

"Oče naš,
koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje,
dođi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja,
kako na nebu tako i na zemlji."

Šta je to Otac, šta znači NAŠ, kako to DOŽIVLJAVAŠ "NAŠ"
šta je to nebesima, šta to znači, osjetiti to
šta znači da se "sveti ime tvoje".. itd.. itd..

Oče naš koji jesi na nebesima
sveti se ime tvoje - jedna cjelina
dođi kraljevstvo tvoje
budi volja tvoja - druga cijelina
kako na nebu tako i na zemlji -treća cjelina.. itd.
Sve to se mora OSJETITI, ZNATI što to znači, VIDJETI iznutra i slično.
I to je već jedna savršena tehnika.
To nije molitva, to je NAČIN da se uđe u Budno Stanje.

Ili, kratka meditacija.
Sjedi i opusti se.
Osjeti da si sam na planeti, da si sam u univerzumu. Nema nikoga, ničega.
Neka sve nestane, planeta, sunce, univerzum. Ostani Sam u "praznini".
Povuci svoju svijest na osjećaj Ja, ili Osjećaj Života koji imaš u sebi.
Osjeti da je isti taj Osjećaj Života ili Ja oko tebe, kao sam Apsolut. Sve je ispunjeno samim Apsolutom i ti si dio Njega. Kao kap u okeanu. Osjeti kako više nema razlike između tebe i Apsoluta (Boga).
Diši ga, izdiši ga - osjeti kako dah ulazi i izlazi i da to što diše i to što je disano jedno je te isto, Apsolut.
Izgubi bilo kakav osjećaj da si to ti, već da je sve to On - njegovo Carstvo, Njegova Volja, sve je ispunjeno Njime.

I to je to.
NIšta specijalno. :)
Sličnu tehniku sam radio nekih mjesec dana prije nego što sam uletio u to Stanje koje sam ti opisao. Naravno uz ostali Rad na Sebi.
Procesi koji se dešavaju, misli, emocije, unutrašnji pokreti i slično - sve to je UNUTAR toga što On i Ti Jeste. Ne sukobljavaj se sa njima, ne sudi, ne bori se protiv toga, jer to NE MOŽE da te spreči da uđeš u to Stanje. To sve postoji s razlogom. Teško je sada pisati o tome, tim razlozima, jer to je ogromna tema Tantričkog Rada, poznavanje Sila, Zakona, Energije, Svijesti, Samskara, Karme, Vasane, Vritija.. itd.. itd..

A kada se budemo vidjeli mogu ti pokazati neku mnogo oštriju i jaču tehniku, ali ne smijem je ovako javno davati. Ne zato što je tajna. :)
Već zato što strahovito brzo dovodi do promjene u Svijesti, koja je gotovo trenutna, ali posljedice mogu biti prejake. To je način da se na trenutak osjeti to Stanje da SI TI IZVAN SVAKOG PROCESA, pa čak i izvan Samadhija.. Iako sam ti dio te tehnike pojasnio u prepričavanju svog iskustva.

Tehnika postoji milion. I sve imaju samo jednu svrhu, zabaviti Um sa nečim da bi ti mogao Sagledati Sebe.
Tehnike nisu Meditacija. Meditacija je Proširena Svijest o Sebi.
Postoji niz tehnika koje se davaju na raznim razinama Eoteričnog Učenja. Moje lično iskustvo je da je to sve obična glupost. One služe samo pripremi Uma i ništa više. Ma koliko one bile jake.
Iako bih mogao reći da su i prečice tehnika, to nisu u punom smislu te riječi, već su OKIDAČI koji trenutno izazivaju povišena Stanja. Ali ne može se uči u to Stanje ukoliko u nama ne postoji Onaj koji je Svijestan, Onaj koji Percepira - tj. Svijest o Sebi koja je Svijesna svakog oblika Percepcija kao obične Percepcije i nije identifikovana sa time. Otuda zahtjev da se o prečicama ne govori javno.

_________________
Tamo gde sam Ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u Svjetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mračan kao Ambis u koji se moraš spustiti, da bi pronašao Ono za čim tragaš. U praznini Ništavila Ja postojim!


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 05 Jul 2012, 13:08 
OffLine
Autor sajta
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Feb 2008, 19:50
Postovi: 1147
Lokacija: Banja Luka
Zanimljivo je to iskustvo koje si opisao. Da li je to Samadhi? Da li kasnije možeš opet to da iskusiš, istim tehnikama ili nekim sličnim? Da li se iz tog stanja inače ispada nakon tako nekog vremena, najintenzivniji dio je u minutama a neke posljedice traju nekoliko dana? Da li se daljim radom ti periodi produžavaju, i da li je to uopšte potrebno postići? Mogu li se ta stanja, kasnije kroz rad, prizivati po volji? I u ovim tvojim tekstovima sa prethodne stranice si rekao da je tehnika za meditaciju samo ispomoć, i isto čini buku koja se bori protiv veće buke u nama, a da se vremenom i ona može odbaciti jer se može djelovati bez posrednika (tehnika).


Damian je napisao:
Razumio sam da Rad na Sebi počinje tek od tog trenutka. I da sam tek na početku Rada na Sebi.

Tako sam nekako i mislio. Izgleda da je sve do tada samo vraćanje na nulu, iz minusa, a tek tada ide rad u plus stranu. Bar tako djeluje, mada je opet sve to rad u plus stranu, ka onome ka čemu treba da se kreće.


Damian je napisao:
Doći u Savikalpa Samadhi ne znači ništa. :)
Razlika je samo u tome što tada znaš kamo si se zaputio, ali i znaš s čim sve treba da se suočiš. Fino je blaženstvo, ekstaza, znanje, svijest koja te nosi i shvataš da si, NE Dio, već sama STVARNOST Manifestvovana u Dijelu.

Znači nije baš ništa već je ipak nešto :)
Nije značajno u odnosu na neka veća postignuća jer je samo stepenica na tom putu, ali i stepenice su bitne ako ti daju makar malo veći uvid u sebe, svijest, stvarnost, to ka čemu ideš, ako ti daju vjetar u leđa da se krećeš na tom putu. Senzacije, fenomeni i ekstaze u svijesti su problem samo ako se na tome ostane, ako neko umisli da je već postigao to šta treba postići. Ali ako daju bar neke ispravne uvide, razbijaju neke iluzije i daju vjetar u leđa da te guraju u pravom smjeru onda je to korisno.


