ČOVJEK SE
DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI,
ENERGETSKI, MATERIJALNO,
UZDIŽE I NAPREDUJE
KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA,
RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU
I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

duhovnaizgradnja.com forum

 

posjetite i sajt Duhovna izgradnja

Ovo je forum javnog karaktera i na njemu svako može da iznosi svoja razmišljanja koja su u skladu sa pravilima foruma, ali autori sajta ne stoje iza pisanja drugih učesnika

Danas je 19 Jun 2018, 13:28

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 24 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3  Sledeća
Autoru Poruka
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 09 Jul 2014, 16:59 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
8. O ISKUŠENJIMA I NEVOLJAMA

Ponekad smo tako niski, ponosni i ambiciozni; toliko puni svojih vlastitih apetita, svojih vlastitih prosudbi i mišljenja, i da kušnjama i nevoljama nije dopušteno isprobati nas, poniziti i pročistiti, nikad ne bismo stigli u stanje prihvatljivosti.

Gospod, vidjevši našu mizeriju, naše perverzne naklonosti, i bivajući njima potaknut na sućut, povlači iz nas svoju snagu, kako bismo mogli osjetiti našu vlastitu slabost; trpi da budemo napadnuti nasilnim i bolnim sugestijama nestrpljivosti i ponosa, i brojnim drugim iskušenjima […], da bismo upoznali sebe same i bili ponizni. S iskušenjima, Beskrajna Dobrota ponižava naš ponos dajući nam, tako, najbolji lijek.

"Sva naša ispravnost", kako Izaija reče "je poput prljavih krpa"; kroz taštinu, uobraženost i samoljublje koje ih prljaju. Stoga je neophodno da budu pročišćeni vatrom iskušenja i nevolja; da bi mogli biti čisti, savršeni i prihvatljivi pogledu Božjem.

Gospod polira dušu koju privlači k sebi, grubom spužvom iskušenja; oslobađajući ju tako od hrđe brojnih strasti i sklonosti. Pomoću iskušenja i nevolja on ju ponižava, podvrgava i vježba ju; pokazujući joj njenu vlastitu mizeriju. Tako on pročišćava i riba srce, kako bi sva njegova djelovanja bila čista i od neprocjenjive vrijednosti.
Kako biste sretni bili kad biste tiho vjerovali da su sve muke i nevolje koje vas spopadaju tu za vašu dobit i duhovnu dobrobit!

Ali vjerojatno ćete reći da kada vas drugi maltretiraju, ili se vaš bližnji ogriješi o vas i povrijedi vas, da to ne može biti za vašu duhovnu dobrobit; jer to je posljedica njihovih mana i opakosti. To nije ništa drugo nego lukavo i skriveno sredstvo neprijatelja; jer iako Bog ne želi grijeh drugoga, ipak želi svoje vlastite efekte u vama; i nevolja koja dođe na vas zbog mane drugog čovjeka treba vas popraviti povećavajući vaše strpljenje i vježbajući vašu postojanost i ljubav.

Uzmite u obzir kako Gospod koristi mane drugih za dobrobit vaših duša. Veličajnost božanske mudrosti! Tko može priviriti u dubine tajnih i neobičnih načina i sredstava, prikrivenih puteva, kojima on vodi dušu koju želi pročistiti, preobraziti i uveličati?

Često je najveće iskušenje biti bez iskušenja; jer onda smo najskloniji pasti u stanje bezvoljnosti i nezainteresiranosti; stoga ne bismo trebali pokleknuti kad nas napadnu; već pomireni, u miru i postojanosti, zatvoriti svoja srca za to. Ako želimo služiti Bogu; i stići u visoko područje unutarnjeg mira, moramo proći kroz ovaj trnoviti put iskušenja i nevolja; i u njima postati ispolirani, pročišćeni; obnovljeni i očišćeni.

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 09 Jul 2014, 17:00 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Direktno pariranje i borba protiv iskušenja prije služi tome da ih poveća; i povlači dušu iz njenog prijanjanja Bogu, kojemu nastojati težiti i održavati bi uvijek trebalo biti njeno glavno zanimanje. Najsigurnija i najdjelotvornija metoda prevladavanja je jednostavno se otkrenuti od zla, i približiti se još bliže i bliskije našem Sigurnom Utočištu: malo dijete, kada vidi čudovište, ne čeka da se bori s njim, i jedva će ga i pogledati; ali će se brzo povući u krilo svoje majke, u potpunom povjerenju da je sigurno: tako se isto duša treba otkrenuti od opasnosti iskušenja prema svome Bogu. "Bog je usred nje," rekao je psalmist, "ona neće biti maknuta; Bog će joj pomoći, i to na vrijeme." "Ime Gospodnje je snažna utvrda u koju se pravični utiču i sigurni su."

