ČOVJEK SE
DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI,
ENERGETSKI, MATERIJALNO,
UZDIŽE I NAPREDUJE
KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA,
RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU
I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

duhovnaizgradnja.com forum

 

posjetite i sajt Duhovna izgradnja

Ovo je forum javnog karaktera i na njemu svako može da iznosi svoja razmišljanja koja su u skladu sa pravilima foruma, ali autori sajta ne stoje iza pisanja drugih učesnika

Danas je 22 Jun 2018, 04:27

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 24 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2, 3  Sledeća
Autoru Poruka
 Tema posta: Duhovna Molitva
PostPoslato: 09 Jul 2014, 12:49 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
VODIČ K ISTINSKOM MIRU
ILI
IZVRSNOST UNUTARNJE I DUHOVNE MOLITVE


autor/editor: Hall Worthington


"Gospod je u svom svetom hramu. Neka sva zemlja utihne pred njim."
(Habakuk)


iz UVODA

Vodič k Istinskom Miru je sastavljen uglavnom od tekstova 'Kratke Metode Molitve' gospođe Guyon, 'Maxima Svetaca' Fenelona i 'Duhovnog Vodiča' deMolinosa. Pisci ova tri mistična klasika bili su prominentni likovi tog pokreta u sedamnaestom stoljeću u Francuskoj i Italiji.

Jeanne de la Motte Guyon-in dramatičan i tragični život (1648-1717) živopisno je opisan u njenoj autobiografiji. Fenelon (1651-1715), nadbiskup Camhrai-a i učitelj unuka kralja Luja XIV, bio je njen prijatelj i obraćenik. Miguel de Molinos (1640-1697) bio je španjolski svećenik koji je došao u Rim, tamo osigurao podršku Pape i veliku sljedbu, gotovo revolucionarizirajući cijelu Rimsku denominaciju.

[Drugi] su prozvali učenja tihoće pred Gospodom – "kvajetizam"; zbog učenja da je Bog znan samo kroz molitvu unutarnje tišine kada su sve ljudske misli i osjećaji umireni.

[…]

Neka stihovi ispod budu dostatni […] za uvjerenost u to koliko je jednostavna podložnost duše našem Gospodu.

Budi tiho, i znaj da sam ja Bog. Psalm 46:10

Miruj, svo meso, pred Gospodom. Zaharija 2:13

Zaista moja duša tiho čeka na Boga; od njega dolazi moje spasenje. Psalm 62:1

Gospod je u svom svetom hramu; neka sva zemlja tihuje pred njim. Habakuk 2:20

U okretanju k Bogu i mirovanju ste spašeni; u tišini i povjerenju će biti vaša snaga. Izaija 30:15

Riječi koje vam govorim su duh, i živodajne su. Ivan (ev.) 6:63

Ne nagli svojim ustima, i neka tvoje srce ne brza išta izgovoriti pred Bogom. Jer Bog je na nebesima, a ti si na zemlji; stoga neka tvojih riječi bude malo. Knj. Propovjednikova 5:2

Upute ovdje dane, prvenstveno se baziraju na tekstovima tri autora navedena na početku teksta. O povjesnosti života imenovane četvorke, zainteresirani su pozvani da se informiraju ili proučavaju drugdje.
Konačni cilj molitve tihovanja u vjeri je: zajedništvo s Bogom i ući u Kraljevstvo Nebesko, kao što je rečeno "vidjet ću mojim očima i čuti mojim ušima".

Upute koje su dali Guyon, Fenelon, i Molinos, koji su i sami unekoliko bili učenici Duha Svetoga, mogu se upotrijebiti kao upute za individualnu meditaciju i poticaj za upuštanje u jedan takav proces.

UPOZORENJE!!!

Dvije su stvari ovdje bitne: tihovanje i poslušnost.

Poslušnost je jedini način napretka. Da, morate biti ponizni. Da, morate biti tiho. Da, morate slušati. Da, morate čuti – ali onda morate poslušati što vam je rečeno da činite – bez oklijevanja, bez odvraćanja – poslušati zapovjedi i nastaviti u poslušnosti. Bez poslušnosti čutim zapovjedima, neće biti napretka. Pečat Duha Svetoga dan je samo onima koji su poslušni (Djela 5:32); oni koji su poslušni istini imaju pročišćene duše (1 Pet 1:22); On [Isus] je postao Autor i Izvor vječnog spasenja svima koji su ga slušali i poslušali (Heb 5:9).

Ako poričete ono što vam on govori o vama samima, pravite od njega lažova. Njegova riječ tada ne može ostati u vama niti biti posijana u vašem srcu. Ali ako mu vjerujete da govori istinu, ako da je on koji vam govori Sin Božji, poslušat ćete – i onda ćete napredovati; napredovat ćete u bezgrešno stanje; da svjedočite čistoći, svetosti, savršenstvu, oslobođeni od čak i želje da griješite, anihilaciji preostalog čovjeka grijeha unutar vas, sjajem njegovog dolaska, vidjevši svoje ime zapisano u Knjizi Života, ujedinjenju s Kristom i Ocem, ulasku u Kraljevstvo Nebesko, gledanju Slave Božje, i vi sami ćete se pojaviti u slavi, druženju s ranijim po-savršenim svetima, i druženju s Ocem i Kristom – nepogrešivo spasenje, viđeno jasno, osjećano jasno, shvaćeno jasno. Onaj koji vjeruje u Sina Božjega ima svjedoka u sebi samome - 1 Ivanova 5:10-12. – i onaj koji ima Sina, ima Oca – vidjeti Sina i Oca kako vladaju u vašim srcima – zajedno, kao jedno.

Iako ova knjižica govori o tišini kao o molitvi, Biblija govori o sjedenju u poniznoj tišini i slušanju Božjih poduka kao 'čekanje na Boga'. Čekati Ga znači postojano čekati u poniznoj tišini, osluškujući njegov glas i riječi, iščekivati njegova otkrivenja, čuti njegove zapovjedi i onda – poslušati ih. O čekanju na Boga govori se diljem Biblije, i u Starom i u Novom Zavjetu. Čekati Boga je način na koji su u ranoj crkvi ostvarili obećanja istinskog evanđelja: biti oslobođen od okova grijeha, ući u kraljevstvo Božje i biti u jedinstvu (tj. zajedno) s Kristom i Bogom.

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 09 Jul 2014, 12:50 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Brojni stihovi i u Starom i u Novom Zavjetu, govore o dobrobitima čekanja:

Neka tvoja milost, o Gospode, bude na nama, u mjeri u kojoj čekamo na tebe i nadamo ti se. Psalm 33:22

Čekaj, i nadaj mu se, i iščekuj Gospoda! Budi raspoložen i neka ti srce bude uvjereno! Čekaj, kažem, na Gospoda! Psalm 27:14

Ali oni koji čekaju Gospoda obnovit će snage; uzdignut će se na krilima poput orlova. Isaiah 40:31

Blagoslovljen je onaj kji me čuje, bdijući svakodnevno na mojim kapijama, čekajući na mojim dovratcima. Jer tkogod me pronađe, nalazi život; i bit će u milosti Gospodinovoj. Izreke 8:34-35

Gle, ovo je naš Bog; čekali smo ga, i on će nas spasiti. Ovo je JHVH; čekali smo ga, i bit će nam drago, i radovat ćemo se u njegovu spasenju. Izaija 25:9

Zaista moja duša tihujući čeka na Boga; od njega dolazi moje spasenje. Psalm 62:1

Vratite se stoga svojem Bogu; budite milostivi, pravični i čekajte neprekidno svog Boga. Hošea 12:6

Gospod je dobar onima koji ga čekaju, duši koja ga traži. Plač Jeremijin 3:5

Opazite! čekati na njega je tražiti ga.