Damian je napisao:
Ono s čim se svako suoči ko ga doživi jeste to da to stanje koje nastane poslje toga, nako nekoliko godina ili dana ili mjeseci, jeste povišenije nego prije ali i ti ga doživljavaš POTPUNO isto kao što svakodnevni čovjek doživljava sam svom stanja u kojima živi. Ništa specijalno.
Drugi te vide u nekoj mjeri kao poznavaoca, iskusitelja, znalca (uslovno govoreći) ali ti sebe ne. Dapače, nemaš ni trunke osjećaja da si viši od nekog drugog jer sve isto doživljavaš.

Ima smisla.


Damian je napisao:
Recimo, ne znam kako vi tu molitvu nazivate, ali riječ je o "Oče naš".
Odari je kako treba, Budi svijestan svaki riječi i ZNAJ šta ta svaka riječ znači UZ direktno VIĐENJE (u početku vizualizaciju) svega što ona govori i OSJEĆANJE toga što izgovaraš u toj molitvi.
DOŽIVI SVAKI ASPEKT TE MOLITVE DIREKTNO SOBOM i ući ćeš u povišeno stanje ili Budnost ili čak i tzv. Savikapla Samadhi.

Dobar prijedlog, ali ključna stvar je znati i moći to "odraditi kako treba" :)


Damian je napisao:
Ili, kratka meditacija.
Sjedi i opusti se.
Osjeti da si sam na planeti, da si sam u univerzumu. Nema nikoga, ničega.
Neka sve nestane, planeta, sunce, univerzum. Ostani Sam u "praznini".
Povuci svoju svijest na osjećaj Ja, ili Osjećaj Života koji imaš u sebi.
Osjeti da je isti taj Osjećaj Života ili Ja oko tebe, kao sam Apsolut. Sve je ispunjeno samim Apsolutom i ti si dio Njega. Kao kap u okeanu. Osjeti kako više nema razlike između tebe i Apsoluta (Boga).
Diši ga, izdiši ga - osjeti kako dah ulazi i izlazi i da to što diše i to što je disano jedno je te isto, Apsolut.
Izgubi bilo kakav osjećaj da si to ti, već da je sve to On - njegovo Carstvo, Njegova Volja, sve je ispunjeno Njime.

Hvala na ovome. Probao sam malo juče (nije lako na ovim vrućinama u dosta toploj sobi :)).
Ovde ima dosta toga "osjeti". Osjeti ovo, osjeti ono. Nadam se da ću vremenom moći na pravi način i sa pravim osjećajem da to osjetim. Jer inače kad god u tehnikama postoje zahtjevi da se nešto osjeti, vizualizuje, sebi predstavi, uspješnost vjerovatno zavisi od toga kako i koliko je on to u stanju, kako je on shvatio šta treba da osjeti, koliko je u stanju da uđe u to, da se uživi, da ga to prožme.


Damian je napisao:
Procesi koji se dešavaju, misli, emocije, unutrašnji pokreti i slično - sve to je UNUTAR toga što On i Ti Jeste. Ne sukobljavaj se sa njima, ne sudi, ne bori se protiv toga, jer to NE MOŽE da te spreči da uđeš u to Stanje.

Misliš li na procese koji se dešavaju pri pomenutoj meditaciji ili inače? Ali u svakom slučaju je zanimljivo ovo što si rekao na kraju "to NE MOŽE da te spreči da uđeš u to Stanje". Obično naša defaultna misao i stav je da nas to baš nekako sprečava da uđemo u to stanje pa krenu borbe, grčevi, nervoze, misli tipa "nikad ja ovo neću moći jer me ometaju haotične misli i emocije". Zato je ljudima često teško da shvate taj stav da se ne treba boriti, da se prepuste, valjda zato što su nekako navikli i imaju stav da se u svemu i za sve treba boriti a da pasivnost i opuštenost ničemu ne vode.


Damian je napisao:
A kada se budemo vidjeli mogu ti pokazati neku mnogo oštriju i jaču tehniku, ali ne smijem je ovako javno davati. Ne zato što je tajna. :)
Već zato što strahovito brzo dovodi do promjene u Svijesti, koja je gotovo trenutna, ali posljedice mogu biti prejake. To je način da se na trenutak osjeti to Stanje da SI TI IZVAN SVAKOG PROCESA, pa čak i izvan Samadhija..

Zainteresovan :)


Damian je napisao:
Iako bih mogao reći da su i prečice tehnika, to nisu u punom smislu te riječi, već su OKIDAČI koji trenutno izazivaju povišena Stanja.

Te prečice, ti okidači, jesu li uvijek opasni ili ima i onih koji nisu, koji mogu dati neke uvide ali u najgorem slučaju će samo izostati uvid i ništa drugo se neće desiti?
Da li djelotvornost okidača zavisi od osobe na kojoj se to radi (njene duhovne zrelosti)? Okidač može da djeluje ali i ne mora?

Na drugom mjestu si pisao o tome da Majstori mogu učenicima da nasilno skidaju slojeve ličnosti ali da se to inače ne radi jer može biti dosta šokantno pa se radi samo kada se slojevi ličnosti već dosta "istanje" a Majstor procjeni kada je to. Da li se način na koji to rade razlikuje od učenika do učenika, dakle Majstor zna za svakoga kako to da uradi, ili tu postoje neki univerzalni načini i tehnike? Jesi li možda doživio tako nešto? Da li je skidanje slojeva ličnosti uvijek neprijatno ili zavisi od osobe do osobe odnosno od duhovne zrelosti i prethodnog rada na sebi?

_________________
Facebook: https://www.facebook.com/jehoash.abiel


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 05 Jul 2012, 14:32 
OffLine

Pridružio se: 21 Jun 2011, 13:08
Postovi: 25
Citiraj:
Zanimljivo je to iskustvo koje si opisao. Da li je to Samadhi? Da li kasnije možeš opet to da iskusiš, istim tehnikama ili nekim sličnim? Da li se iz tog stanja inače ispada nakon tako nekog vremena, najintenzivniji dio je u minutama a neke posljedice traju nekoliko dana? Da li se daljim radom ti periodi produžavaju, i da li je to uopšte potrebno postići? Mogu li se ta stanja, kasnije kroz rad, prizivati po volji? I u ovim tvojim tekstovima sa prethodne stranice si rekao da je tehnika za meditaciju samo ispomoć, i isto čini buku koja se bori protiv veće buke u nama, a da se vremenom i ona može odbaciti jer se može djelovati bez posrednika (tehnika).