Ako činimo drukčije, i u svojoj slabosti pokušamo napasti naše neprijatelje, i prečesto ćemo biti ranjeni, ako ne i posve poraženi: ali bacajući se u prisustvo Božje, i oslanjajući se posve na njega, pronaći ćemo obilja snage za našu podršku. To je pomoć koju je David tražio: "Postavio sam", rekao je, "Gospoda uvijek pred mene; i jer mi je pri desnici, neću biti uznemiren. Stoga je mojem srcu drago i moja se slava raduje: moje meso, također će se odmarati u nadi." I rečeno je u Izlasku, "Gospod će se boriti za vas, a vi ćete mirovati."

Iako "Bog ne može biti kušan zlom, niti on sam iskušava bilo koga;" očigledno je da su iskušenja dopuštena za naše dobro, i ako ih izduramo, ona nas profinjuju; "stoga, smatrajte to radosnim, kada upadnete u raznovrsna iskušenja; znajući da isprobavanje vaše vjere proizvodi strpljenje." I u svim našim nevoljama, koliko god one nama bile bolne, ili kakve god prirode bile, trebamo upamtiti da je rečeno: "Blagoslovljen je onaj koji izdrži nevolju iskušenja: jer kada je iskušan, primit će krunu života, koju je Gospod obećao onima koji ga vole."

Ne mogu vas ozlijediti niti ljudi niti vragovi, ako se uvijek držite blizu Bogu: jer "tko je taj koji vas može ozlijediti ako ste sljedbenici onoga što je dobro." Ali, ako ste ozlijeđeni, to je vaš ponos, vaše strasti i vaše nepodvrgnute sklonosti koje se uzdižu i vrijeđaju vas; i dok god ovih ima neprijatelj će vas koristiti i nastojati odvratiti vaše umove od prijanjanja svedostatnom Očuvatelju.

"Svaki čovjek je iskušavan, kada ga odvuče njegova požuda, i njome zaveden." Stoga, znajte svoje vlastito stanje, i potrebu koju imate da budete pročišćeni putem iskušenja, i uvijek stražite da neprijatelj koji se ne zamara ne bi dobio pristup vašim dušama pomoću njegovih insinuacija i zavodljivih zamki koje će prilagoditi vašom trenutnoj situaciji i stanju: jer u vašem putu kroz život brojne su stvari koje će vam nuditi kao kušnje; nastojeći proizvesti u vama neprikladne sklonosti i želje za njima; kojima ukoliko podlegnete dok ste tako kušani, bit će velika opasnost da nadvlada cijelo vaše biće.

Ako se zloćudnom neprijatelju ne opre u njegovim prvim napadajima, on ulazi postupno i polako i obuzima cijelo srce: i dok god je vaš otpor otklonjen navikom nehaja, moć opiranja postaje svakim danom sve manja, i snaga protivnika proporcionalno veća. Stoga, kad u sebi osjetite snažnu i žarku želju za bilo čim, i nalazite svoje sklonosti da vas guraju prema tome, nastojte se temperirati povlačenjem unutra i tražeći smirenost uma.

Da bismo stvari činili dobro, moramo ih činiti u Božanskom prisustvu, inače ćemo ubrzo biti izbačeni iz našeg pravog središta i biti u opasnosti da nas potpuno zbaci.

Blagoslovljena dušo, kad bi bila zadovoljna i mirna u vatri iskušenja i nevolja i dopustila si biti posvema potvrđena i isprobana, strpljivo izdržavajući napade neprijatelja i napuštenost od nebeskog dobra, kako brzo bi se našla bogata nebeskim zadovoljstvima! Kako bi brzo božanska providnost načinila bogato prijestolje u tvojoj duši i prekrasan dom za tebe da se u njemu osvježiš i pronađeš sebi osamu unutri. Znaj, da iako Gospod može na neko vrijeme posjetiti, on svojim domom smatra mirne duše; i one u kojima su vatre iskušenja i nevolja konzumirale sve iskvarene sklonosti; bog se ne odmara bilo gdje, već tamo gdje vlada mirnoća i samoljublje je izgnano.

Ako je iz kaosa njegova svemoćnost proizvela tolika čudesa u kreaciji svijeta, što tek neće učiniti u vašoj duši stvorenoj po njegovom liku i nalikovnosti, ako se držite postojani, mirni i prepušteni, s istinskim shvaćanjem vaše vlastite ništavnosti?

"Ne odbacite, stoga, svoje povjerenje, koje biva uvelike nadoknađeno nagradom," već budite postojani. Budite postojani, jer neće biti onako kako ste si zamislili; niti ste ikad bliže bogu nego u takvim periodima napuštenosti i probe vaše vjere; jer iako je sunce skriveno iza oblaka, ipak ne mijenja svoj položaj, niti gubi ikoji dio svojeg sjaja. Bog dozvoljava bolne kušnje i napuštenosti da izgladi, očisti i skine halje vašeg jastva; da biste kroz ove probe mogli postati posve njegovi, i predati se posve u njegovu službu.

