ČOVJEK SE
DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI,
ENERGETSKI, MATERIJALNO,
UZDIŽE I NAPREDUJE
KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA,
RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU
I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

duhovnaizgradnja.com forum

 

posjetite i sajt Duhovna izgradnja

Ovo je forum javnog karaktera i na njemu svako može da iznosi svoja razmišljanja koja su u skladu sa pravilima foruma, ali autori sajta ne stoje iza pisanja drugih učesnika

Danas je 18 Nov 2017, 14:45

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 4 Posta ] 
Autoru Poruka
PostPoslato: 23 Dec 2011, 20:30 
OffLine
Autor sajta
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Feb 2008, 19:50
Postovi: 1147
Lokacija: Banja Luka
Postoje knjige o duhovnosti i pravci u duhovnosti (prvenstvno istočnjački) koji mnogo potenciraju svjesnost. Kažu da skoro sve u životu radimo totalno nesvjesno i robotizovano a živimo u iluziji da smo svjesni. Još davno sam čitao knjigu "Mir je svaki korak" od nekog vjetnamca u kojoj je on potencirao svjesnost. Osho je pisao o tome. Sad čitam "Četvrti put" od Uspenskog a prije toga sam pročitao prevedeni dio knjige "Psihološki komentari na učenje Gurđijeva i Uspenskog" gdje se svjesnost mnogo potencira. Svidjelo mi se to što sam pročitao. Znao sam i od ranije da sam puno nesvjestan i da to pored ostalog ima i krajnje praktične posljedice, naime puno više vremena se rade najobičnije svakodnevne aktivnosti u odnosu na situacije kad radim svjesno, ili bar svjesnije. Veliki je trošak vremena kad smo nesvjesni ili kad radimo jedno a onda zastanemo jer su nas obuzele intenzivne misli o nekoj sasvim desetoj stvari pa nema nastavka posla na kojem radimo dok te misli ne prođu, a to zna da traje i traje. A to je samo jedna od posljedica nesvjesnosti.

Počeo sam to malo detaljnije posmatrati u sebi pod uticajem ovih knjiga i svašta interesantno se pronađe. Ima dosta onoga što oni zovu "fantaziranje", a ima i nečega što nisam vidio da naročito pominju a to su "unutrašnji dijalozi" koji mogu da se pojave i traju i traju. Takođe sam vidio da je to sve posebno izraženo nekim danima i tada je tome jako teško stati u kraj, a nekim drugim danima je lakše ta stanja na vrijeme i uočiti i prekinuti, a nekim danima toga ni nema. Možda to ima veze sa tim nekim kosmičkim uticajima o kojima pričaju, sam Uspenski je rekao da nismo isti svakog dana, i stvarno je tako. Nekim danima je puno teže raditi te neke mentalne tehnike i vježbe jer um leti kao munja čas na ovo čas na ono, mada koliko sam na sebi vidio emotivna rekacija može ovo da pokrene, neko nešto uradi što ti se ne sviđa i odmah um krene da radi svoje, uglavnom da se opravdava, brani, vodi imaginarne unutrašnje dijaloge samoopravdavanja i tako to, i tad ga je teško usporiti a da ne kažem zaustaviti, uglavnom treba proći neko vrijeme ili uzeti nešto raditi da se stvar "izvjetri". To sam doživio dosta puta, i doživljavam i dalje.


Nego svjesnost, onaj Zoran iz Zemuna je u svojim tekstovima o duhovnosti dao tehniku za "pažnju", ide ovako: par puta dnevno se skoncentrisati na sve ono što nam dolazi kroz čula, dakle čuti i registrovati sve što čujemo (buku auta, lavež pasa, upaljen TV), sve što vidimo, sve što osjećamo čulom dodira (ako sjedimo da osjetimo dodir stolice na tijelu), da osjetimo mirise koje možemo osjetiti, da osjetimo ukus hrane i pića. Koliko sam vidio ne možemo istog trenutka biti svjesni ono što ulazi u više od jednog čula, mislim da je i Uspenski rekao da se prvo malo prati jedno čulo, pa drugo, pa treće. To je vježba za povećanu pažnju i tada se zaista vidi koliko toga propuštamo kada ne obratimo pažnju na te stvari jer smo non-stop zabavljeni sadržajem u našoj glavi, samo ganjamo ove i one misli ili bolje rečeno one ganjaju i vode nas.
Pa probajte ovu vježbicu, ako već niste. Mislim da je on rekao da kod redovnog vježbanja krenu neke interesante stvari da se dešavaju.

