ČOVJEK SE
DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI,
ENERGETSKI, MATERIJALNO,
UZDIŽE I NAPREDUJE
KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA,
RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU
I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

duhovnaizgradnja.com forum

 

posjetite i sajt Duhovna izgradnja

Ovo je forum javnog karaktera i na njemu svako može da iznosi svoja razmišljanja koja su u skladu sa pravilima foruma, ali autori sajta ne stoje iza pisanja drugih učesnika

Danas je 18 Apr 2014, 01:12

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 10 Posta ] 
Autoru Poruka
PostPoslato: 21 Avg 2008, 11:50 
OffLine
Autor sajta

Pridružio se: 12 Feb 2008, 19:50
Postovi: 1120
Lokacija: Banja Luka
ovo je jedan zanimljiv tekst o značaju vitamina B17 za sprečavanje raka, o tome u kojim namirnicama ga ima, koliko ga treba unositi i drugo





DA LI SE PRIKRIVA LEK PROTIV RAKA?

/Tajna vitamina B17/

Piše: Ivona Živković



Postaviti ovakvo pitanje za nekog istinskog humanistu, deluje kao neslana šala. Zašto bi neko želeo da ljudi širom sveta umiru, a da im se može pomoci? Ili možda trebamo gledati stvari prakticnije? Zar otkrivanje leka protiv raka ne bi njegovom izumitelju donelo svetsku slavu i nevidjeno bogatstvo?


Pitanja su na mestu. Ali postoji surova racunica, veoma jednostavna, bar kada je u pitanju vrednost života u današnjem svetskom poretku. To podrazumeva da glavnu ulogu ima dobit, a ne humanost. Dobit zavisi od obrta kapitala, pa je i racunica lako uocljiva.


Prica koja sledi je prica o vitaminu B17, koji je još pre pedeset godina sintetizovan pod imenom Laetril odnosno Amigdalin. Ucinio je to biohemicar Ernst. T. Krebs.
Njegova borba da se ovaj prirodni lek protiv raka zvanicno prihvati, trajala je u periodu od pedesetih do sedamdesetih godina prošlog veka. Bila je to borba entuzijasta - lekara, biohemicara i nekih novinara da plasiraju teoriju po kojoj je "opaka bolest" – rak, zapravo samo jedna avitaminoza, odnosno hronicni poremecaj metabolizma izazvan nedostatkom jednog vitalnog sastojka u ishrani.


Na žalost, globalizacija, kao proces u kome multinacionalne kompanije sve više preuzimaju i kontrolu i nad lekovima i nad svetskim medijima, zapecatila je protok svih informacija koje mogu naneti štetu interesima svetskih farmaceutskih profitera. Pojava teorije doktora Krebsa i njegovog alternativnog leka pod imenom Laetril, od strane americke Administracije za ishranu i lekove (FDA) nazvana je "šarlatanstvom" i "prevarom". Gradjanima je predoceno da je lek otrovan i opasan. Tako je prica o vitaminu B17, Laetrilu, Amigdalinu (svi nazivi oznacavaju isto) - zapecacena.

Ali, pojavom Interneta, koji se teže može kontrolisati, ponovo je otvorena prica o Ernstu T. Krebsu, Džonu Berdu, Ralfu Mosu i drugima, kojima je etika bila ispred interesa.

O svemu ovome pisao je u svojim knjigama »Politika u lecenju raka« i »Svet bez raka«, Edvard Grifin. Evo te price.


KAKO NASTAJE RAK?


Danas je uglavnom poznato da rak nastaje kada neke celije u organizmu, koje su do tada radile sasvim normalno, pocinju iznenada nezaustavljivo da se umnožavaju. Kao uzrocnik navodi se virus, razni kancerogeni elementi ili neka spoljna trauma.
Zna se, takodje, da je rak bolest civilizovanog coveka, i aktivira se brojnim stresovima i otrovnim materijama, a bez kojih je savremeni život postao nemoguc. Kozmetika, veštacki konzervansi, zagadjena voda, duvanski dim, industrijska cadj...
Evidentno je i da postoje mnogi slucajevi kada dolazi do povlacenja malignog oboljenja. Skoro sva iskustva onih koji su primenili u lecenju neku alternativnu terapiju, i koja se pokazala uspešnom, otkrivaju promenu ishrane.
Po shvatanju doktora Krebsa rak je kompleksan hronicani poremecaj metabolizma u citavom organizmu. To je bolest koja obuhvata citav organizam, iako se prvo pojavljuje samo na nekom delu tela, odnosno nekom organu. Zbog ovakve manifestacije bolesti cesto je pristupano hirurškom uklanjanju vidljivog obolelog tkiva, zracenjem okolnih celija na mestu rasta kancerogenih celija, hemoterapiji.... Time je zapravo tretirana posledica bolesti, dok je uzrok opstajao.