Jer od početka svijeta, ljudi nisu osluhnuli, niti uhom čuli, niti je oko vidjelo Boga osim tebe koji djeluješ za one koji te čekaju. Izaija 64:4

Pavle ponavlja gornji stih u 1. Korinćanima:
Ljudsko oko nije vidjelo, niti je uho čulo, niti je um zamislio stvari koje je Bog priredio onima koji ga ljube."
Ključna razlika: Izaija kaže ČEKA, 1 Kor 2:9 kaže LJUBI. Tako, ljubiti Boga znači čekati Ga: mi čekamo na Njega da čujemo Njegove riječi da nas poduče, osvijeste, ohrabre i vode – to znači voljeti Boga.

Onima koji ga postojano i strpljivo čekaju, on će se pojaviti po drugi puta, ne noseći grijeh, već donoseći puno spasenje. Hebrejima 9:28

Uporno i strpljivo čekanje je svjedočenje kako vam Isus donosi vaše spasenje; kada čujete morate obratiti pažnju i poslušati: bivajući [prvi] osavršen, on [Isus] je postao autor i izvor vječnog spasenja svima koji obraćaju pažnju na njega i poslušaju ga (Heb 5:9); radost je božja što ste podučeni i promijenjeni da postanete čisti (Tit 2:11-14)
Čekati na Boga otvara pristup moći Duha koji će poništiti grešnu prirodu u nama, našom poslušnošću unutarnjem križu sebe-poricanja. Čekati na Boga je odgovor na Isusovu naputak: "dođite k meni", izgovoren puno puta diljem Spisa. Evo samo nekolicine:

Jer svatko tko Mi dolazi i sluša Moje riječi i čini ih, pokazat ću vam kakav je: on je poput čovjeka koji gradi kuću, koji je kopao i duboko dolje postavio temelje na stijeni; i kad su se podigle poplave, struja se razbila o tu kuću i nije ju mogla ni protresti niti pomaknuti, jer sagrađena je sigurno i utemeljena na stijeni. Ali onaj koji tek čuje i ne čini Moje riječi nalik je čovjeku koji je izgradio kuću na tlu bez temelja i kad su vode sunule kuća se odmah srušila i propala, i njen lom i propast bjehu ogromni. Luka 6:46-50

Dođite k meni … primite (na se) moje uzde i upoznajte me. Matej 11:28-29

Pustite malu djecu da mi dođu, i ne branite im, jer takvima poput njih pripada kraljevstvo Božje. Luka 18:16

Moramo ići k njemu poput djece, s povjerenjem, kao manji (od njega); s povjerenjem slušati u tišini, s povjerenjem poslušati i učiniti što čujemo. Svatko tko sebe uzdigne bit će ponižen, a onaj koji sebe unizuje, bit će uzdignut. Luka 18:14

Dođite k Meni, svi vi koji teško radite, koji teturate pod teretom jer previše toga vam je na leđima, i ja ću vam dati odmor. Matej 11:28

Isus odgovori, ja sam kruh života. Tko meni dolazi nikad neće ogladnjeti, i tko mi vjeruje i ima povjerenja u mene nikad više neće ožednjeti. Ivan 6:35

Svi koje mi moj otac daje, će doći k meni; i onoga tko mi dođe, ja zasigurno neću odbaciti. Ivan 6:37
Nitko nije u stanju doći k meni osim ako ga otac koji me posalo ne potakne i privuče k meni, i ja ću (to)ga podići zadnjeg dana. Ivan 6:44

I zadnjeg dana, velikog dana praznika, Isus je ustao i povikao, govoreći "ako je bilo tko žedan, neka dođe k meni i pije." Ivan 7:37

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 09 Jul 2014, 12:52 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Isus nam je rekao da sjediti pred njegovim stopama i slušati njegove riječi je: 1) dobra stvar, 2) jedina stvar neophodna i 3) ono što neće biti oduzeto: Luka 10:38-42

On zasigurno voli ljude; svi tvoji sveti su u tvojoj moći. I sjede pod tvojim stopama, svaki prima tvoje riječi. Deuteronomij 33:3

Dobra stvar i potrebna stvar (sjediti pred stopama Isusa i čuti njegovu riječ), nije oduzeta. Njeno sjedenje i slušanje Boga, djelo je ljubavi za Boga; i ta djela će preživjeti prolazak kroz vatru koju svatko mora izdurati. Radost i istinu donosi Isus krist (Ivan 1:17), okusivši smrt za svakog čovjeka (Heb 2:9), Isus je učinio radost Božju koja pričišćava srce i dušu – dostupnu svima, ali mi moramo prići toj moćnoj milosti tako što ćemo krenuti k Bogu i primii njegove poduke, prosudbe i moćno uklanjanje grijeha iz naših srca. Mi pristupamo Božjoj moći radosti i milosti – čekajući na Njega. Spasenje, koje je biti oslobođen od svih grijeha, dolazi onima koji čekaju Njega.

Bez Božje moći koja djeluje u vama, nema pobjede, nema nadvladavanja. Tri su izvora moći Božje koja su izlivena na vas da vas pročiste:
1) moć u istinskoj nadi i pravoj vijesti, 2) moć u unutarnjem križu samo-poricanja, i 3) moć u imenu Isusa.
Ta moć Božja djeluje u nama, i drži nas kroz vjeru do u spasenje, koje je biti oslobođen od grijeha.

Bez Božje moći izlivene da promjeni čovjeka, njegovo srce ostaje puno grijeha i neprihvatljivo Bogu, što god njegove usne izgovarale u obliku štovanja. Moć Božja, unutarnji križ poricanja sebe samog, počinje čekanjem na Gospoda, s nadom u istinsku pravu informaciju [eu-aggelion je prava informacija, dobra vijest]: slobodu od grijeha, ulaženje u kraljevstvo Božje dok smo još tu na zemlji, i sjedinjenje s Kristom i Bogom. Nada nas onda motivira da potražimo milodarnost i radost Božju koja pročišćava srce i dušu dok čekamo na njega, osluškujemo ga, iščekujemo Ga i povinujemo Mu se. Kada mu se povinujemo i poslušamo, učinili smo njegovu volju na zemlji kao što je na nebesima, poričući našu volju – to je unutarnji križ poricanja sebe samog. Spašeni smo nadom, jer bez nje, ne bismo žarko tražili Boga.

Milost Božja nas podučava, puni naše baterije, i uklanja čak i želju za nekim grijehom od nas. Svaka poduka, zapovjed ili razotkrivanje tajnih grijeha u našim srcima je otkrivenje. Svakim otkrivenjem naša vjera raste, i naša nada raste, potičući nas da još više vremena provedemo čekajući na Njegove zapovjedi, naputke i poduke.