Uspenski čini i se da isto navodi ovu tehniku i mislim da je zove "posmatranje sebe". Ono što mene još više zanima je ono što on naziva "pamćenje sebe" o čemu mnogo priča i koliko sam shvatio to je kamen temeljac za mnoge druge stvari, ali nije nigdje objasnio kako se ta tehnika radi, ili sam ja to previdio. Samo je rekao da se to može raditi tako što će se u par navrata dnevno pokušati da se ne misli ni na šta. A kako se to radi? :) To je sve samo ne jednostavno, nismo navikli da ne mismo ni na šta, nismo navikli da mislimo sporo, nismo navikli da mislimo o sadašnjosti, kako Osho reče um samo bježi u prošlost i budućnost, posmatrajući te stvari kod sebe vidio sam da je stvarno tako. Kao da umu jako smeta sadašnjost, i mali broj misli, i spore misli. Sve mu to smeta. On bi da misli puno, da misli brzo, i da to nije o sadašnjosti. Recimo vježbe svjesnog disanja tj. praćenja disanja to mogu pokazati. Naizgled jednostavna vježba, samo treba pratiti disanje, ne kontrolisati već pratiti, biti svjestan udaha i izdaha. Naizgled jednostavno, a u stvari jako teško. Već nakon 10-20 sekundi um ode na nešto drugo a da to ne registruješ, prođe 10-20 sekundi ili minuta ili više minuta dok ne vidiš da si prestao da radiš vježbu, i onda se iznerviraš, i opet počneš i opet bude više-manje isti rezultat.

Franc Bardon je već na prvom koraku svoje "Inicijacije u hermetizam" dao mentalne vježbe za kontrolu misli, jedna je svjesno disanje, druga je ako se dobro sjećam se se drži samo jedna misao u glavi, treća je kao ovo što je Uspenski rekao da se nema ni jedna misao (što nam djeluje nemoguće).


Volio bih da znam kako se uvježbava "pamćenje sebe", pa da to radim. Uspenski priča da se svašta može vremenom postići sa tim, da te periode "pamćenja sebe" treba sve više vježbanjem produžavati, i učiniti ih učestalijima. Volio bih da to doživim i da vidim kakav je ukus tog stanja "pamćenja sebe", da li to ima drugačiji ukus od "normalnog" stanja svijesti, kako to izgleda, kako u tim trenucima doživljavaš samog sebe a kako svijet.

Imam još pisati ali žurim :)