ZAŠTO SE CELIJE NEKONTROLISANO UMNOŽAVAJU?


U ljudskom telu postoje hiljade celija koje su na neki nacin ostale "zarobljene" u stadijumu embriona.
Nazovimo ih ovde jednostavno "univerzalnim celijama". One služe za popravku eventualno oštecenih delova tela. Na primer, kada dodje do loma neke kosti, ove celije se transformišu u koštane celije i popunjavaju pukotine u kostima. Ako dodje do oštecenja nekog mekog tkiva, ove celije se pretvaraju u celije adekvatne tom tkivu. U slucaju gubitka krvi, "univerzalne celije" se transformišu u celije krvi. Kada dodje do fizicke traume ili hemijskog debalansa u organizmu ove celije se formiraju i aktiviraju povecanje nivoa estrogena i ostalih steroidnih hormona kako bi se stimulisao njihov dalji rad na poslovima zamene uništenih celija. Kada se ošteceno tkivo ili kost potpuno regeneriše ili se organizam vrati u normalni hemijski balans, proces umnožavanja ovih "univerzalnih celija" se zaustavlja.


Ako je, medjutim, hemijski balans u organizmu i dalje poremecen, ove celije nastavljaju i dalje da se razmnožavaju. Dobrocudni tumori i polipi su znak da je proces jedne takve obnove zaustavljen, ali sa malim zakašnjenjem.
Kada se kaže da je rak posledica stresnog nacina života, dolazi zapravo do energetskog i hemijskog debalansa i to je "okidac" koji aktivira "univerzalne celije".


Od ovih celija se pod dejstvom odredjenih hemijskih promena, stvaraju i kancerogene celije. One, medjutim, nisu strano telo u organizmu i ne mogu se nazvati u tom slucaju bolešcu. Naprotiv, upravo je njihova uloga da razore neutrališu sve strane materije u organizmu. Sa biohemijskog gledišta, medjutim, kada one pocinju da se razvijaju u kancer, one postaju strano telo.
Postojanje ovih "univerzalnih celija" otkrio je još 1902. godine profesor iz Edinburga Džon Berd. On je uocio ogromnu slicnost izmedju pre-embrionickih celija i celija raka. On je ove celije nazvao trofoblastima. Te celije, upravo svojom sposobnošcu da se veoma brzo umnožavaju, odmah nakon oplodnje formiraju placentu i pupcanu vrpcu, omogucavajuci embrionu da se dalje hrani i razvija cvrsto prikacen za zid materice. Kada se, nakon osam nedelja kod embirona razvije pankreas i on pocne da luci svoje enzime, ove celije iznenada prestanu da se umnožavaju. Tako je Berd otkrio da dalje umnožavanje ovih celije sprecava upravo jedan enzim koji nastaje u pankreasu.


Ako je imuni sistem organizma oslabljen zbog loše ishrane, ili je starenjem smanjeno lucenje enzima iz pankreasa, stresom ili traumom aktivirane ove celije pocinju da se umnožavaju, ali ne mogu da se zaustave.
Zato je prvi zadatak u terapiji kancera snabdevanje organizma svim potrebnim hranjivim sastojcima kako bi se svi hemijski procesi stabilizovali cime bi se zaustavilo umnožavanje kancerogenih celija. Drugi zadatak je njihovo uništavanje.


DA LI JE RAK SAMO JEDNA AVITAMINOZA?