Samadhi-ja ima tri vrste za koja znamo i sedam Samadhija ovisno o Kvalitetama Centara Svijesti. A sada opisivati to sve bilo bi suludo. Svaki Centar može ući u Samadhi, te na taj način poprima Kvalitete tog Centra. Tipa: U jednom Centru čovjek u Samadhiju osjeća Sjedinjenje sa Apsolutom kroz Osjećaj da su oni jedno te isto, u Drugom Centru to doživljava kao ljubav između njega i Apsoluta, u trećem kao opijenost Asolutom kroz jaku Emotivnu ekstazu i slično.
U zavisnosti od toga Savikapla Samadhi ima sedam pod-nivoa. Nirvikalpa je nešto sasvim drugo, kao i najviši oblik Sjedinjenja tj. Sahaja Samadhi.
U Nirvikalpa Samadhiju možeš ostati najviše 21 dan, nakon toga se napušta tijelo. Ali postoje slučajevi da je čovjek ulazio i izlazio iz njega i to je trajalo oko 70 dana. Kada je riječ o Vrhunskim Majstorima to ne ovisi o broju dana.
Savikalpa Samadhi u svom značenju znači Sjedinjenje sa Kvalitetama, Nirvikapla znači bez Kvaliteta - potpuno odsustvo Kvalitete ili Triju Sila koje kreiraju. Savikalpa ipak ima te Sile i stoga se i naziva Sa Kvalitetama.
Periodi se mogu produživati. Obično se kaže da čovjek pre finalnog Probuđenja ili Nirvikalpe ima nekoliko malih "probuđenja", tj. Budnih Stanja ili ti Savikalpa SAmadhija, od dva ili tri pa naviše.
Obično u pričama o Samadhiju u Spiritualnoj literaturi daju se neke mistične ikonotacije, pretjeruje se i slično. Samadhi je Stanje Cjelovitosti, Uvida u svoje Istinsko Stanje, iako čovjek još ne mora da zna svoju Istinsku Prirodu, no Uvid u nju počinje da se stvara i Manifestuje. U njemu je Čovjek Usebljen, privučen samim Sobom, tj. svojom Sviješću, ili Jedinstvenim Poljem Svijesti, kako bi se to reklo u Transpersonalnoj psihologiji.
To je posljedica Cjelovitog Pristupa Sebi, ali i Posljedica i drugih načina, tj. prilaska kroz određeni Centar, jednoobrazan način Rada. Kako se Svijest oslobađa terorizacije Ličnosti, laički govoreći, kako Mehaničnost i robstvo dijelovima Uma se smanjuju, on je sve Cjelovitiji u svom Ispoljenju. Unutar Spoljašnjeg i Unutrašnjeg iskustva Svijesti pojavljuju se tzv. "rupe" kroz koje je moguće prepoznati Više Stanje i Biti u njemu neko vrijeme. No, ono što je u čovjeku neosvešteno, ono što je i dalje Mehanično, Ličnost koja nije očišćena i koja i dalje zarobljava Svijest ga naposljetku vraća nazad u svakodnevno iskustvo.
Obično, sve dok ne ovlada Sobom čovjek ne može ulaziti Voljno u takve razine Svijesti. No, razina s kojom je ovladao omogućuje mu da postiže niže nivoe Povišenog Stanja ili jedno od sedam podnivoa Savikalpa Samdhija.
Ovo što pričam o Samadhiju djelomično je uzeto iz Učenja Madhyamachara Tantre.
Lično ne obraćam pažnju na neka tumačenja sem kao neke informacije koje ti mogu pojasniti ono što ti se zbiva, ono što prolaziš, i to im je jedina valjanost. Filzofija ima svoju valjanost u nekoj domeni, ali od nje ne možemo "kruha da se najedemo", jer je obično štampana na bljutavom papiru.
Stvari su poprilično jednostavne kako se približavaš više sebi. Rad na Sebi počijne uviđanjem Otpora, ili ti Sile Otpora. Ona nam pokazuje sve ono što nas sputava da budemo ono o čemu čujemo od drugih, ono o čemu čitamo ili prepričavamo. Naravno, kao i u svemu što si više Usebljen, Cjelovit lakše ulaziš u povišenija Stanja. Ali uvijek se sjetim nekih stvari koje su mi rečene: "Lako je probuditi se! Teško je ostati Probuđen!". Govori se da nije problem ući i Povišeno Stanje, Sjedinjenje sa sobom, već je problem to Manifestvovati u potpunosti, jer u nama ima previše Otpora, previše Mehanike koja nas uvlači u Mehaničnost Energije i Svijesti na ovoj razini gdje živimo.
Zato sam ti i rekao da neke stvari prosto ne možemo reći u par rečenica i traže godine Rada i Proučavanja Ezoteričnog kako bi se dobila kompletnija slika.
Najčešće je riječ o minutama a rijetko o satima da si u Sjedinjenom Stanju, ali to je kao prikaz Bioritma. Ulaziš i Izlaziš iz tog Stanja, ali ne u svakodnevnu Svijest već u "pojas" samog Stanja. Kao kruvulja Bioritma koja se kreće unutar granica tog Stanja.

Svako slovo ovdje je Mehanizam, ili Osobnost, ili Ličnost. Grupacije su dijelovi Ličnosti koji zajedniči djeluju, osnovne Osobine. Pasusi su Um, a to sve se nalazi na Bijeloj podlozi Svijesti koja je TEMELJ slovima, riječima, rečenicama, pasusima. Samadhi je otriti i razotkriti TO. Sve i dalje postoji ali postoji i Svijest o Jedinstvenom Polju Svijesti - Savikalpa Samadhi.
Nirvikalpa bi bio odustvo svega toga samo bjelina koja nema suprotnost i ne može stoga ništa da bude u suprotnosti sa njom.