Također doživljavamo postupno, čudesno oslobađanje od grijehova, koje potvrđuje naše napore i motivira nas da ustrajemo do kraja.



PREDGOVOR

Dok neki, u čije ruke će dospjeti ova mala studija, mogu istu primiti kao glasnika prave informacije, nesumnjivo će biti onih koji neće osjetiti sklonost da pridaju puno pažnje približavanju Stvoritelju na jednostavan način ovdje istaknut; neka takvi, ipak, ne sude prema izgledu; već ostavljajući po strani sva rezoniranja na temu, u poniznosti i jednostavnosti neka isprobaju i osjete sami neće li se ovdje izjavljeno pokazati kao više od ispraznog sna imaginacije ili lukavo osmišljene priče. I ako to učine s iskrenošću svoga srca, uskoro će morati priznati, na veliko olakšanje, da su ovo zaista točne, djelotvorne i neporecive istine; i da je to istinski način postajanja pročišćenim od brojnih mrlja, bivanja podučenim u nebeske misterije, kušanja vina kraljevstva i sudjelovanja u tom kruhu koji prehranjuje do u vječni život.



1: DUH BOŽJI STANUJE U SRCU ČOVJEKOVOM

Spisi jasno govore da Duh Božji boravi u nama, da nam je "manifestacija [pojava] ovog Duha dana na dobrobit svih", i da je to "istinsko Svjetlo koje osvjetljava svakog čovjeka koji dolazi u svijet". To je dar Božji koji donosi spasenje i koji se pojavio svim ljudima; podučavajući nas, da poričemo bezbožnost i svjetovne ambicije; da živimo trezveno, korektno i bogu-ugodno u ovom sadašnjem svijetu. Ali mi premalo slušamo ovog unutarnjeg Učitelja, koji je duša naše duše, i kojim jedino možemo biti u stanju oblikovati dobre misli i želje. Bog nas ne prestaje korigirati i poticati nas prema onome što je dobro; ali buka izvanjskog svijeta, i naša vlastita unutarnjih strasti, zaglušuju nas i spriječavaju da Ga čujemo.

Stoga se moramo povući iz vanjskih objekata, i utišati sve ambicije i lutajuća zamišljanja uma; da u toj dubokoj tišini cijele duše, možemo počuti neopisiv glas Božanskog Učitelja. Moramo slušati pažljivo, jer to je malecni i sićušan glas. Glas koji izgovara riječi kao kad čovjek priča sa svojim prijateljem; i to je uviđajuće opažanje, kad znamo bez da čujemo glas; ili kombinacija oba; tajanstvenim djelovanjem i utjecajima Duha Božanskoga, potičući nas na slušanje, na strpljenje, blagost i uviđavnost, i sve ostale kršćanske vrline, jezikom posve razumljivim pažljivoj duši. K tome, reći će vam stvari o sebi i pružiti vam riječi ohrabrenja. Njegove upute nikad neće biti nepotpune, niti mutne; Kristove upute su uvijek jasne, blage, direktne, sažete, savršene, nisu sarkastične niti neprimjereno duhovite. Sve drukčije od toga je 'od druge strane'. Krist nikad ne traži od nas da popunimo praznine nepotpunih rečenica. Njegove upute su uvijek potpune.

Također nam daje i vizije. Poput svih njegovih razumijevanja, ona od Njega, bit će odmah i savršeno jasna. Budite strpljivi; vrlo, vrlo strpljivi – konačno ćete čuti.

Krist je rekao, "Gle, ja stojim pred vratima, i kucam – ako bilo tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom". Njegovo kucanje su savjeti njegovog Duha; koji nas taknu i djeluju u nama. I obratiti pažnju na te savjete i slijediti ih, znači otvoriti mu vrata.

On priča u najdrskijim grešnicima; ali ovi, opsjednuti revnošću ostvarenja svjetovnih ambicija i gratifikacija svojih strasti, nisu ga u stanju čuti. Njegova riječ za njih je bajka. Pronaći utjehu u ispunjenju svih ambicija u ovom životu je vrlo žalosna stvar. Jer doći će vrijeme kad će sva ta isprazna zadovoljstva i postignuća ispariti.

On govori u grešnicima koji su na putu da se predomisle; ovi osjećaju grižnje savjesti u svojim savjestima, i te grižnje su glas Duha koji ih kori iznutra njihovim porocima. Kada ih doista takne, nije im problem pojmiti tajanstveni glas, jer on začas prodire do srži čovjeka. On je taj mač s dvije oštrice unutar njih, o kojemu Pavle govori, koji je u stanju razdijeliti dušu napola, odvojiti ju od nje same: "riječ božja je brza i moćna, i oštrija od bilo koje oštrice mača, prodirući toliko da može razdvojiti dušu od duha, zglobove od srži; i ona je ta koja uočava misli i namjere srca."
On govori u osobama prosvjetljenim, učenim, i čiji život, izvana vrlo uredan, izgleda ukrašen brojnim vrlinama; ali često ove osobe, pune sebe samih i svojih znanja, slušaju previše same sebe da bi obratile pažnju na Njegove poduke. Bog koji jedino nastoji komunicirati sebe samog, ne nalazi mjesto (da tako kažemo) na kojemu da se predstavi u ovim dušama koje su toliko pune sebe, i toliko pretile od vlastite mudrosti i vrlina. On skriva svoje tajne od ovih mudrih i promućurnih, i otkriva ih onima čija mišljenja se ne poštuju i naivnima; Isus je rekao "zahvaljujem ti, oče, gospodaru neba i zemlje! Jer sakrio si ove stvari od mudrih i promućurnih, i otkrio ih djeci." U onima koji nisu popili svu pamet svijeta i još su poput djece najviše se raduje boraviti, i otkriti svoje neizrecive tajne. Ti su najspecifičnije kvalificirani primiti u većoj mjeri dar vjere; jer su spremni položiti u prašinu ponos Razuma, ne koče ulazak ovog dara svojim ispraznim argumentacijama; već vjeruju s jednostavnošću i povjerenjem.

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 09 Jul 2014, 12:53 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
2: O VJERI

Dvije su vrste ili stupnja vjere:
prva je ona kojom um daje svoj pristanak istini neke stvari vjerujući na riječ svjedočanstva drugoga;
druga je uzvišenije prirode, bivajući Božanskog porijekla, i dar je Duha Svetoga.

Po prvoj vjerujemo da Bog postoji, i u istine koje nam je otkrio u Svetim Spisima. Ona je suštinski princip u početku duhovnog puta; jer "onaj koji dolazi (tražiti) k Bogu, prvo mora vjerovati da On jest Bog, i da nagrađuje one koji ga vrijedno traže". I ako svo naše povjerenje stavimo u njega, i nastojima slušati ga u svim stvarima, bit ćemo u stanju pripravnosti za primitak te istinske i žive vjere koja je "dar Božji".

Samo pomoću ove vjere bit ćemo osposobljeni nadići sve naše duhovne neprijatelje, i jasno razumjeti te tajne koje su nepojmljive ljudskom razumu; jer vjera, rođena od Boga, ne može rezonirati, i stoga, mora slijediti i podvrgnuti se vjeri, a ne ići ispred nje i kontrolirati ju.