O, koliko toga ima za pročistiti u duši koja mora stići na svetu planinu savršenstva i preobraženosti s Bogom! jer dok bilo koji djelić nevaljalosti, bilo što od jastva ostane u nama, moramo biti podvrgnuti kušnji. Kada je jastvo poništeno, ništa više ne ostaje od pozornice za djela iskušatelja.

Kako predana, naga, porečena, poništena duša treba biti da ne spriječi ulazak božanskog gospoda, niti njegovo neprekidno zajedništvo s njom.

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 09 Jul 2014, 17:02 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
9: O PORICANJU SEBE (SAMOGA)

Tko očekuje stići u savršenost, ili sjedinjenje duše s Bogom, putevima utjehe i udobnosti pronaći će se u krivu. Moramo očekivati da ćemo trpjeti i biti u nekoj mjeri pročišćavani prije nego što možemo u bilo kojem stupnju biti osposobljeni za ujedinjenost s Bogom, ili da nam bude dopušteno okusiti radost njegova prisustva.

Stoga, budite strpljivi pod svim patnjama koje je Ocu drago da vam postavi na put. Ako je vaša ljubav prema njemu čista, ništa manje ga nećete tražiti u patnji nego u utješenosti. Ne budite poput onih koji mu se predaju u jednom času, a povlače od njega u drugom. Oni se predaju samo da budu milovani; i migolje van kada ih dopadne da budu raspeti; ili se okreću svijetu za utjehu.

Ne, nećete pronaći utjehu ni u čemu osim u slobodnoj i potpunoj predaji Božanskoj volji. Tko ne okusi križ, neće okusiti stvari koje su Božje; i srce koje okusi križ nalazi najgorče stvari slatkima; "gladnoj duši svaka gorka stvar je slatka."

Budite sigurni da postoji unutarnji napredak tamo gdje postoji napredak u načinu podvrgavanja križu.

Čim se nešto pokaže kao patnja i trpljenje, i vi osjetite odbojnost prema tome, predajte se odmah Bogu po tom pitanju, predajući mu se u prinosu; i otkrit ćete da, kada križ dođe, neće biti baš toliko silan teret, jer ste se stavili na raspolaganje voljnom prihvaćanju istoga. Isus sam je bio voljan istrpjeti njegove najveće muke. Mi često nosimo križ u slabosti, ponekad sa snagom; sve to bi trebalo biti svejedno nama u volji Božjoj.

Da je bilo koji drugi način osim tereta križa i umiranja vlastitoj volji mogao osloboditi čovjeka iz propalog i korumpiranog stanja, Isus bi ga podučio i utvrdio ga svojim primjerom.

Ali od svih koji ga žele slijediti, on je zahtijevao da ponesu križ; i bez izuzetka rekao svima: "Ako bilo tko želi poći za mnom, neka poreče sebe, uzme svoj križ i slijedi me." Zašto se onda plašite podići križ, koji će vas usmjeriti na put koji vodi u kraljevstvo Božje?

Iz križa proizlaze nebeska blagost, istinska snaga, radosti duha, osvojenost sebe, savršenstvo svetosti! Nema iskupljenja, nema nade nastavka božanskog života u nama osim po našem uzimanju križa svojim karnalnim apetitima i sklonostima: jer sve je sadržano u smrti sebstva, i nema načina ostvarenja života i mira, osim umirući tako svoj korupciji.

Čemu tražiti bilo koji put k slavi, osim onoga na koji ste pozvani da slijedite "Glavešinu svog Spasenja"? Njegov život je bio neprekidan križ, a vi želite li stalnost odmora i radosti? Što savršenije umrete za sebe same, istinskije ćete početi živjeti Bogu; ako biste onda uživali istinski mir ovdje i zadobili poslije neizblijedivu krunu slave, neophodno je da na svakome mjestu, i u svim događajima nosite križ s voljom. Trpjeti stoga, je vaš obol; i trpjeti strpljivo i voljno, najveće je svjedočanstvo vaše ljubavi i vjernosti svome Gospodu.

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 09 Jul 2014, 17:03 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Tako, kao što je i Krist trpio u svom tijelu, naoružajte se istim stavom, jer onaj tko je trpio u svom tijelu svršio je s grijesima. Ishod toga je da ne živi ostatak svog zemaljskog života zarad ljudskih želja, već zarad volje Božje. 1 Pet 4:1-2.

Na to ste pozvani, jer i Krist je trpjevši za nas, dao nam primjer, koji ćete slijediti. 1 Pet 2:21.

Uđite kroz uska vrata, jer široke su kapije i prostran je put koji vodi uništenju i brojni su koji tuda idu. Ali uska su vrata (sužena pritiscima) i put je prav i tijesan koji vodi u život, i tek nekolicina ga pronađu. Mat 7:14.