Citiraj:
Znači nije baš ništa već je ipak nešto :)
Nije značajno u odnosu na neka veća postignuća jer je samo stepenica na tom putu, ali i stepenice su bitne ako ti daju makar malo veći uvid u sebe, svijest, stvarnost, to ka čemu ideš, ako ti daju vjetar u leđa da se krećeš na tom putu. Senzacije, fenomeni i ekstaze u svijesti su problem samo ako se na tome ostane, ako neko umisli da je već postigao to šta treba postići. Ali ako daju bar neke ispravne uvide, razbijaju neke iluzije i daju vjetar u leđa da te guraju u pravom smjeru onda je to korisno.


Da i Ne.
Stvar je mnogo "gora". :)
No, možemo tako reći. Stvar je u tome da neke stvari je bolje ne napominjati, već čekati da neko ima svoje lično iskustvo. Pitaj svog Majstora da li on postoji ili je nešto drugo u tom tijelu i Umu?
Tada ćeš shvatiti što sam mislio da ti kažem.
Svijest o tebi mora postati čista, ne opterečena bilo čim kako bi se u nju "mogao useliti Apsolut (Bog)". A s druge strane, Ličnost koja doživljava neki napredak nije ono što napreduje u tebi. Ličnost umire sa ovim tijelom. Vitalno tijelo ostaje vezano za ovaj plan. Mentalno ide i dalje se inkarnira stvarajući novo vitalno tijelo i novo fizičko. Ono što Radiš na Sebi jeste da STVARAŠ supstancu koja je potrebna kako bi se Više Tijelo oformilo, što osjećamo kao proširenje svoje svijeti.
Isto tako Četri Stanja Svijesti se prepliču i niže se oslanja na VIše Stanje. Ali Više ne može da se Ispolji ukoliko smo Identifikovani sa Nižim Stanjem Svjesti ili Snom ili Dubokim Snom u kojem nema onog koji je svijestan.
Kako uviđaš Šta Jesi tako gubiš bilo koji osjećaj da ti napreduješ. :)

Citiraj:
Dobar prijedlog, ali ključna stvar je znati i moći to "odraditi kako treba"


Nakon što sam primio tehniku, inicijaciju i sve ostalo kako to ide u Tantričkom Učenju, dođem jedan dan kod Majstora i kažem mu da mislim da pogrešno radim tehniku. I još nisam ni dovršio što sam imao reći o tome koji dio pogrešno radim, on mi je već odgovorio: "Da pogrešno je radiš". I to je bilo to.
Prošle su godine prije nego što sam shvatio na što je mislio.
I sada tebi, prijateljski kažem: Da treba to odraditi kako treba. :)
A ono što to može odraditi kako treba nije u Činu "kako treba" već u onom koji ČINI KAKO TREBA. :)

Citiraj:
Misliš li na procese koji se dešavaju pri pomenutoj meditaciji ili inače? Ali u svakom slučaju je zanimljivo ovo što si rekao na kraju "to NE MOŽE da te spreči da uđeš u to Stanje". Obično naša defaultna misao i stav je da nas to baš nekako sprečava da uđemo u to stanje pa krenu borbe, grčevi, nervoze, misli tipa "nikad ja ovo neću moći jer me ometaju haotične misli i emocije". Zato je ljudima često teško da shvate taj stav da se ne treba boriti, da se prepuste, valjda zato što su nekako navikli i imaju stav da se u svemu i za sve treba boriti a da pasivnost i opuštenost ničemu ne vode.


I u Meditaciji i inače.
Pazi, mnogo toga nije rečeno, mnogo dijelva fali, mnogo se ne može reći u tri rečenice, još manje u ovolikom tekstu jer ljudi gube moć razumijevanja zbog Mehanike Uma. Tvoj Rad na Sebi koliko sam shvatio način na koji radite aktivira Emotivni Centar. Što znači da Vjerovanjem, Povjerenjem prema Najvišem, Predajom kao jednim od finalnih činova vi putem Emotivnog Centra ulazite u Sjedinjenje. Što znači da Ispravnom upotrebom Emotivnog Centra ti možeš E-MOTIVIRATI (E-motion + Motivation) ono na što Meditiraš tako da se tehnika mnogo jače ispolji. To je kao kod neke puške. Nišan služi da te usmjeri - vizualizacije, načini tehnike, koncentracija, intelektualni centar; Barut je Emocija koja te tjera i na kraju Zrno je ono što postiže Cilj. Intelekt te usmjerava, daje ti način, Učenje je kompletna puška, njen svaki dio ima svoju ulogu. Emocija koja je jaka, Vjera koja je usmjerena na Apsolut je Barut. Sjedinjenje Svijesti je Zrno koje se na kraju utapa u Cjelinu Apsoluta.
Prije svega, ti nisi ni misao, ni emocija, ni pokret, ni percepcija, ni... Samim tim to se dešava ZATO ŠTO TI POSTOJIŠ. Stoga, kako te nešto može sprečiti da se Sjediniš ako SI TI taj koji tome omogućuje Život, ako si ti ta Podloga, Temelj na kojem se nešto odigrava? Sprečava te samo Identifikacija sa tim. Ne stvarnost toga.
Treće Stanje Svijesti - Budnost; Četvrto Stanje Svijesti - Objektivnost su TEMELJ Sna - Uma i Ličnosti i tijela kao pokreta; kao i Dubokog Sna - duboko tjelesno i umno spavanje. A Objektivno Stanje je tvoje izvorište. Otuda, šta te može sprečiti sem onog što misliš da te sprečava?
"Kako treba", "možda radim pogrešno", "ja nisam ispravan, pogrešan sam", "ja sam grešan i loš", "nemoćan sam i nisam izabran za to".. itd., sve to je upravo to što ti ne dozvoljava da se Sjediniš sa Sobom. A ne misli, emocije, pokret i slično. Ludost je to što ljudi misle da misao mora da se potisne ili uništi ili da emocije moraju da budu potisnute ili uništene. To mora biti TRANSFORMISANO, ne UNIŠTENO. Ali polako.. :)

Citiraj:
Te prečice, ti okidači, jesu li uvijek opasni ili ima i onih koji nisu, koji mogu dati neke uvide ali u najgorem slučaju će samo izostati uvid i ništa drugo se neće desiti?
Da li djelotvornost okidača zavisi od osobe na kojoj se to radi (njene duhovne zrelosti)? Okidač može da djeluje ali i ne mora?