Vjerom bivajući "opravdani, u miru smo s Bogom kroz našeg Gospoda, Isusa, Krista." I kada nam je ovaj vrijedni dar dan, on u nama proizvodi nadu, ljubav, povjerenje, radost i čistoću (svetost) srca. Tada ćemo biti u stanju osjetiti posvemašnju ovisnost o dobroti, moći, korektnosti i milosrdnosti Božjoj, i povjerenje u njegova obećanja; kao i potpunije doživjeti i shvatiti djelovanja njegovog duha na um.

Vjera je suštinska potreba za ispravno izvođenje svih naših dužnosti prema Vrhovnom Biću; zaista, bez nje ne možemo udovoljiti; niti biti potaknuti da ga potražimo, ili povjerujemo u utjecanje njegovog Svetog Duha na naše duše. Upravo vjerom smo podržavani na našem putu k miru, i ona nam omogućuje da ustrajemo kroz teškoće i zapreke koje ćemo možda susresti na našem putu: kroz ovo polazno načelo jedino možemo izdržati boli suhoće, i bezutješnosti bez da posrnemo; bivajući njome ojačani da "istrajemo kao da gledamo njega koji je nevidljiv". I jedino vjerom možemo vršiti istinsku, unutarnju i duhovnu molitvu.



3: O MOLITVI

Molitva je komunikacija duše s Bogom. To nije djelo glave, već srca; koja se uvijek treba nastavljati. Ona je medij kroz koji se život i hrana prenose duši, i kanal kroz koji teku i predaju se darovi i milosti duha. Svako tajno posezanje duše prema Bogu je molitva: svi su sposobni za molitvu, i svi su pozvani na molitvu, kao što su svi u stanju biti u i pozvani su u spasenje.

Pavle nas potiče da "molimo bez prestanka" i Isus je rekao "kažem vam svima: pazite i molite." Dođite onda, svi koji ste žedni, ovim živim vodama; ne gubite dragocjene trenutke "krpajući cisterne koje neće držati vodu". Dođite, izgladnjele duše koje ne nalazite oko sebe ništa za jesti; dođite i bit ćete potpuno nasićene. Dođite, vi ispaćeni, koji stenjete pod teretom jada i boli i pronaći ćete lakoću i ugodu. Dođite, vi bolesni, svome Liječniku i ne bojte se prići mu jer ste ispunjeni bolestima; otvorite ih njegovom pogledu i one će biti iscijeljene. Djeco, skutrite se k svome Ocu, i on će vas zagrliti rukama ljubavi. Dođite, vi sirote, zastranjele, izgubljene ovce, vratite se svome Pastiru. Dođite vi koji ste tražili sreću u svjetovnim ambicijama i nasladama, ali niste uspjeli pronaći zadovoljenje koje ste očekivali; dođite i naučite biti istinski sretni ovdje, i navijeke sretni nakon ovoga. Dođite, vi promašeni slučajevi, svome Spasitelju. Dođite vi otupjeli, neznalice i neobrazovani, vi koji sebe smatrate najnesposobnijima za molitvu – vi ste osobito pozvani i prijemčivi za molitvu. Neka svi, bez izuzetka, dođu; jer Krist je pozvao SVE. Ali morate naučiti vrstu molitve koju možete vršiti u svako doba, koja ne koči vanjske uposlenosti i koju mogu obavljati svi bez obzira na zanimanje, društveni status i vanjske okolnosti; siromašni kao i bogati, neobrazovani kao i učeni. To ne može biti molitva glave, već srca. To je vrsta molitve koju ništa ne može prekinuti osim povremenih i uznemirujućih podražaja. I, iako možda smatrate sebe otupjelima i nesposobnima za uzvišena postignuća, ipak, molitvom vaše bivanje i radost s Bogom lako se postiže; jer on nam se više želi dati nego što ga mi želimo primiti. Molitva je vodič k saršenosti i suverenom dobru; vadi nas iz poroka, i osigurava nam svaku vrlinu: jer jedan veliki način postajanja savršenim je hodati u prisutnosti Beskrajne Čistoće. On sam je rekao "Kročite u mojoj prisutnosti i budite savršeni." Jedino molitvom bivamo dovedeni u i održavani u njegovoj prisutnosti; i kad ga jednom potpuno upoznamo, slatkoću njegove ljubavi, bit će nam nemoguće u bilo čemu toliko uživati kao u Njemu.

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 09 Jul 2014, 12:54 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
4: SVI SU SPOSOBNI ZA STUPANJE U UNUTARNJU I DUHOVNU MOLITVU

Iznad svih stvari, Bog traži srce. Jedino osvajanje srca može čovjeka ispetljati iz poroka koji vladaju ljudima. Krist bi postao univerzalni i miroljubivi Vladar, a srca svog čovječanstva bila bi posve obnovljena.

Propadanje unutarnje odanosti i štovanja Boga je nesumnjivi izvor različitih grešaka koje se javljaju u svijetu; sve one bile bi brzo izvučene i zbačene kad bi unutarnja religija bila ustanovljena. Koliko je neizrecivo ogroman gubitak koji trpi čovječanstvo zbog zanemarivanja unutarnjeg!

Neki opravdavaju sami sebe govoreći da je ovo opasan put; ukazujući na nesposobnost običnih osoba da shvate duhovne stvari. Ali Izaija je rekao, "Ljudi koji idu putem, iako budale, neće pogriješiti na njemu." I u čemu može biti opasnost hodanja jedinim istinskim putem koji je Krist? Predavanja sebe njemu, usmjeravanja svog pogleda neprekidno na njega, postavljanja svog našeg povjerenja u njegovu milost i okretanja svom snagom naših duša k njegovoj čistoj ljubavi?

Obični ljudi, daleko od toga da su nesposobni za ovu savršenost, svojom su pokornošću, nevinošću i poniznošću osobito prilagođeni i kvalificirani za njeno postignuće; i jer nisu naviknuti racionalizirati, manje se bave spekulacijama, manje im je stalo do njihovih vlastitih mišljenja. Čak, zbog nedostatka obrazovanosti slobodnije se podvrgavaju učenjima Božanskog Duha; dok drugi koji su zaslijepljeni svojom samodostatnošću i porobljeni predrasudama pružaju veliki otpor djelovanjima Milosti.

Rečeno nam je u Spisima da on daje razumjevanje običnim ljudima, i također da skrbi o njima "Gospod očuvava obične ljude". "Dopustite maloj djeci da mi dođu, jer od takvih je Kraljevstvo nebesko", rekao je Krist.

Osim ako se ne okrenete i ne postanete poput malene djece, nećete ući u Kraljevstvo Nebesko. Morate biti restaurirani u nevinost malog djeteta. Morate biti pročišćeni da postanete nevini kao onog dana kada ste rođeni. A to je moguće samo milošću Božje preobražavajuće moći, pročistiti želje i samovažnost iz vaših srca vjerom, čineći vas dostatnim nebeske družine.

Jednostavan i neskriven osjećaj bratske ljubavi izražava beskonačno više nego ekspertiza u bilo kojem jeziku. Duhu Božjem ne treba niti jedan od naših sporazuma i metoda: kad hoće on pretvara krovopokrivače u proroke; i daleko od toga da ikoga izuzima iz molitvenog hrama, širom otvara vrata da svi mogu ući; dok mudrost uzvikuje, "Tko je običan, neka priđe; onaj koji želi razumjevanje", kaže mu, "Dođi, založi se mojim kruhom i ispij od vina koje sam ja pripravila."