_________________
Facebook: https://www.facebook.com/jehoash.abiel


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 24 Dec 2011, 20:32 
OffLine
Autor sajta
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Feb 2008, 19:50
Postovi: 1147
Lokacija: Banja Luka
U jogi sam u početku bio skoncentrisan samo na to da pravilno izvedem vježbe, ili bih pri izvođenju vježbi odlutao u mislima, ali svidjelo mi se što se u jogi dosta potencira svjesnost u izvođenju vježbi, svjesnost pokreta, svjesnost disanja, držanje pažnje na ovom ili onom dijelu tijela (zavisno od vježbe). Nekad odlutam u mislima ali se sve više trudim da vrijeme dok to radim to ipak radim pravilno, a to znači svjesno. U knjizi sam još detaljnije vidio na čemu se treba držati pažnja kod ove ili one vježbe, kao i to koji mišići moraju biti potpuno opušteni a koji angažovani kod pojedine vježbe, i inače se radi o tome da se pokreti izvode sa što je manje mišića moguće. Interesantno je bilo primjetiti da je kod mehaničkog izvođenja vježbi uvijek angažovano više mišića nego što je neophodno, i nekad to baš nisu oni mišići koje po jogi treba angažovati kod te vježbe. Nakon nekog vremena obraćanja pažnje na ove stvari uhvatio sam se par puta da u običnoj svakodnevnoj situaciji sebe pitam "koji mišići su sada angažovani" i redovno bih primjetio da ima mišića koji su napeti a da to u datom položaju tijela uopšte ne moraju biti, recimo neki mišići na ruci, ili su ramena podignuta i napeta, i slično. Ne znam da li je to samo kod mene ali usudio bih se pretpostaviti da je kod svih ljudi situacija takva da često anagažuju (imaju napete) i neke mišiće koji to ne moraju biti u tom trenutku. Zanimljivo bi bilo dokučiti koji su razlozi za to, da li je u pitanju samo neka loša navika ili to ima svoje uzroke na unutrašnjem planu, na nekoj unutrašnjoj napetosti.

Ovo je interesantno zapažanje do kojeg ne bi ni došlo da nisam obratio pažnju na svjesnost. Možete ovo isto pogledati kod sebe, da se s vremena na vrijeme zapitate "koji mišići su mi sada zategnuti i da li to moraju biti".

Joga je zgodna (pored ostalog) za dodatno vježbanje svjesnosti, konkretno svjesnosti tijela, položaja, pokreta, napetosti.

_________________
Facebook: https://www.facebook.com/jehoash.abiel


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 24 Sep 2014, 13:26 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Citiraj:
Recimo vježbe svjesnog disanja tj. praćenja disanja to mogu pokazati. Naizgled jednostavna vježba, samo treba pratiti disanje, ne kontrolisati već pratiti, biti svjestan udaha i izdaha. Naizgled jednostavno, a u stvari jako teško. Već nakon 10-20 sekundi um ode na nešto drugo a da to ne registruješ, prođe 10-20 sekundi ili minuta ili više minuta dok ne vidiš da si prestao da radiš vježbu, i onda se iznerviraš, i opet počneš i opet bude više-manje isti rezultat.



Vidi, po pitanju gornjega. To je NORMALNO. I to je uvijek tako dok god se ne produbi disanje.
Uz "plitko" ili "gornje" disanje uvijek idu gomile misli i izmjena misli, nizanja unutarnjih dijaloga, neka vrsta neprekidne uznemirenosti. Plitko disanje je kad dišeš gornjim dijelom pluća, prsnim dijelom - koje je medicina prosječno izbrojala na 20-tak ili više udaha u minuti. Ja osobno, nikad nisam toliko disala... još u osnovnoj školi kad smo učili te stvari, meni disanje nikad nije bilo više od 16 puta, drugim riječima, oduvijek dišem "trbušno" tj. dijafragmom. Pa su neke "vježbe" meni prirodno posve legle... još davnih dana.

A misli - nema potrebe da se nerviraš oko misli i nizanja misli. Nije stvar u ovim vježbama striktno pratiti disanje kao takvo. Poanta je u mentalno-emocionalnom stavu koji imaš. Jednostavno, opušteno i blago, s povjerenjem i bez očekivanja niti špotanja samog sebe - u početku idi s jednog na drugo (disanje - misli, unutarnji dijalog - disanje...). I TO je "vrsta vježbe" i negdje ima svoje "službeno" ime.

Inače, "meditativno" disanje u koje će se jednom (neki odmah neki kasnije) doći je specifično - i to je disanje u koje je mudro "utonuti" praćenjem. Meditativno disanje je disanje koje (vjerujem svi) ljudi imaju dok spavaju zdravim dubokim snom. Ne može se to nasilu tako disati. Zato trebaš "utonuti" u takvo disanje svjesno, opuštanjem, polako - zato uvijek prvo radiš neke vježbe opuštanja, da tijelo dođe u opušteno stanje. Mislim sve to nazivamo "vježbe"... ali to je način života.