Na drugom mjestu si pisao o tome da Majstori mogu učenicima da nasilno skidaju slojeve ličnosti ali da se to inače ne radi jer može biti dosta šokantno pa se radi samo kada se slojevi ličnosti već dosta "istanje" a Majstor procjeni kada je to. Da li se način na koji to rade razlikuje od učenika do učenika, dakle Majstor zna za svakoga kako to da uradi, ili tu postoje neki univerzalni načini i tehnike? Jesi li možda doživio tako nešto? Da li je skidanje slojeva ličnosti uvijek neprijatno ili zavisi od osobe do osobe odnosno od duhovne zrelosti i prethodnog rada na sebi?


Opasnost je više simbolička i Unutrašnja nego spoljašnja ili zdravstvena kako to ljudi misle.
Recimo, neki ljudi su dobili Viša Stanja na neko vrijeme, a onda su napustili sav Rad misleći da je to njihovo. To je Istinska Opasnost Prečice. Cijena mora da se plati, ali je niko ne želi platiti. Ako te je neko gurnuo u više Stanje, Cijena koju ćeš morati platiti biće veća. Jer to, prvo, nije tvoje dostignuće. A drugo, preskaču se određeni koraci. Samim tim ako si više kupio u trgovini veća cijena je na blagajni. Sasvim normalno. Ali to kada je u pitanju Unutrašnji Život, ne smatramo takvim.
Kada se daje Prečica to ovisi o onom koji je radi. Ali ima niz prečica. Jedna je da skratiš put, druga je da upoznaš put, treća je ko zna šta.. itd. Prečica znači da ti se omogućava da neke stvari postigneš ili Uvidiš prije nego što je došlo vrijeme za to. Tipa, uzmeš Dvogled i vidiš zgradu i stan sa drugog kraja grada. Sada znaš kako to izgleda, znaš gdje je, ali to ne umanjuje činjenicu da moraš da makenš dupe iz stolice. :)
Na sličan način Prečica u Unutrašnjem znači da neke dijelove Uma prosto zaobilaziš, ne gubiš vrijeme na neke otpore, zaobilaze se dijelovi Ličnosti, ili pojačava se određeni Aspekt tebe u odnosu na neke druge i slično.
Kada te neko gura u stanje to znači da može da radi na nekoliko načina. Ili smanjujući određena Djelovanja Ličnosti u tebi, ili smanjuje samo određene Funkcije (misaoni, emotivni, instiktivni, seksualni i fizički centar) ili pojačava neke druge Funkcije, ili djeluje na određeni Centar i pojačava Dijelove Centara, ili pojačava Osjećaj Ja u tebi, ili usporava rad Centara i samim tim Funkcija i pojačava Svijesnost u pozadini, ili djeluje Energetski što pojačava sve zajedno, ali ono jače če dobiti najviše Energije i slično.

Citiraj:
Na drugom mjestu si pisao o tome da Majstori mogu učenicima da nasilno skidaju slojeve ličnosti ali da se to inače ne radi jer može biti dosta šokantno pa se radi samo kada se slojevi ličnosti već dosta "istanje" a Majstor procjeni kada je to. Da li se način na koji to rade razlikuje od učenika do učenika, dakle Majstor zna za svakoga kako to da uradi, ili tu postoje neki univerzalni načini i tehnike? Jesi li možda doživio tako nešto? Da li je skidanje slojeva ličnosti uvijek neprijatno ili zavisi od osobe do osobe odnosno od duhovne zrelosti i prethodnog rada na sebi?


Majstor ništa ne zna. Pitaj svog Majstora. Ali ono što zna jeste kako da skine onog koji je u njemu umislio da je Majstor ili da je neko i nešto (ličnost, um, ego) i Dopusti Navišem Majstoru da se ispolji kroz njega (Apsolutu) koji na kraju radi sa Učenikom (dio je Ličnost dio je Istinsko ili APsolut). Postoji način da Majstor sam za sebe nešto odradi, jer mu je data ta mogućnost kao Dar Duha. Ali obično to je dio i većina to neće tek olako da koristi. Jer zna koja šteta može da nastane, jer mu je jasno da ispred njega stoji čovjek koji ne poznaje sebe i samim tim može svašta da umisli.
U Stvarnosti dešava se neka Simbioza, da to tako kažem. Svijest Majstora se otvara Apsolutu i njegovim Zakonima i prosto provodi Višu Volju, "Volja Njegova" koja se manifestuje na Učenika. Jer nema razlike između Učenika i Majstora jer to je sve jedno te isto.
Majstor može da pogreši i da u tom trenutku djeluje iz pogrešnog ili nedovoljno Svijesnog dijela unutar sebe, ali Apsolut ne može, tj. Sila Ezoteričnog Rada ili mogu reći i sam Sveti Duh u tvom terminu te riječi, Djeluje putem njega na tebe. Kada se manemo Mistifikacije, Idealizacije i pretjeranog uzdizanja u nebesa ili Kulta Ličnosti, onda ostaju proste činjenice.
Kao što si sposoban da određenim postupkom djeluješ na neke ljude u svojoj blizini, Majsto je sposoban da određenim postpkom djeluje na tebe, ali mnogo Suptilnije, jer shvata o čemu se radi.
Ta moć ili Dar Duha se dobija Razumijevanjem, ne nasilnim putem.
I sve ide u skladu sa Sviješću koje učestvuju u tom procesu.

Ne mora biti neprijatno. Zavisi na koji način je djelovano, protiv čega je djelovano i slično. Obično, to je Ekstatično, Opijajuće, Snažno po karakteru ispoljenja Svijesti, obično i jednostavno. Ali ono s čim ćeš se suočiti kao vidom plaćanja ili Viđenja ili Uvida u niže zna biti bolno.
Kod nekog traje nekoliko minuta, kod drugog nekoliko dana, kod nekog nekoliko sati. U zavisnosti od njegovog Uma i snage njegovih Vasana i Samskara.
Ništa nije tačno utvrđeno niti postoje tačna pravila. Postoje SMIJERNICE ali ne i tačno proračunata pravila na način kako ih shvaćamo, a opet sve je Matematički Tačno. :)
To je ljepota.