Tražiti Boga u svom srcu, misliti na njega, vratiti mu se kad god se shvatilo da se odlutalo od njega i činiti i otrpjeti sve stvari imajući na umu samo udovoljiti njemu – prirodan je i pripravljen proces koji vodi dušu do samog izvora Milosti u kojemu se nalazi sve neophodno za posvećenost (sanktifikaciju).

Kad bi samo svi sebe postavili na ovaj put, Kristovo kraljevstvo bi bilo utvrđeno u njihovim srcima! Jer srce je jedino koje se protivi njegovoj suverenosti, upravo podlaganjem srca njegova suverenost je uzdignuta najviše. I budući da nitko ne može postići ovo blagoslovljeno stanje osim onih koje Bog sam vodi i postavlja u ovo blagoslovljeno stanje, ne umišljamo si da uvodimo išta u njega, već samo naglašavamo najkraći i najsigurniji put koji tamo vodi; potičemo vas da ne kasnite u svom napretku nikakvim izvanjskim vježbanjima; da ne boravite u sjeni umjesto u suštini. Ako je voda vječnog života pokazana nekim žednim dušama, koliko bi neizrecivo okrutno bilo okivati ih u ceremonije izvanjskih formi, priječiti ih da joj pristupe i držati njihovu čežnju nikad zadovoljenom da "nestanu" od žeđi.

O slijepi i budalasti ljudi, vi koji se važni ponosite znanošću, mudrošću, pameću i moći! Kako dobro potvrđujete što je Bog rekao, da su njegove tajne skrivene od mudrih i promućurnih, i otkrivene malenima – djeci!

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 09 Jul 2014, 16:51 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
5: O STUPANJU K ISTINSKOJ MOLITVI

Vrsta molitve o kojoj govorimo je ona unutarnje tišine; u kojoj srce, izdvojeno od svih vanjskih stvari, u svetom tihovanju, poniznom štovanju i živom vjerom čeka strpljivo da osjeti Božansku Prisutnost, i čeka strpljivo da primi dragocjeni utjecaj Duha Svetoga. I kad se povučete s ovom svrhom, što bi trebala biti vaša česta praksa, smatrajte se kao da ste postavljeni u Božje prisustvo, gledajući nepomućeno prema njemu, predajući sebe posve u njegove ruke, da primite štogod mu se svidi da vam da, mirno nastojeći, u isto vrijeme, postaviti svoj um u mir i tišinu; umirujući sva svoja rezoniranja, i svojevoljno ne misleći ni na što koliko god dobro i korisno izgledalo. I ako bi se bilo koja isprazna misao predstavila, blago se otkrenite od njih; i tako s punim povjerenjem i strpljivo čekajte da osjetite Božansko prisustvo.

Ako, dok to radite, nešto od unutarnjeg mirovanja ili stupnja ublažujućeg utjecaja Božanskog Duha vam bude milosrdno darovano, cijenite i zahvalite na tim manifestacijama prisustva Božjeg u vašim dušama; i pažljivo i s poštovanjem obraćajte pažnju na njega; ali pazite da ne uznastojite povećati ih svojim vlastitim aktivnostima; jer, čineći to, odvući ćete um od tog stanja svetog tihovanja i ponizne pažnje, kojima biste trebali težiti koliko god vam je to moguće; pušući u plamen postoji opasnost da ga ugasite, i time oduzmete duši hranu koja joj je namijenjena.
Živi osjećaj ovog prisustva brzo će nas izvući iz brojnih mentalnih lutanja, odmaknuti nas daleko od vanjskih objekata, i privući nas bliže toj Svemoćnoj Moći koja se nalazi u našem najunutarnjijem središtu; koja je hram u kojemu on stanuje. I kada smo tako posvema okrenuti unutra i toplo prožeti osjećanjem njegovog prisustva, trebamo u tišini i sabranosti, s poštovanjem, povjerenjem i ljubavlju, čekati da blagoslovljena hrana koju smo okusili, utone duboko u dušu.

Molitva unutarnje tišine je najlakši i najkorisniji put, jer jednostavnim pogledom, ili pažnjom okrenutom k Bogu, duša postaje poput poniznog molitelja pred svojim Gospodom; ili kao dijete koje se baca u sigurnost grudi svoje matere. Ona je također i najsigurnija, jer je odvojena od djelovanja imaginacije; koja je često zavedena u ekstravagancije i lako ju je obmanuti i prevariti čime duša biva lišena svog mira.

U početku će biti teško - jer navikavanjem um je stekao sposobnost da nikad nije doma, tumara tamo i amo, od teme do teme – obuzdati um, i osloboditi ga od tih lutanja koja su prepreka molitvi. Zaista, ta lutanja imaginacije, kojima su početnici neko vrijeme probavani, su dozvoljena kako bi se potvrdila njihova vjera, vježbalo njihovo strpljenje i da im se pokaže koliko malo mogu postići sami (od sebe); kao i da ih se nauči da se oslone na Svemoćnu Moć samu za snagu da nadvladaju sve svoje teškoće; "jer (svojom vlastitom) moći, neće niti jedan čovjek prevladati," i ako postave svu svoju nadu u Njega, i vjerno ustraju, svaka prepreka će biti postupno uklonjena i pronaći će da će biti u stanju prići mu lagano, i da unutarnja tišina nije samo održavana s puno manje teškoća, već će ponekad biti laka, slatka i prepuna užitka. Znat će da je to istinski način nalaženja Boga; i osjetiti da je "njegovo ime poput izlivenog pomazanja".

I iako uvijek trebamo stražiti i revno pozivati natrag svoje odlutale misli, obuzdavajući ih, koliko god to bilo moguće, u podložnosti u kojoj i treba da budu; znajte da direktna borba s mislima i ulazak u njihovo aktivno osporavanje, služi samo da ih uveća i uzruja; dok, prisjećajući se da smo u Božanskom prisustvu, i nastojeći utonuti pod osjet i percepciju istoga, jednostavno se okrećući unutra, iako to ne osjećamo, vodimo vrlo povoljan, iako posredan, rat s njima.

Čak niti oni koji ne znaju čitati nisu zbog toga isključeni iz molitve; jer veliki Učitelj koji nas podučava svim stvarima je Krist sam. Trebali bi naučiti ovo temeljno pravilo da je "Božje kraljevstvo unutar njih", i samo tamo ono mora biti traženo.

"Kraljevstvo Božje je unutra i ne dolazi s izvanjskim znakovima", rekao je blagoslovljeni Isus. Napustite, stoga, brige i zadovoljstva ovoga svijeta i okrenite se Gospodu svim srcem svojim i duša će pronaći odmor. Ako povučemo našu pažnju iz vanjskih stvari, i držimo ju fiksiranu na unutarnjeg Učitelja, nastojeći mu se povinovati što god on zatražio od nas, uskoro ćemo uočiti dolazak kraljevstva Božjeg jer kraljevstvo Božje je taj "mir i radost u Svetome Duhu" koje senzualni i svjetovni ljudi ne mogu primiti.