(Nevolje i patnje su pritisak; i kako se približavate kapijama, pritisak se intenzivira.).

Neka vas ne čudi vatreno testiranje kroz koje prolazite, već se radujte što sudjelujete u trpljenjima Kristovim, pa će vas oduševiti otkrivenje njegove slave. 1 Peter 4:12-13. Ista trpljenja proživljavaju sva vaša braća u svijetu. 1 Pet 5:9.

Jer Gospod korigira i disciplinira svakoga koga voli, i kori i bičuje svakog sina kojega prima… Morate se podvrgnuti i izdurati korekcije; Bog se odnosi prema vama kao prema sinovima. Jer kakav je to sin kojega otac ne kori i ne korigira? Heb 12:6-8.

Strpljivo izdržavanje križa, i smrti sebe na njemu, neophodna je dužnost čovjeka [pot]palog [pod žalac smrti] [Jakov 1:14-15; 1Kor 15:54-57]; i jedino tako on može biti oslobođen iz ove tame, korupcije i jada, i biti vraćen posjedovanju života, svjetlosti i mira.

Znajući izvrsnosti Očeve ljubavi, nemajući druge želje osim žarkog posezanja prema njemu, boravljenja uvijek s njim, tonjenja u ništavnost pred njim, bez razmišljanja bismo trebali prihvatiti njegova davanja, bila to zatamnjenost ili osvjetljenost, plodonosnost ili besplodnost, slabost ili snaga, slatkoća, gorčina ili kušnje; lutanja, boli, umor ili sumnje; i ništa od toga ne treba ustavljati naš hod.



10: O MORTIFIKACIJI

Svi poduhvati da se ispravi tek izvanjsko, guraju dušu samo još dalje van u ono čime je tako žarko i revno uposlena; i tako su njene moći razvodnjene i raspršene; jer se primjenjuje namah prema izvanjskostima čime osnažuje upravo one stvari koje namjerava potčiniti.

Takva mortifikacija nikad ne može potčiniti strasti niti umanjiti njihovo djelovanje. Jedini način da se to postigne je unutarnja tišina kojom je duša posvema i sasvim okrenuta unutra, posjedovanju Boga u sada. Ako usmjeri svoju žestinu i energiju prema tom središtu njenog bića, taj jednostavni čin odvaja i povlači ju iz čula; korištenje svih svojih moći unutri, ostavlja čula oslabljenima i onemoćalima; i bliže se primiče bogu što je dalje odmaknuta od čula, i manje su strasti pod njihovim utjecajem.

U mortifikaciji oka i uha, koji neprekidno opskrbljuju uvijek zaposlenu imaginaciju novim temama, malo je opasnosti od upadanja u ekscese: tek trebamo slijediti kamo božanski Duh vodi.

Duša ima dvostruku korist čineći tako: u povlačenju iz izvanjskih objekata primiče se bliže Bogu; i što je bliže njemu, pored tajnih hranjivih moći i vrlina koje prima, više je odmaknuta od grijeha; tako da okrenutost uma unutra postaje navikom.

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 09 Jul 2014, 17:07 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
11: O POMIRENOJ PREDAJI

Trebali bismo predati cijelu našu egzistenciju Bogu, iz snažnog i pozitivnog uvjerenja, da dok ga mi vjerno nastojimo slijediti, pojava bilo čega u bilo kojem času odgovara njegovoj trenutačnoj volji i dopuštenju, i posvema onako kako naše stanje zahtijeva. Ovo uvjerenje će nas učiniti smirenima u svim stvarima; da prihvatimo sve što se dogodi, ne kao da je od stvorenja, već od Njega samog.

Ali znajte vi koji iskreno želite predati sebe Bogu, da nakon što napravite to davanje, nećete se više ponovno ugrabiti: upamtite, dar jednom predstavljen, njime više ne raspolaže davatelj. Predaja je stvar od najveće važnosti u vašem napretku; ona je ključ unutarnjih odaja; i tko zaista zna kako sebe predati, uskoro postaje savršen: stoga moramo nastaviti unutra postojano i nedvojbeno; i ne slušati glas prirodnog razuma. Velika vjera proizvodi veliku predaju; moramo se uteći Bogu, nadajući se iznad svake nade.

Predaja je zbacivanje svih sebičnih briga, da bismo mogli posvema biti na Božanskom raspolaganju. Svi kršćani su potaknuti na predaju; jer rečeno je svima: ne strijepite za sutrašnjicu; jer vaš nebeski Otac zna sve što vam je potrebno. "U svim svojim putevima priznajte njega, i on će usmjeravati vaše korake." "Posvetite svoja djela Gospodu, i vaše misli će biti utvrđene." [opaska: bit će onako kako mislite] "Posvetite svoje puteve Gospodu, vjerujte mu, i on će izvesti pred vas vašu pravičnost poput svjetla, i vaše prosudbe (će sjati) poput podneva."
Ova vrlina se vrši neprekidnim gubljenjem naše vlastite volje u volji Božjoj; bivajući u pomirenoj predaji u svim stvarima, ostavljajući što je prošlo zaboravu, ono što će doći, nakon što smo vjerno obavili naš dio, njegovom usmjerenju i posvećujući sadašnji trenutak njemu, ne pridajući ništa što nas dopadne stvorenju, već smatrajući sve stvari kao njegovo uređenje, i gledajući kako sve, izuzev samo naših grijeha, dolazi nepogrešivo od njega. Predajte se tako da budete vođeni i postavljeni onako kako se njemu svidi.