_________________
Tamo gde sam Ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u Svjetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mračan kao Ambis u koji se moraš spustiti, da bi pronašao Ono za čim tragaš. U praznini Ništavila Ja postojim!


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 06 Jul 2012, 10:36 
OffLine

Pridružio se: 21 Jun 2011, 13:08
Postovi: 25
Koja je STVARNA Svrha Rada na Sebi, ili Vjere, ili Spiritualnosti koju radite?
Šta je CILJ tog načina ili discipline koju Radite?
Šta je svrha Meditacije, Molitve, Koncentracije, Kontemplacije?
ZBOG ČEGA sve to postoji i šta je Istinski Cilj svega toga?

Ako Meditirate, zbog čega to radite, što vam je Cilj da postignete s tim, što je Stvarni Cilj Meditacije ili Molitve?

Pitanja koja u slučaju Odgovora mjenjaju Strukturu svega što je čovjek do tada Razumio. Samadhi, ovaj ili onaj, jedinstvo, ovo ili ono, sve je to posljedica i pomalo nevažno. Ono što je važno jeste ono što OMOGUČAVA da se desi Unutrašnja Transformacija, da se desi Unutrašnja Promjena, da se dese posljedice Meditacije ili Molitve.

To znači postati Jednostavan, Običan, Manifestvovati Silu kroz sebe, Silu kao Božiju Volju. Ono što vam ti Odgovori omogućuju jeste upravo Otvaranje, Predaju toj Sili, ali pod uslovom da to Čovjek Razumije.
Nazvati se Čovjekom to je već Vrhunsko Stanje Svijesti, Sjedinjenje Ljudskog Embriona sa Božanskom Voljom. Čovjek koji ne pronađe svoju Svrhu samo je Intelektualna Životinja jer njime upravljaju životinjski nagoni pod patronatom Intelekta koji sve to tumači i daje svrhu koja u stvarnosti ne postoji.

_________________
Tamo gde sam Ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u Svjetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mračan kao Ambis u koji se moraš spustiti, da bi pronašao Ono za čim tragaš. U praznini Ništavila Ja postojim!


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 06 Jul 2012, 10:56 
OffLine
Autor sajta
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Feb 2008, 19:50
Postovi: 1147
Lokacija: Banja Luka
Damian je napisao:
Obično se kaže da čovjek pre finalnog Probuđenja ili Nirvikalpe ima nekoliko malih "probuđenja", tj. Budnih Stanja ili ti Savikalpa SAmadhija, od dva ili tri pa naviše.

Ako je finalno buđenje Nirvikalpa šta je onda Sahaja Samadhi?


Damian je napisao:
Stvari su poprilično jednostavne kako se približavaš više sebi...Naravno, kao i u svemu što si više Usebljen, Cjelovit lakše ulaziš u povišenija Stanja.

Znači najteže je na početku, kao i u svemu :)


Damian je napisao:
A ono što to može odraditi kako treba nije u Činu "kako treba" već u onom koji ČINI KAKO TREBA. :)

:)



Damian je napisao:
To je kao kod neke puške. Nišan služi da te usmjeri - vizualizacije, načini tehnike, koncentracija, intelektualni centar; Barut je Emocija koja te tjera i na kraju Zrno je ono što postiže Cilj. Intelekt te usmjerava, daje ti način, Učenje je kompletna puška, njen svaki dio ima svoju ulogu. Emocija koja je jaka, Vjera koja je usmjerena na Apsolut je Barut. Sjedinjenje Svijesti je Zrno koje se na kraju utapa u Cjelinu Apsoluta.

Zanimljivo, baš o ovome sam juče razmišljao kad sam se vraćao sa posla a kad sam došao kući pročitao sam da si to napisao, i to sam baš u glavi imao da sa tobom o tome pričam. Ne sjećam se slijeda misli zbog čega sam na to pomislio ali sjetio sam se da je Slavinski u jedinoj njegovoj knjizi koju sam pročitao naveo to poređenje tehnike vizualizacije sa metkom i barutnim punjenjem, da vizualizacija predstavlja smjer metka, usmjerenje, a emocija koju unesemo u tehniku je barutno punjenje, što je ona jača to će djelovanje tehnike biti veće. Ne znam da li sam prije toga čuo za tako nešto ali mislim da nisam, obično se kod tehnika vizualizacije daju samo uputstva za intelektualni dio, samo usmjerenje, ali se emocije ne spominju, posebno se ne naglašava koliko je to bitan dio cijele tehnike. I da, to jeste tako, imam jedno jako iskustvo sa tim, jedno vrijeme sam radio neke vizualizacije sa jakom emotivnom unesenošću, čak bih prije rekao da sam imao jaku čežnju za nečim ali i to je valjda emocija, i nakon možda svega desetak dana rada na takav način doživio sam nešto što me na prvu izbilo iz cipela, srce mi je lupalo kao ludo jer me i prepalo, ali ne užasnulo već prepalo ali je ujedno bilo super. Ali sad ima ovo, ja sam to iskustvo želio ponoviti, čak i unatoč novom strahu koji bih pri tome doživio sam želio to opet doživjeti, ali i u tome ovaj put otići korak dalje (prvi put sam iz toga ispao dosta brzo, vjerujem da me je strah izbacio), bio sam svjestan ili sam bar pretpostavljao da me je do tog iskustva doveo način na koji sam desetak dana ranije radio tu tehniku, ali tada, a posebno kako je vrijeme odmicalo, nisam bio u stanju ponovo postići tu emotivnu unesenost, želio sam je jer sam je osjetio i kao prijatnu a smatrao sam i da je baš ona bila presudna za to iskustvo, ali nisam uspio to ponoviti, bar tada, možda bih mogao opet pokušati. To je nekako nezgodno, ili malo obeshrabrujuće, to što se, koliko sam vidio, ne mogu baš voljno unijeti u ta stanja, posebno kad treba aktivirati emocije, posebno te neke dublje i konkretnije. Ovo kad mi je to "išlo" i kad se desilo to sve, to je prosto tih dana išlo, nisam ništa specijalno uradio da to tada ide "kao podmazano", prosto je tako bilo, ali isto tako kasnije to nije išlo iako sam to želio. Tada sam se normalno pitao "kako da vratim onu emotivnu unesenost, onu unutrašnju iskrenu čežnju ka tome nečemu, kako da je izazovem i imam po volji". Nisam našao odgovor :(

Zanimljivo je to, radiš tehniku ponovo, ali vidiš da je radiš samo intelektualno, da nema one emocije, i samim tim taj intelektualni rad se osjeti nekako jalov, slab, mlak, nekako...nasilan, isforsiran, nije to to, dok kada ima emocije on nije nasilan, kao da upravo emocija nosi intelekt, ustvari ja je i jesam osjećao jačom i temeljnijom od intelekta, tada čak i nema vizualizacije, ostaje samo emocija, čežnja.