Zbog nedostatka unutarnjeg povlačenja i molitve, naši životi su tako nesavršeni, i niti nas prožima niti grije božansko svjetlo istine, Krist svjetlost. Zato bismo ih trebali svakodnevno prakticirati; i nitko nije toliko uposlen da ne bi bio u stanju pronaći vremena za unutarnje povlačenje. Što manje prakticiramo tihu molitvu, manje želje imamo za njom; jer naši umovi, bivajući nakačinjani na vanjske stvari, na kraju se zaraze tom navikom, i postane jako teško okrenuti ih prema unutra.

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 09 Jul 2014, 16:53 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Izvaci iz Uputa – Kako primiti transformirajuću Moć Božju:

Vjerojatno je najbolje izabrati vrijeme u rano jutro, kada je tiho, prije nego što vam se dnevne aktivnosti počnu motati po glavi. Ustanite sat ranije nego inače; koristite vikende za intenzivnija traženja, i napravite od blagdana svete dane provodeći cijeli dan ili što je više moguće u tihom čekanju na Gospoda. Ako ste zaposleni, odvajanje vremena navečer će i prečesto propasti zbog mentalne preokupiranosti dnevnim konfliktima i stresovima ili zbog umora. Neki mogu čekati na Gospoda redovito noću. Koje god vrijeme izabrali, osluškujte svakodnevno.

Pronađite i utvrdite koji i kakav položaj vam najbolje odgovara da ostanete budni, tihi i u unutarnjem iščekivanju, a da ne zaspite. Samo sjedite tiho najbolje što možete. "Budi tiho i znaj da sam ja Bog". Kada vas misli počnu okupirati, samo ih vratite blago na Njegovo ime; tako ćete se podsjetiti s kojom svrhom sjedite i što čekate. Prisjetite se samo Isusovog imena, vraćajući tako zabludjele misli, i onda ponovno utihnite. nemojte ponavljati njegovo ime kao nekakvu mantru. Samo se prisjetite imena, usred rošade svih misli, i nastavite u tišini najbolje što možete. Nemojte biti obeshrabreni ako otkrijete da vam je teško umiriti um; svima je to teško. Vaši napori su uočeni i cijenjeni; na kraju, bit će i nagrađeni Njegovom milošću koja će vam pomoći umiriti um. Upamtite, čak i vaše čekanje ide u vaše zasluge.

Glas će doći prije Svjetla. Ali možete imati vizije, poput malih snova, uz trenutačno razumijevanje. I to Svjetlost djeluje unutar vas. Ono što čujete najčešće nisu riječi iz Spisa. Čut ćete kako vam otkriva stvari o vama. Čut ćete pohvale. Čut ćete osude. Ali, štogod čuli, to nikad neće proturječiti Spisima. Možete čuti na četiri načina:

1. Misao bez glasa ili vizije. Ali očigledno je da misao nije vaša jer nema niza kojim ju možete pratiti unazad do početne ideje. Ta misao je također momentalno shvaćena.

2. Misao koju prati glas (ne fizički, već više poput tona i intonacije uz izraženu misao – poput sjećanja da ste nekoga čuli izgovarati sa naglascima, tonom, frekvencijom, bojom glasa, itd.)

3. Razumijevanje s vizijom, čije je shvaćanje trenutačno i jasno – obično nema glasa koji ga prati.

4. Razumijevanje koje je kao da ste potpuno uronjeni ili okruženi riječima – ne mogu se čuti, ali su snažne i vi to razumijevanje možete lako pretočiti u riječi. Ovo je rijetko i prekrasno.

Treba vremena, prakse i strpljenja da naučite prepoznati glas Gospodov. Ima puno drugih glasova obmane, ali Njegove riječi su uvijek blage, ljubazne, smirene, umirujuće, lako ih se prihvaća, bez sakrazma, bez gorčine, bez osuđivanja, bez gruobsti, čiste su, jasne, ponizne i prekrasne. Nema emocionalno nabijenih riječi, u njegovom glasu nema nikakvih emocija (u koje biste bili potaknuti ili navođeni); njegove riječi su nedvosmislene, bez sarkazma, lako se prihvaćaju, uvijek su blage, stabilne, moralne, ne proturječe Spisima, odmah se razumiju, činjenične su, mudre, lako shvaćene i NIKAD vas ne ostavljaju da pogađate što bi mogle značiti.

Brojni glasovi neprijatelja su emocionalno nabijeni, sarkastični, nepotpuni, osuđujući, grubi, zastrašujući i gorki. Neprijatelj koristi brojne glasove: vaš, vaših prijatelja, rođaka, 'učitelja', osoba od autoriteta, itd. Konačno, čut ćete Gospoda. I kad jednom počnete čuti, čut ćete sve češće. On ima blagi glas.

Ponekad, nećete čuti glas, tek nenadano nešto ćete odmah znati. George Fox je to nazvao 'otvor'. 'Otvor' se može izraziti riječima, ali to je osjećaj koji prožme cijelo vaše biće, osjećate kao da ste okruženi ili uronjeni u neposredno razumijevanje.

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 09 Jul 2014, 16:54 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Kad ga budete čuli, on ima blagi glas. Reći će vam stvari o Sebi. Ohrabrit će vas. On je ljubaznost. Reći će vam ili pokazati stvari o vama; neke od njih će biti ružne. Ali, budući je on vaš prijatelj, znate da vam ih pokazuje za vaše vlastito dobro. Vi slušate i promatrate. I ne bježite; stojte pred Sinom Čovječjim. I predomislite se od onoga što vam pokazuje. Ponekad će vam dati naputke. Čujete Riječ Božju, živu riječ. Nadamo se da ćete poslušati njegove naputke i pokazati mu, svojom poslušnošću, da ga volite. Imajte papir i olovku u blizini dok čekate na Boga. Stanite i zapišite riječi koje čujete. Onda idiete odmah natrag u čekanje. S vremena na vrijeme pregledajte svoje zapise i nastavite s pokajanjem.

Kada čekate na Boga i pokaže vam Svjetlost nešto ružno o vama, nemojte se povlačiti; shvatite da vam Svjetlost pokazuje vaše stanje, i On to čini da vam pomogne riješiti se toga i da postanete bolja osoba; da je Krist umro za vas i da ne trebate paničariti. Neka vam ne pada napamet ispovijedati odmah sve što vam je pokazano i nemojte razmišljati o svemu što gubite; oboje vas odvlači iz Svjetla; umjesto toga, ostanite fokusirani na Svjetlo koje vam pokazuje vaše stanje. I onda, kad to ne budete očekivali, snaga će doći; i štogod da vam je bilo pokazano, imat ćete snage od tog časa biti drukčiji.

Možda nećete vidjeti Svjetlo. Možete samo vidjeti ono što vam svjetlost pokazuje. To je sve što vam treba. Ako ne možete vidjeti Svjetlost, samo se fokusirajte na činjenicu da vam Svjetlost pokazuje vaše stanje. Ako vas vizija ili razumijevanje rastužuju, pogledajte križ. To je George Fox zvao prvi korak k miru; također je rekao da ovaj proces pokajanja u Svjetlu "jest križ".