I pri takvom disanju uz zadržanu budnost - tek je korak do "budnosti u spavanju bez snova", onome što neki nazivaju praznina.


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 24 Sep 2014, 13:28 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Što se tiče "podijeljene pažnje", ljudi koji misle da nisu u stanju istovremeno držati pažnju na više čula ili na misli (unutarnjem) i čulu / činu - mislim da griješe i da je problem u tome što ne znaju ili nemaju pravi pojam o čemu se ovdje zapravo radi.

Pusti miša i stavi dlan pored miša na stol. Osjeti dodir dlana na stolu, osjeti tvrdoću stola, osjeti kako je hladniji (ako je) od dlana i bivajući svjestan tog osjeta (osjet je čulo, naravno) istovremeno načas obrati pažnju na sluh. Trebalo bi bez ama baš ikakvih problema da možeš to izvesti. Ja mogu oduvijek i nisu mi za to potrebne demagogije. I to je najjednostavnija vježba.

Može se istovremeno biti svjestan i više od dva čula. I najčešće i jesmo, osim kad je čovjek "zabludio" u svojim mislima (brigama, fantazijama i automatskim komentarima koja često krivo naziva "razmišjanja") kao u mamurluku.

Isto tako, možeš se istovremeno tuširati, i osjećati vodu na tijelu i gledati u nešto i slušati, čak i misliti dok si svjestan svega toga. Ali ljudi su često jednostavno "prenapeti", "premoreni" i "prezasićeni" ili sami sobom ili nečim drugim, pa to izdvajam kao jedini razlog zašto ne mogu, ako ne mogu i kad ne mogu.

Razlika između ove dvije "vježbe" - ove i one iz prethodnog posta (kad se tome pristupi kao vježbi, a ne svakodnevici) je što ona prva vježba fokus i koncentraciju; ova vježba dijeljenja pažnje je zapravo vježba proširenja pažnje (pažnja = svjesnost). Može uključiti i jedno jedino čulo, npr. u borilačkim vještinama postoji tzv. "prošireni pogled" kada je vid u pitanju, možeš probati istovremeno slušati različite zvukove bez da ih komentiraš. Psiha će poluusnulo lutati kao u transu, a onda u jednom momentu "deus ex machina" - mogao bi shvatiti i uhvatiti sebe kako si potpuno BUDAN.

Stvar kod ovoga je što nema razmišljanja dok to radiš, dok tako "vježbaš", sva pažnja je u "ćuljenju"....

Da ne širim sve ovo nepotrebno...



Citiraj:
recimo neki mišići na ruci, ili su ramena podignuta i napeta, i slično. Ne znam da li je to samo kod mene ali usudio bih se pretpostaviti da je kod svih ljudi situacija takva da često anagažuju (imaju napete) i neke mišiće koji to ne moraju biti u tom trenutku. Zanimljivo bi bilo dokučiti koji su razlozi za to, da li je u pitanju samo neka loša navika ili to ima svoje uzroke na unutrašnjem planu, na nekoj unutrašnjoj napetosti.



To je kod svih tako. I kod nekih je uvijek tako, kod nekih nekad da nekad ne. Dobro je opustiti ta podignuta ramena, jer ako ništa drugo, koče i vrat i blokiraju protok krvi u mozak pa mogu uslijediti i glavobolje, nesposobnost koncentracije, "odsutnosti" itd. Zato ljudima uglavnom godi kad im se malo izmasiraju ramena i vrat i osobito dio spoja vrata - ramena - leđa. Većina će ti reći da su odmah kao "progledali". S druge strane, dok god je taj gornji rameni dio tijela tako napet i podignut čini se da je nemoguće "produbiti disanje". Kod takvog stava tijela disanje je gotovo uvijek plitko "gornje disanje" i psiha ili um u većoj ili manjoj mjeri uznemiren.


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 4 Posta ] 

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
cron
Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Group
Prevod - www.CyberCom.rs