Moramo voljno surađivati s Božjim naumima koji nas lišavaju svih naših vlastitih djelovanja, da na njihovo mjesto Njegovi mogu biti postavljeni. Neka to onda bude učinjeno u vama; i ne dozolite si da prijanjate ni uz šta, koliko god dobro moglo izgledati; jer nije više dobro ako vas u bilo kojoj mjeri odvraća od onoga što Bog hoće od vas.
Božanska volja prednjači svim stvarima. I naše povinovanje ovim uzdama uvodi nas u područje unutarnjeg mira. Tako možemo spoznati da je pobuna naše volje glavni povod svih naših nemira i da je ona uzrok zašto patimo toliko obrata i prevrata. Kad bismo podvrgli svoje volje Božanskoj volji i stavili joj se posve na raspolaganje – kakvu bismo smirenost osjećali! Kakav slatki mir! Kolika unutarnja vedrina! Kakva vrhunska sreća i predokus blagoslovljenosti! Stresimo stoga sve okove prijanjanja interesima svojim, i živimo po vjeri i mirnoj predaji isključivo.

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 09 Jul 2014, 17:08 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
12: O VRLINI

Na taj način dobivamo vrlinu lako i zasigurno; jer kao što je Bog izvor i načelo sve vrline, u mjeri u kojoj se bližimo imanju njega, u istoj mjeri se uzdižemo u najizvrsnije vrline. Zaista, onaj koji ima Boga, ima sve stvari; i onaj koji ga nema, nema ništa. Sva vrlina je tek maska, izvanjski privid, promjenjiva poput naših halja ukoliko ne izvire iz ovog božanskog izvora; i onda je zaista izvorna, suštinska i trajna. "Kraljeva kćer", rekao je David, "sva je veličanstvena iznutra."

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 13 Jul 2014, 11:47 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
13: O OBRAĆENJU

"Okrenite se, okrenite se od svojih krivih načina, jer zašto da umrete, kućo Izraela?" "Okrenite se Njemu protiv kojega se buniste." Biti istinski obraćeni znači okrenuti se posve od stvorenja, i okrenuti se posve Tvorcu.

Za ostvarenje spasenja apsolutno je neophodno posve se odreći izvanjskoga grijeha i okrenuti se pravičnosti: iako samo to nije savršeno obraćenje koje se sastoji u posvemašnjoj promjeni cijelog čovjeka, od izvanjskog u unutarnji život.

Kada je duša jednom okrenuta prema Bogu, pronalazi prekrasnu lakoću postojanog nastavljanja u njenom obraćenju; i što dulje ostaje tako obraćena, više se približava i čvršće se stišće uz boga; i što je Njemu bliža, time je to dalje odmaknuta od onog duha koji je njemu suprotan: tako je duša tako djelotvorno utvrđena i ukorijenjena u njenom obraćenju da joj je to na neki način prirodno.

Ne smijemo pretpostaviti da je to postignuto silovitim naporima njenih vlastitih moći; jer duša niti je sposobna niti bi trebala pokušati bilo kako drukčije surađivati s božanskom milošću osim nastojati povući se iz vanjskih objekata i okrenuti se unutra: nakon čega nema više ništa za učiniti osim nastaviti postojano u svojoj privrženosti Bogu.

On ima privlačnu odliku kojom privlači dušu sve više i moćnije sebi samome što mu se ona više približava, i tako privlačeći ju, on ju pročišćava i profinjuje; (…) duša surađuje s privlačenjem Čistoće slobodnim i željnim odgovorom. Ovo okretanje uma unutra, konačno, je i lagano i djelotvorno, napreduje dušu prirodno, i bez ograničenja, jer Bog sam je središte koje ju privlači.

Svu svoju brigu i pažnju trebamo stoga usmjeriti da ostvarimo unutarnju tišinu: neka nas ne obeshrabre boli i teškoće koje susrećemo u ovom činu, koje će uskoro biti nadoknađene tolikim obiljem Božanske snage koje će čin učiniti savršeno lakim, pod uvjetom a smo vjerni u pokornom povlačenju naših srca iz izvanjskih objekata i zadovoljenja, i vraćanju našem središtu s osjećajem blagosti i vedrine. Ako bilo kada se strasti uzburkaju, blago povlačenje unutra k Bogu koji je tamo prisutan lako ih umrtvljuje i umiruje; dok bilo koji drugi način bavljenja njima još ih više nadražuje i podražuje.