Ali kako se emocije ne mogu baš kontrolisati tako izgleda da nisam uspio ponovo "izazvati" te emocije. Ili nešto radim pogrešno tj. ne znam "stvoriti" prave emocije po volji. Ovako ispada kao da se to prosto desi ili ne desi, probaš pa ako si zbog ovih i onih razloga "na frekvenciji" sa tim emocijama onda možeš sa tim raditi, ali ako nisi onda nisi. Ili se desi ili se ne desi.

A i inače je to tako nekako sa tehnikama meditacije, nekad ti "ide" a nekad u to uđeš sa suviše jakim mislima, nešto te opterećuje, o nečemu intenzivno misliš i ne možeš to usporiti, ili uđeš sa jakim negativnim emocijama, i tada tehnika ne ide. A nekad si miran na tim poljima pa to ide. Bilo bi poželjno imati neki stepen kontrole nad tim, odnosno nad sobom, a ne da je prepušteno slučaju. Na primjer ako želiš nešto raditi, neku tehniku, ali ti u tom trenutku misli i emocije divljaju, bilo bi zgodno imati neku pred-tehniku za dovođenje u red tih misli i emocija, pa tek onda raditi to što si mislio.


Damian je napisao:
Prije svega, ti nisi ni misao, ni emocija, ni pokret, ni percepcija, ni... Samim tim to se dešava ZATO ŠTO TI POSTOJIŠ. Stoga, kako te nešto može sprečiti da se Sjediniš ako SI TI taj koji tome omogućuje Život, ako si ti ta Podloga, Temelj na kojem se nešto odigrava? Sprečava te samo Identifikacija sa tim. Ne stvarnost toga.
Treće Stanje Svijesti - Budnost; Četvrto Stanje Svijesti - Objektivnost su TEMELJ Sna - Uma i Ličnosti i tijela kao pokreta; kao i Dubokog Sna - duboko tjelesno i umno spavanje. A Objektivno Stanje je tvoje izvorište. Otuda, šta te može sprečiti sem onog što misliš da te sprečava?

Zanimljive su te identifikacije koje su ozbiljan (možda najozbiljniji) kamen poticanja. Prva sledeća logična pitanja su: kako ih se riješiti, kako raditi sa tim, kako ih uopšte uočiti kao takve i da li je to uopšte moguće uočiti ako nisi u stanju da vidiš neko "sebe" koje se identifikovalo sa nečim, jer ako si u identifikaciji kako možeš vidjeti da je to identifikacija, kako možeš vidjeti ko se identifikovao sa čim? Možeš nekome vjerovati na riječ ali slaba vajda od toga. Mora biti neka nova tačna percepcije iz koje se to može vidjeti, jer da nije tako to bismo i sada svi vidjeli iz ove ubičajene tačke percepcije.



Damian je napisao:
Recimo, neki ljudi su dobili Viša Stanja na neko vrijeme, a onda su napustili sav Rad misleći da je to njihovo.

Hoćeš reći da su (u)mislili da su postigli sve što se ima postići?


Damian je napisao:
Ako te je neko gurnuo u više Stanje, Cijena koju ćeš morati platiti biće veća.

Ovu "guranje u više stanje", da li se to radi oči u oči ili su to opet neke moćnije, specifične i brže tehnike koje se nekome daju pa on to sam radi?

_________________
Facebook: https://www.facebook.com/jehoash.abiel


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 06 Jul 2012, 12:01 
OffLine

Pridružio se: 21 Jun 2011, 13:08
Postovi: 25
Kratko. :)

Citiraj:
Ako je finalno buđenje Nirvikalpa šta je onda Sahaja Samadhi?


Spontano ISPOLJENJE NAJVIŠEG u svakodnevnom životu IZ NAJVIŠEG SJEDINJENJA I ZNANJA O SEBI ili Apsolutu.

Citiraj:
Zanimljivo je to, radiš tehniku ponovo, ali vidiš da je radiš samo intelektualno, da nema one emocije, i samim tim taj intelektualni rad se osjeti nekako jalov, slab, mlak, nekako...nasilan, isforsiran, nije to to, dok kada ima emocije on nije nasilan, kao da upravo emocija nosi intelekt, ustvari ja je i jesam osjećao jačom i temeljnijom od intelekta, tada čak i nema vizualizacije, ostaje samo emocija, čežnja.


"Toliko ste MLAKI da ne znam šta bih sa vama. Da vas progutam ili ispljunem!!!" - ili nešto u tom stilu. :)
Upravo to je stanje svakodnevnog čovjeka u spiritualonosti i religiji, pa čak i u Ezoteričnom.
EMOCIJA je ono što te čini ili HLADNIM ili VRUČIM. Ako si VRUČ dešava se TRANSFORMACIJA. Ako si HLADAN onda imaš svoj put izvan Transformacije i vjerovatno ni nisi u nekom Radu.
Samo Vruć Čovjek može da sebe Transformiše u Višeg Čovjeka, uslovno govoreći. Jer Vrućina je ono što se u čovjeku stvara njegovim Istinskim Radom na Sebi.
Tada, kada se Ličnost Transformiše ili kako je rečeno, kada Umreš, tada će te On "progutati". Bićeš poželjan.

Citiraj:
Ali kako se emocije ne mogu baš kontrolisati tako izgleda da nisam uspio ponovo "izazvati" te emocije. Ili nešto radim pogrešno tj. ne znam "stvoriti" prave emocije po volji. Ovako ispada kao da se to prosto desi ili ne desi, probaš pa ako si zbog ovih i onih razloga "na frekvenciji" sa tim emocijama onda možeš sa tim raditi, ali ako nisi onda nisi. Ili se desi ili se ne desi.