Ernst T. Krebs, koji je prethodno izdvojio i vitamin B15, analizirajuci razne avitaminoze u ljudskom organizmu uocio je neke slicnosti. Tako nedostatkom vitamina C nastaje poremecaj poznat kao »skorbut«, nedostatak PP vitamina nastaje » pelagra«, avitaminoza B1 - beriberi itd. Sve ove bolesti nastaju iznenada, bez ikakvih prethodnih znakova. Covek je danas zdrav, a vec sutradan može biti smrtno bolestan. Organizam jednostavno nema nikakvu reakciju, nikakvo upozorenje, kao kod dejstva nekog virusa ili bakterija. Za oporavak od "skorbuta", na primer, potrebno je nekoliko dana, ili samo nekoliko sati davati vece doze vitamina C i veoma teški simptomi bolesti iscezavaju. Javljaju se ponovo samo ukoliko opet dodje do vitaminskog deficita.
Analizirajuci pojavu raka, Krebs se zapitao da li je dovoljno da se covek samo izloži kancerogenom aktivatoru, na primer duvanskom dimu, nekoj hemijskoj supstanci ili da doživi neki jaci psihološki stres? Ili kako to da neki ljudi u istim situacijama reaguju kancerogeno, a neki ne? Po doktoru Krebsu rak nastaje iskljucivo kada u organizmu vec postoji hronican poremecaj metabolozma, odnosno kada jedan od vitalnih sastojaka duže vreme nedostaje.
Kancerogene materije su samo »okidaci« koji pokrecu »univerzalne celije« . Vitalni sastojak koji remeti metabolizam i izaziva pojavu raka Krebs je izdvojio kao vitamin B17.


Kako je došlo do toga da milionima ljudi nedostaje jedan vitalni hemijski element?


Dr Krebs je nakon dugogodišnjih istraživanja utvrdio da su ljudi vekovima jeli hleb od zrnevlja prosa i lana koje je bogato upravo vitaminom B17. Generecijama su žene mrvile koštice od kajsije, šljive, trešnje, jabuka i drugih vrsta voca iz familije Rosaceae (ruže). Mešale su ih zajedno sa mesnatim delom vocke spravljajuci džem. Prosto, ništa se nije bacalo.
U Bibliji se cak može naci i zanimljiv citat gde Bog, nakon što je stvorio coveka i ženu, kaže: "… dajem vam biljke sa semenom, rasutim po citavoj planeti, i svako drvo koje ima plod sa semenom bice vaša hrana".


Istraživanja su pokazala da himalajsko pleme Hunza uopšte ne pati od raka i kardiovaskularnih oboljenja. Ishrana im je bazirana upravo na uzimanju hrane sa košcicama kajsije i zrnevlju prosa. Ali, kada se pripadnici ovog plemena izlože zapadnjackoj ishrani, nakon što napuste svoje izvorne prehrambene obicaje, pocinju da pate od svih ovih bolesti.
Pošto pripadnici ovog plemena inace jedu veoma malo mesa, pobornici vegetarijanske ishrane su odmah zakljucili da je to razlog. Ali nije tako.
Krebs je zapravo našao da postoje još dve grupe ljudi koje uopšte ne oboljevaju od raka. Jedni su upravo mesojedi, drugi biljojedi.


Tako u jelovniku Eskima i Indijanaca, koji takodje ne pate od ovih bolesti, preovladjuje meso koje ukljucuje i divljac. To je najcešce meso jelena, dopunjeno raznim divljim bobicavim sezonskim vocem. Što je najzanimljivije, kod ovih ljudi uošte ne postoji gojaznost, iako svakodnevno u organizam unose velike kolicine životinjske masti.


Ipak, i za Himalajce i Indijance i Eskime zajednicko je što koriste hranu tipicnu za njihovo prirodno okruženje. Kada se pažljivo analiziraju sastojci te hrane vidi se da je vitamin B17 obavezno prisutan u svakoj. Vrsta jelena koja im je u jelovniku, prevashodno se hrani travama koje sadrže nitriloside, a koji su izvor vitamina B17. Razno osušeno voce koje Eskimi i Indijanci jedu, takodje sadrži velike kolicine vitamina B17.


Na žalost, vecina zapadnih civilizovanih kultura, odavno je prešla na hleb od pšenice, koja uopšte ne sadrži nitriloside. Trava koju koriste domace životinje za ispašu, sadrži samo tragove nitrilosida. Imala bi ih možda više, da covek nije poceo veštacki da preorava i seje razne vrste trava, tamo gde one po prirodi nikada ne bi nikle. Tako za razliku od "civilizovane" stoke, indijanska i eskimska jede samo ono što je niklo u prirodnom staništu.
Tako su coveku koji jede meso i tu uskracene mogucnosti da unese vitamin B17. Pleme Hanza i Eskimi dobijaju u ishranu 250 do 3000 miligrama vitamina B17 svakog dana. Evropljani i Amerikanci jeduci "civilizovanu" i "fast fud" hranu, primaju jedva 2 miligrama dnevno. Koštice su odavno izbacene iz jelovnika.
Laetril, Amigdalin, B17 zvanicno je prihvacen kao vitamin 1952.godine.