Kada vam svjetlost jasno pokaže neku loša praksu ili želja u vašem srcu, možete pomisliti da se odmah trebate početi ispričavati ili ispovijedati grijeh pokazani; ali to će vas samo odvući iz svjetla i kočiti vaš napredak. Dovoljno je to što ne poričete da je ono što vidite točno; i Gospod zna da vjerujete da je točno ono što vam pokazuje bez da vi to ispovijedate i priznajete drukčije; vaše pokoravanje on će odmah uočiti bez da formirate i jednu jedinu misao u riječ.

Onda on može dovršiti svoju želju da vam podari snagu da promijenite svoje ponašanje.

"Gospod je u svom svetom hramu, neka sva zemlja tihuje pred njim." Tišina svih naših zemaljskih misli i želja je apsolutno neophodna da čujemo tajanstveni glas Božanskog Učitelja.
Sluh je čulo oblikovano da primi zvukove, i prije je pasivno nego aktivno, prima, ali ne komunicira senzaciju: i ako bismo čuli, moramo prikloniti uho toj svrsi.

Trebamo zaboraviti na sebe i svoje interese, i slušati i osluškivati unutarnji glas. Vanjska tišina je neophodnost za kultivaciju i poboljšanje unutarnje; i nemoguće je postanemo unutarnje tihi, bez ljubavi i prakse izvanjske tišine i povlačenja.

I neupitno je da je naše unutarnje angažiranje potpuno nekompatibilno s biti zaposlen, užurban i baviti se bezbrojnim sitničavostima koje nas okružuju. Kada zbog nepažljivosti ili nepovjerenja postanemo rastrešeni, ili od-centrirani, iznimno je važno da se odmah blago i smireno okrenemo unutra; i tako možemo naučiti očuvati duh i pomazanje molitve kroz cijeli dan; jer da je molitva unutarnje tišine posve zatočena na neki unaprijed pripremljeni sat malo bismo ploda uzbrali.

Od najveće je važnosti za dušu da u molitvu ide s povjerenjem [ali s poniznošću grešnika]; i tako čistom i nezainteresiranom ljubavlju koja ne traži ništa od Oca osim sposobnosti da mu udovolji i čini njegovu volju: jer dijete koje važe svoju revnost uz nadu u nagradu, čini sebe nevrijednim bilo kakve nagrade. Idite stoga u molitvu, ne da biste mogli uživati duhovne užitke, već da možete biti prazni ili puni, već kako se svidi Bogu. To će vas očuvati u harmoniji duha, ili u napuštenosti ili u utjesi, i nećete biti zatečeni kad dođe suhoća, ili naizgledna odbijanja Njegova koji je posvemašnja ljubav.

Nastojte da ne dozvolite svojim umovima da budu previše uronjeni u vanjske stvari, nastojeći biti posve predani Božanskoj Volji; da Bog može činiti s vama i vašim prema njegovom nebeskom zadovoljstvu, oslanjajući se na njega kao na blagog i ljubaznog oca; i iako vas vaše vanjske stvari uposle, i vaši umovi time spriječeni da se doslovce fiksiraju na njega, čak i tada ćete nositi vatru u vama koja nikad neće utrnuti; već koja će, naprotiv, hraniti tajnu molitvu, koja će biti poput svjetiljke neprekidno upaljena pred hramom Božjim.

Dijete koje voli svog oca ne misli neprekidno baš na njega 24 sata dnevno; brojni objekti odvuku njegove misli, ali ovi nikad ne prekidaju djetetovu ljubav; kad god se njegov otac vrati u djetetove misli, ono ga voli i osjeća u najunutarnjijem dijelu svoga srca da ga nije prestalo voljeti niti časak, iako je prestalo misliti na njega. Na takav način trebamo voljeti svog nebeskog Oca. Dolazeći pod utjecaj Božanskoga Duha možemo biti u stanju nazvati Boga Ocem, i biti zaista njegova djeca.

Istinska religija je na nebu rođena stvar, to je izlijevanje istine i dobrote Božje na duhove ljudi, kojim su oblikovani u sličnost i nalikovnost Njemu, i postaju "sudjelovatelji Božanske prirode". Istinski kršćanin je na svaki način plemenitog porijekla, nebeskog i božanskog pedigrea, bivajući rođen, kako je to Ivan rekao "od iznad". A na drugom mjestu je rekao "Gle kakvu ljubav nam je Otac darovao, da budemo prozvani sinovima Božjim".

Ako ovakva promišljanja nisu dostatna da nas uvjere u bedastost naših prijanjanja za stvari koje nestaju [i ionako ih gubimo], i da nas potaknu da krenemo prema onima koje nam daju tako velike i veličanstvene privilegije; mora da smo odista utonuli u stanje duboke i prijezira vrijedne neosjetljivosti i nerazumnosti; iz koje čak i "kad bi netko uskrsnuo iz mrtvih" za tu svrhu, bilo bi mu nemoguće podići i nas.

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 09 Jul 2014, 16:55 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
6: O DUHOVNOJ SUHOĆI

Tek što smo se dali služiti Gospodu na ovaj unutarnji način, on će nas početi čistiti i isprobavati našu vjeru, da bi nas privukao bliže sebi. Iz tog razloga, vodit će nas putevima suhoće i napuštenosti; tako da, kad uznastojimo fiksirati naše umove u tišinu, kako bismo osjetili našeg Boga, nećemo doživjeti ni utjehu ni osvježenje koje očekujemo; već naprotiv, bit ćemo više nego obično salijetani mnoštvom uznemirujućih i nametljivih zamišljanja; toliko da ćemo početi misliti da se trudimo a da svrhe nema, da je uzalud, i da je molitva unutarnje tišine postignuće kojemu ne bismo trebali težiti, vidjevši da je naša imaginacija tako nepodložna upravljanju, i naši umovi toliko lišeni dobra. Ali ovo stanje suhoće je vrlo korisno, ukoliko se dura sa strpljenjem.

Gospod koristi veo suhoće, da mi ne bismo znali što on radi u nama i da bismo mogli biti ponizni; jer kad bismo osjetili i znali što on čini u našim dušama, zadovoljstvo i drskost bi ušli; umišljali bismo si da činimo nešto dobro; i ovakvo samozadovoljstvo bi spriječilo naš duhovni napredak.

I kroz molitvu mentalnog tihovanja, možemo se osjetiti da boravimo u nekakvom suhom i neugodnom stanju, jer se niti možemo riješiti naših uznemirujućih misli, niti doživjeti bilo kakvo svjetlo, utjehu ili duhovni osjećaj; ali ne dajmo da nas to ošteti, ne odustajmo od toga što smo poduzeli; već prepustimo se tada energično i strpljivo ustrajmo na taj način, naše duše će biti iznutra poboljšane.

Ne moramo vjerovati da iz molitve izlazimo isto kao što smo i započeli, bez osjećaja u koje bismo uronili, da smo uzalud nastojali. Istinska molitva ne sastoji se u uživanju u svjetlu i posjedovanju znanja o duhovnim stvarima, već u strpljivoj istrajnosti i duranju u vjeri i tišini; vjerujući da smo u gospodovom prisustvu, okrećući k njemu naša srca s nepomućenošću i jednostavnošću uma.