Emotivni Centar se kontroliše prvo posredno, kontrolom Intelektualnog i Motoričkog ili Fizičkog Centra. Tada se kontroliše Vital ili Astral ili Emocija. Također putem Daha, koji direktno djeluje na Vital. Tada mjenjanjem unutrašnjeg Stanja, jasnim radom na Cilju mjenjaš i EMociju, tj. utičeš na nju.
U Radu nema "desi se ili ne". To onda nije Rad, već Slučaj. A Rad je način da se odmakneš od Zakona Slučaja i staneš pod Zakon Sudbine i naposljetku Zakon Volje, ili Zakon Istinskog Ja koje se Voljno Ispoljava.
Emocije koje poznajemo NISU EMOCIJE. One su OSTATCI EMOCIJA. Njihov negativno-pozitivni, DUALNI princip.

Citiraj:
Zanimljive su te identifikacije koje su ozbiljan (možda najozbiljniji) kamen poticanja. Prva sledeća logična pitanja su: kako ih se riješiti, kako raditi sa tim, kako ih uopšte uočiti kao takve i da li je to uopšte moguće uočiti ako nisi u stanju da vidiš neko "sebe" koje se identifikovalo sa nečim, jer ako si u identifikaciji kako možeš vidjeti da je to identifikacija, kako možeš vidjeti ko se identifikovao sa čim? Možeš nekome vjerovati na riječ ali slaba vajda od toga. Mora biti neka nova tačna percepcije iz koje se to može vidjeti, jer da nije tako to bismo i sada svi vidjeli iz ove ubičajene tačke percepcije.


Ne možeš riješiti nešto ako NEMA ONOG KOJI RIJEŠAVA, tj. Svijesnog Čovjeka, Entitet u pozadini.
Najbolje je krenuti odatle da je SVE ŠTO POZNAJEŠ Identifikacija. Upotrebom Učenja koje radiš, počinješ da se De-Identifikuješ. A to je sadržano u onim pitanjima koje sam postavio malopre.
U Identifikaciji ne možeš da vidiš da si Identifikovan sem ukoliko tvoj Radi je bio na Suštini, Duši koja će tada uputiti Impuls. Ali ako Duša nije izgrađena u skladu sa Duhom, tj. nije krenut Rad na tome da se Duša izgradi do kraja i stopi sa Duhom onda to nije moguće. Kada radiš u Grupi ljudi koji Rade na Sebi tada imaš jako dobre stimulanse.. brzinska Razbuđivanja onih koji nisu Identifikovani. Između ostalog to je Cilj Grupa.
"Ko ima, daće mu se. Ko nema, oduzeće mu se!" - ili tako nešto slično tome (nisam takav poznavaoc biblije da znam napamet citirati svaku riječ.)


Citiraj:
Hoćeš reći da su (u)mislili da su postigli sve što se ima postići?


Um ima strahovitu moć. Stvori ti CIJELI SVIJET a onda ti ga Uništi. Isto tako, kako te drži u moći Kundalinii Shaktii ili Moći Životne Sile koja te hipnotiše i uspavljuje tako može da te kroz tu istu moć ubjedi da si nešto napravio. Ali Život ti uskoro pokaže da to nemaš, sem ukoliko tvoji Odbojnici nisu prejaki pa ti ne dozvoljavaju da vidiš što ti život pokazuje.

Citiraj:
Ovu "guranje u više stanje", da li se to radi oči u oči ili su to opet neke moćnije, specifične i brže tehnike koje se nekome daju pa on to sam radi?


Oči u oči.
Putem riječi i tekstova.
Putem određenih tehnika i mantri, putem ubačene energije u riječ i slično.

Nemoj biti opijen tehnikama. Tehnike su kao tekst na papiru. Bezukusne. ONO ŠTO IH RADI je ONO ŠTO IMA MOĆ. A ne tehnika. :)

_________________
Tamo gde sam Ja, ne postoji "moja" ili "tvoja" strana. I u Svjetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mračan kao Ambis u koji se moraš spustiti, da bi pronašao Ono za čim tragaš. U praznini Ništavila Ja postojim!


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 12 Jul 2012, 09:22 
OffLine
Autor sajta
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Feb 2008, 19:50
Postovi: 1147
Lokacija: Banja Luka
Damian je napisao:
Citiraj:
Ako je finalno buđenje Nirvikalpa šta je onda Sahaja Samadhi?

Spontano ISPOLJENJE NAJVIŠEG u svakodnevnom životu IZ NAJVIŠEG SJEDINJENJA I ZNANJA O SEBI ili Apsolutu.

U tom stanju se onda može biti trajno, nema ograničenja kao kod Nirvikalpe od 21 dan?


Damian je napisao:
Citiraj:
Hoćeš reći da su (u)mislili da su postigli sve što se ima postići?

Um ima strahovitu moć. Stvori ti CIJELI SVIJET a onda ti ga Uništi. Isto tako, kako te drži u moći Kundalinii Shaktii ili Moći Životne Sile koja te hipnotiše i uspavljuje tako može da te kroz tu istu moć ubjedi da si nešto napravio. Ali Život ti uskoro pokaže da to nemaš, sem ukoliko tvoji Odbojnici nisu prejaki pa ti ne dozvoljavaju da vidiš što ti život pokazuje.

Ali ako neko radi sa nekim učiteljem ili majstorom, vjeruje mu do tada i radeći sa njim dođe u ta stanja, kako onda odjednom ne vjerujem majstoru kad mu ovaj kaže "to što si postigao još uvijek nije to"? Znači do tada mu je vjerovao i radio sa njim a onda odjednom mu više ne vjeruje. Nije da mi je sasvim neshvatljivo da se to desi, mada ipak je malo čudno. Ako je nekoga "opilo" to neko stanje (svidjelo mu se) onda bi izjava "to još uvijek nije to" valjda trebala da mu da još veći vjetar u leđa da teži tom još višem.

_________________
Facebook: https://www.facebook.com/jehoash.abiel


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 21 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
cron
Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Group
Prevod - www.CyberCom.rs