Božanska Moć je u vremenu prošlom trenutačno umirila burno i podivljalo more; i možemo li sada sumnjati, ako mu se u svojoj nevolji iskreno obratimo, da on neće umiriti bure uzrujane duše?

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 13 Jul 2014, 11:49 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
14: O PONIŠTENJU SEBE

Duša postaje pogodna za sjedinjenje s Bogom, predajući se ništećoj moći Božanske ljubavi.

Ovo je, zaista, suštinski i neophodan prinos u Kršćanskoj religiji, i jedino njime možemo pružiti svo dužno štovanje suverenosti Božjoj. Podvrgavanjem sebe u sebi, zaista priznajemo vrhunsko postojanje Boga; jer sve dok ne prestanemo postojati sebi samima, duh vječne riječi ne može postojati u nama. On nam je važniji od naše vlastite važnosti samima sebi.

Odustajući od svog vlastitog života, pravimo mjesto za njegov dolazak; i umirući sebi samima, on sam živi i nastanjuje se u nama.

Trebali bismo, zaista, predati naše cijelo biće Kristu; i prestati više živjeti u sebi samima, izgubljeni smo u njemu; i ovo se može postići jedino poništenjem sebe koje je istinska molitva najdublje odanosti, i čini "Bogu i Janjetu, blagoslov, i čast, i slavu, i moć, navijeke." Jer "naš život je skriven u Bogu s Kristom."

Ovo je molitva istine: to je "štovati Boga u duhu i istini", jer ovdje upoznajemo Duh koji pomaže u našim slabostima, i posreduje zarad nas; i bivajući tako potaknuti čistim duhom Božjim, promaknuti smo naprijed i oslobođeni od naših karnalnih i cjenjkajućih načina molitve. Svemogućeg možemo ispoštovati samo svojim vlastitim poništenjem koje – tek što je izvršeno, odmah On, koji ne trpi prazninu u prirodi, istog časa nas ispuni sobom samim.

Kad bismo znali koje vrline i blagoslove duša nalazi u ovoj vrsti molitve, bez prestanka bismo ju obavljali. To je biser visokocijenjeni; to je skriveno blago; u koje nas je Isus uvjerio kad nam je rekao da je "kraljevstvo božje unutar nas"; i to je točno na dva načina: prvo, Bog postaje toliko potpuno Gospodar u nama da se ništa ne opire njegovoj vlasti: tada je naša unutarnjost njegovo kraljevstvo. I opet, kada imamo Boga koji je vrhunsko dobro, imamo i njegovo kraljevstvo, u kojemu vlada punina radosti i gdje dostižemo dovršetak našeg stvaranja. Dovršetak našeg stvaranja je, zaista, uživati našeg boga, čak i u ovom životu; ali jao! Koliko ih je malo koji ikad spoznaju čistu radost koju daruje njegovo prisustvo.



15. ČOVJEK DJELUJE PLEMENITIJE POD BOŽANSKIM UTJECAJEM NEGO ŠTO IKAD MOŽE ČINITI SLIJEDEĆI SVOJU VLASTITU VOLJU

Neki kada čuju za molitvu tišine, krivo umišljaju da duša ostaje mrtva i nedjelatna; ali ona nesumnjivo djeluje plemenitije i više nego što je ikad činila prije; jer Bog sam je pokretač i sada djeluje putem njegova duha. Kada Pavle govori o tome da nas Duh Božji vodi, to ne znači da bismo trebali prestati s aktivnostima; već da trebamo djelovati kroz unutarnje posredovanje njegove milosti.

Ovo je najbolje predstavljeno moći u viziji proroka Ezekiela, viziji o kotačima sa živim duhovima; i gdje god Duh htjede ići, oni su išli, uzdizali se i spuštali kako su pokrenuti (duhom); jer Duh života bješe u njima, i nisu skretali s puta. Tako bi i duša trebala biti podložna volji oživljujućeg duha kojim je osvijetljena, revno slijediti gdje Duh vodi.

Naša aktivnost se stoga treba sastojati u nastojanju da primimo i održavamo takvo stanje koje je najprijemčivije božanskim impresijama, najfleksibilnije svim djelovanjima Vječne riječi.

Dok se platno ne učvrsti, slikar ne može napraviti obrise slike: tako i svako djelo našeg vlastitog sebičnog duha proizvodi krive i pogrešne linije; prekida rad, i poražava dizajn ovog prekrasnog slikara: stoga moramo ostati u miru i pokretati se samo onda kad nas on pokreće. Isus Krist ima u sebi život, i to je život svake žive duše.