Moramo biti svjesni da je priroda uvijek neprijatelj duhu; i kada je lišena zadovoljstava koje može osjetiti; ostaje slaba, melankolična i prepuna razdražljivosti. Tako ćemo zbog nelagode misli, malaksalosti tijela, tonjenja u san (zaspat ćete) i naše nesposobnosti da obuzdamo čula, a svak od tih će slijediti svoja vlastita zadovoljstva, i prečesto ćemo osjetiti nestrpljenje da uronimo u momentalne svakodnevne brige. Sretni smo ako možemo ustrajati, usred ovog pustinjskog iskustva! Upamtite da "oni koji čekaju na Gospoda obnovit će svoje snage; uzdignut će se s krilima orlova; trčat će i neće se umoriti, hodat će i neće posustati."

Molitva unutarnje tišine može se dobro predstaviti kao hrvanje, koje Spisi kažu da je patrijarh Jakov imao cijelu noć s Bogom dok nije svanuo dan i Bog ga je blagoslovio. Tako, duša treba ustrajati, i hrvati se s teškoćama, koje će susresti u unutarnjoj molitvi, bez posustajanja, dok ne počne svitati Zora Unutarnjeg SVJETLA, i Bog joj ne daruje svoje blagoslove.

Ukoliko krenete u molitvu s duhom i namjerom moljenja, dok god ne povučete tu namjeru, iako, kroz jadnost i krhkost vaše misli mogu lutati, u pravi čas ćete vidjeti Moć Svemogućega kako vam pomaže nadvladati ambicije i porive. Nemojte biti nepovjerljivi prema njemu, već prema sebi samima; i upamtite da je apostol rekao "On je otac milosti, i Bog svih ugoda." Njegove ugode su ponekad povučene, ali milosti traju zauvijek.

Budite okuraženi, jer iako vam može izgledati da se mučite bez da dobijate išta zauzvrat, upamtite da moramo orati i sijati prije nego se može žeti; i ako ustrajete s vjerom i strpljenjem, požnjet ćete obilnu nagradu za svoj trud. […]

Nije teška stvar držati se Boga dok uživate u njegovim udobnostima i utjehama, ali ako biste mu dokazali svoju vjernost, morate ga biti voljni slijediti kroz puteve suhoće i napuštenosti. […]

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 09 Jul 2014, 16:56 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Iako Svemoćna Dobrota nema druge želje osim da daruje sebe onima koji ga vole i traže, ipak se često skriva od nas, kako bismo bili izgurani iz lijenosti i potaknuti da ga potražimo s vjernošću i ljubavlju. Ali, kakvu obilnu dobrotu on daruje našu vjernost! I kako su slatka ta naizgledna povlačenja njegova kojima slijede tješenja njegove ljubavi! David je rekao "Čekao sam strpljivo Gospoda; i on se nagnuo prema meni, i čuo moj vapaj. Izveo me iz strašne jame, iz blatne kaljuže, i postavio moje stope na stijenu, i utvrdio moje pute. I postavio je novu pjesmu u moja usta; slavu Boga našega."

U razdobljima povlačenja njegovog prisustva, skloni smo vjerovati da će to biti dokaz naše vjernosti, i žara naše ljubavi – ako ga potražimo naporima naše vlastite snage i aktivnosti; i da će taj napor potaknuti njega da nam se što prije vrati. Ali to nije ispravno kad smo u ovakvom stanju: strpljivom predajom, s ljubavlju i tišinom punom poštovanja, moramo čekati povratak našeg ljubljenoga. Jedino tako ćemo pokazati da ne tražimo ništa osim Njega i onoga što je Njemu drago; a ne sebične užitke naših vlastitih senzacija.

Tako nam je uobičajeno svima, kad osjetimo slatkoću milosti božje, da si umišljamo da ga volimo; ali tek u povlačenjima njegove prisutnosti naša ljubav može biti isprobana, i mjera njena znana. U tim časovima postajemo svjesni, s punim uvjerenjem u slabost i jad naše prirode, i koliko smo nesposobni, mi sami od sebe, misliti ili činiti išta dobroga. Brojni, kad dožive topljenja srca, prolijevanja suza i druge čulne užitke, zamišljaju da su favoriti Svemogućega, i da ga onda oni istinski imaju; i tako provedu svoje živote u potrazi za tim ugodnim senzacijama. Ali trebali bi biti oprezni iz straha da sami sebe obmanjuju, jer takve utjehe, kada proizlaze iz prirode, i prate ih promišljanja o sebi samima, divljenja samima sebi, spriječavaju ih da ne uoče istinsko svjetlo ili načine korake prema savršenstvu. Pazite da razlikujete ta afektivna topljenja od djelovanja koja čisto proizlaze iz Duha Božanskog; prepustite se da vas on vodi naprijed, on koji će biti vaša svjetlost usred tame i suhoće.

Nije to mala stvar, strpljivo trpiti bezutješnost, teškoće i nametanja lutajuće mašte: to je prinos i žrtva. I koliko puta budete težili k tome da mirno odbijete isprazne misli, i smireno izdržite svoje mračno i napušteno stanje, toliko kruna će Gospod postaviti na vaše glave.

Od velike je važnosti da nastojite, uvijek i stalno držati svoja srca u miru, da možete održavati čistim taj hram Božji. Način da ga održavate u miru je da uđete u njega putem unutarnje tišine. Kada uočite da ste oštrije napadnuti, povucite se u to područje mira; i tamo ćete pronaći utvrdu koja će vam omogućiti da trijumfujete nad svojim neprijateljima, vidljivim i nevidljivima, i nad svih njihovim zamkama i kušnjama. Unutar vaših vlastitih duša boravi božanska pomoć, suverena pomoć. Povucite se unutar nje, sve će biti tiho, sigurno, mirno i smireno. Tako, putem mentalne tišine, koja jedino može biti postignuta božanskom pomoći, možete pronaći smirenost u strci; samoću u društvu, svjetlost u tami; zaborav u pritiscima; snagu u malodušnosti; hrabrost u strahu; otpor u kušnjama; mir u ratu; i tihoću u nevoljama.



7: O MANAMA I NEPOSTOJANOSTIMA

Ako nas se, pak, uhvati spuštenog garda, pa da opet prolutamo kroz izvanjskosti u potrazi za srećom, ili utonemo u raspuštenost [raspršenost], ili počinimo neku grešku, odmah se moramo okrenuti unutra; jer tako otišavši od našeg Boga, što prije se moramo vratiti njemu, i strpljivo podnijeti kakve god senzacije mu je drago da nam da: jer izjavio je "koje god volim, ja korim i korigiram."

Pri ukazivanju na manu, od velike je važnosti čuvati se od zamora i uznemirenja, koji niču iz tajnog korijena ponosa, i ljubavi prema našoj vlastitoj izvrsnosti; povrijeđuje nas osjećaj onoga što smo; i ako se obeshrabrimo, ili očajavamo, to nas još više oslabljuje; a iz naših vlastitih promišljanja o mani, diže se razočaranje, koje je često gore od mane same.

Istinski poniznu dušu ne iznenađuju njene mane ili promašaji; i što se jadnijom i žalosnijom vidi, to se više prepušta Gospodu, i tišće za bližu i intimniju povezanost s njima, kako bi se riješila izvanjske snage. Da svi budemo potaknuti tako djelovati, kao što je on sam rekao: "Dat ću vam upute i podučit ću vas kojim putem ćete ići: vodit ću vas svojim okom."

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 24 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2, 3  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
cron
Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Group
Prevod - www.CyberCom.rs