Sva djelovanja se mogu procjenjivati samo uzvišenošću djelatnog principa, ovo djelovanje je neosporno plemenitije od drugih. Djela koja proizvodi božanski princip su božanska; djelovanja stvorenja, koliko god dobrima izgledala, tek su ljudska. Krist, riječ, ima Život u sebi: sposobna prenijeti njegovu prirodu, on ju želi podijeliti s čovjekom. Trebali bismo napraviti mjesta za utjek ovoga života, a to je moguće jedino izbacivanjem (pro)pale prirode i potisnućem vlastitih aktivnosti. To se slaže s Pavlovom izjavom: "Ako je bilo tko u kristu, on je novo stvorenje; stare stvari su prošle; gle sve posta novo!" Ali to stanje se može postići samo umirući sebi samima i svim našim aktivnostima, da na njihovo mjesto može doći božanski utjecaj.

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 13 Jul 2014, 11:51 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Čovjek može, zaista, otvoriti prozor; ali Sin sam mora dati svjetlost. Isus je dao primjer ovoga u evanđelju: "Marta, puno brineš i okupiraš se brojnim stvarima, ali samo je jedna potrebna, i Marija je izabrala tu pravu stvar koja joj neće biti oduzeta." A što je to Marija izabrala? Mirovanje, smirenost i mir. Očigledno je prestala sa svojim djelovanjem, da Kristov duh može djelovati u njoj; prestala je živjeti (svoj život), da Krist može biti njen život.

Petar je u toplini svoje privrženosti rekao Isusu da je spreman zarad njega položiti svoj život; ali na jednu riječ mlade dame ga je porekao.

Brojni problemi u životu proizlaze iz duše koja ne boravi na svom mjestu, nezadovoljna voljom Božjom i onim što joj je, s vremena na vrijeme, u istoj dodijeljeno. Brojne duše se predaju općenitoj volji, a opet, promaše kad je u pitanju sadašnji čas: bivajući izvan Božje volje, padnu: i takve padove obnavljaju dok god nastavljaju izvan božanske volje; kad joj se vrate, sve će krenuti dobro. Bog voli ono što se čini po njegovom naumu, njegovim redom, po njegovoj volji i vremenu; i dok se vjerno tome predajete, sve ćete činiti kako treba.

Svi ljudi imaju afekcije i žudnje, osim onih koji žive u Božanskoj volji. Neke od tih želja mogu izgledati dobre; ali ako nisu sukladne volji Božjoj, onaj koji počiva u Božanskoj volji, iako je izuzet od svih tih želja, beskonačno je mirniji i više veliča Boga. To nam pokazuje koliko je neophodno da se odrečemo sebe i svog našeg djelovanja, zarad slijeđenja Krista; a njega ne možemo slijediti bez da nismo potaknuti njegovim Duhom. Da bi njegov Duh bio primljen u nama, neophodno je da prvo naš duh bude podložen: "Tko je združen s Gospodom", rekao je Pavle, "jedan je duh".

Sve bi se trebalo činiti u svoje doba: svako stanje ima svoj početak, svoj progres i svoj dovršetak; i nesretna je pogreška stati u početku. Sve ima svoju proceduru; isprva moramo raditi vrijedno i s trudom, ali na kraju ćemo požnjeti plod svog pothvata. Kada je brod u luci, mornari svu svoju snagu ulažu da ga očiste i pripreme za plovidbu; ali onda njime upravljaju lako i po volji. Na sličan način, dok duša ostaje u grijehu i upletenostima stvorenja, čest i naporan trud su neophodni za njenu slobodu; veze koje ju drže moraju biti oslabljenje; i onda, snažnim naporom postupno se odgurne od stare luke i napuštajući ju napreduje prema odredištu u koje želi.

Kada je vozilo tako pokrenuto, kako napreduje po moru, tako napušta zemlju iza nje; i što dalje odmiče od stare luke, sve je manje teškoća i rada neophodno da nastavi naprijed: konačno, plovi punim jedrima odlažući vesla koja su sad beskorisna. Sve što sad treba je razapinjati jedra i držati kormilo. Razapeti jedra znači držati um otvoren pred Bogom da na njega može djelovati Njegov Duh; držati kormilo je spriječiti srce da odluta od pravog smjera, blago upravljajući i vodeći ga postojano prema uputama blagoslovljenog Duha koji ga postupno zaposjeda i vlada njime, kao što polako vjetar ispunjava jedra i pogoni vozilo.

Dok su vjetrovi povoljni, mornari ne čine gotovo ništa i vozilo brzo plovi bez njihovog truda, i dok oni tako odmaraju i prepuštaju vozilo vjetru više prijeđu u jednome satu nego što su za isto vrijeme činili svojim vlastitim naporima: kad bi sada čak i pokušali koristiti vesla, samo bi sebe zamorili, a vozilo usporavali svojim nepravovremenim naporima.

To je način djelovanja kojemu bismo trebali težiti iznutra: napredovat će nas u vrlo kratkom vremenu pomoću božanskog utjecaja, beskonačno dalje nego cijeli život potrošen u ponavljanjima samonapinjanja.

Ako je vjetar suprotan i puše oluja, umjesto isplovljavanja, moramo baciti sidro i čuvati vozilo.

Naše sidro je čvrsto uvjerenje i nada u Božansku Moć, čekajući strpljivo smirenje bure i povratak povoljnijeg vjetra, kao što je David "čekao strpljivo Gospoda i ovaj mu se približio i čuo njegov zaziv." Moramo se predati tako njegovu Duhu, prepuštajući se posve njegovom božanskom vodstvu; nikad si ne dopuštajući da budemo uznemireni bilo kakvom nezgodom jer nemirnost su kapije kroz koje neprijatelj prodire u dušu, da ju orobi njenog mira; niti bismo se trebali brinuti niti interesirati o tome što drugi govore i čine, jer to će uzrokovati samo remećenje.

Primirimo sve kretnje našeg srca, čim ga vidimo uzrujanog. Umirimo sve ugode koje ne dolaze iz čistog izvora. Ostavimo sve beskorisne misli i zamišljanja. Vrijedno zovimo Boga u nama i nesumnjivo ćemo ga naći, i s njim radost i mir; takvu radost i mir koji će trajati usred patnje, i koji izvirući iz neiscrpnog izvora postaje trajna fontana oduševljenja. "Mir svoj ostavljam s vama", rekao je Krist, "moj mir dajem vam: ne kao što svijet daje."

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Duhovna Molitva
PostPoslato: 13 Jul 2014, 11:52 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Kad bismo samo znali blagoslove osluškivanja Boga i koliko oni oživljuju i osnažuju dušu, odmah bismo utihnuli pred njim; sve bi bilo mirno čim se on pojavi. Da nas potakne dalje u bezgraničnu predaju, uvjerava nas da se ne bojimo ničega dok se prepuštamo njemu, jer on skrbi o nama, nadilazeći najveću nježnost koju možemo pojmiti: "Može li žena", rekao je, "zaboraviti svoje čedo, da se ne sažali na plod utrobe svoje? Da, ona može zaboraviti, ali ja neću zaboraviti vas!" Blagoslovljena uvjerenost, prepuna radosti! Tko će, čuvši to, strahovati od prepuštanja sebe posve volji i vodstvu svojeg Boga?

Svi ljudi teže za mirom, ali ga traže tamo gdje ga nema. Traže ga u svijetu koji uvijek obećava ali nikad ne može dati pravi mir; jer gdje god da idemo, nosimo sa sobom izvor svake zbunjenosti, našu vlastitu nepokorenu i sebičnu volju. Ljubav prema slobodi je jedna od najopasnijih strasti srca. Ako slijedimo ovaj poriv, umjesto u istinsku slobodu, on nas okiva u ropstvo. Naše strasti su najgori tirani, ako im djelomično udovoljimo uvijek ostajemo iznutra rastrzani; a ako im se posve predamo zastrašujuće je i pomisliti u kakve ekstreme će odvesti; mučit će srce, poput poplave pomesti sve pred sobom, i opet neće biti zadovoljene. Istinsku slobodu se može pronaći jedino u Njemu, čija će nas istina osloboditi, i s kojim ćemo na vlastitom životu naučiti da služiti mu znači vladati s njim.

Taj odnos s Bogom kojim smo posvećeni i posvemašnja privrženost Bogu sastoji se u izvršenju njegove volje, u svim životnim okolnostima. Gdje god koračali, što god činili, koliko god sjalo, ni za šta neće čovjek biti nagrađen osim za izvršenje Njegove volje. Radnik može napraviti čuda u vašoj kući, ali ako ne obavi ono što ste od njega tražili – ne biste cijenili njegov rad i s pravom biste se žalili na njega kao na lošeg radnika.

Nema dobrog duha osim Božjeg: duh koji nas uklanja od istinski dobrog je tek duh obmane, koliko god bio laskav u pojavnosti. Tko bi htio biti vožen u predivnoj kočiji na put u ambis? Put koji vodi u provaliju je stravičan, čak i da je obasut ružama; ali put koji vodi prema kruni oduševljava, čak i ako je kroz gustu trnjiku. On nam je dao svoj dobar duh da nas poduči, Duh Milostiv; pa ne slijedimo više svoju vlastitu volju, već njegovu; da sve naše aktivnosti budu činjene samo njemu za ugodu; tada će svo naše ponašanje biti posvećeno; tada će naša djela postati neprekidni prinos; i neprestana molitva i neprekinuta ljubav će nastaniti srce; podvrgnimo se stoga poništenju naše vlastite volje da njegova volja može vladati u nama! On je glava koja vodi, mi smo tijelo koje slijedi.

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 24 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2, 3  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
cron
Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Group
Prevod - www.CyberCom.rs