Ali onda su krenuli žestoki napadi na njega.



FARMAKOMAFIJA ZABRANJUJE PRIRODNE LEKOVE

Ako se uzme u obzir da se danas obrcu stotine milijardi dolara na istraživanja uzroka nastanka raka, da se u tu svrhu osnivaju brojne fondacije i u njih slivaju stotine miliona dolara, da veliki broj fabrika u svetu proizvodi, a još više apoteka prodaje razne lekove koji se mogu koristiti u skupoj terapiji ove bolesti..., ispada da od ove »opake bolesti« mnogo više ljudi živi nego što od nje umire.

Cak 200 MILIJARDI dolara godišnje u svetu troši se na istraživanja o nastanku raka, na lecenje uz pomoc citostatika i ostalih skupih medikamenata, zracenja, hirurške tretmane, itd. Americko "Društvo za borbu protiv raka" je najbogatija neprofitna organizacija u svetu. Mnoge žrtve ove "opake bolesti" zaveštavale su, i dalje to cine, citavu imovinu ovoj organizaciji, verujuci u njene iskrene napore da bolesti stane na put i konacno pronadje famozni lek. O naporima miliona obolelih širom sveta koji groznicavo pokušavaju da stignu u prestižne i skupe americke klinike, specijalizovane za rak i dobiju najbolji (i najskuplji) tretman, ne treba ni govoriti. I naši su mediji puni apela za novcanom pomoci unesrecene dece i mladih ljudi.



Šta bi se sa citavom ovom armijom zaposlenih i unosnim farmaceutskim biznisom dogodilo ako bi se pronašlo da je rak samo posledica pogrešne ishrane i nedostatka vitamina B17 koji se lako može sinteteizovati iz koštica kajsije, limuna, breskve, jabuke, tropske kasave...? Ko može patentirati jabuke i kajsije kao svoj proizvod? Hemoterapija, zracenja, citostatici, skupa genetska istraživanja (koja se pod navodnom brigom za zdravlje ljudi više rade zbog ispitivanja bojnih otrova) postali bi nepotrebni i morali bi se pravdati na drugi nacin.


U nemogucnosti da patentiraju hemijski sastav Laetrila, kako je Krebs nazvao izolovani B17, jer ga ima svuda u prirodi, i to jeftino, multinacionalne farmaceutske kompanije su, uplašene za svoj profit koji su ostvarivale od terapija citostaticima i zracenjem, krenule u žestoku kampanju protiv ovog vitamina.
Zato je objavljivanje teorije o vitaminu B17 odmah naišlo na žestoka osporavanja u SAD, o cemu je u svojoj knizi »Svet bez raka« pisao Edvard Grifin, još sedamdesetih godina prošlog veka. Predvodnici u ovome bile su velike farmaceutske kompanije, preko americke vlade, korumpiranih lekara i biohemicara koji su se mimo svake etike trudili da u medijima Laetril (vitamin B17), prikažu kao veoma otrovan i opasan. Pokrenuta je žestoka medijska kampanja u kojoj je iznesena tvrdnja da Laetril u sebi sadrži otrov cijanid.

Nije, medjutim, pominjano da cijanid postoji i u vitaminu B12, pa se on ipak slobodno prodavao u apotekama.


Na celu citave kampanje zapravo se nalazila americka FDA (državna služba za kontrolu lekova i hrane), a koja je propisivala da je za odobrenje upotrebe nekog leka i njegovo patentiranje, isti morao proci rigorozne procedure i ispitivanja koja se vrše nekoliko godina, sa eleboratima na hiljadama stranica Citava procedura farmaceutsku kompaniju bi koštala stotine miliona dolara. Kompanija koja ovo može da plati ima mogucnost da lek patentira i zaštiti svoje ekskuluzivno pravo na prodaju, pa se ovako skupo istraživanje samo tako i isplati. Ako se ne može ekskluzivno prodavati, nema istraživanja, nema leka. A ko može imati iskljucivo pravo na ono što dolazi iz prirode, koštice kajsije na primer?

Sve ovo, naravno nije stvar brige za zdravlje ljudi, kako bi svaki milosrdan covek pomislio, vec elegantni trik monopolista da patentiraju lek na koji bi imali ekskluzivno pravo prodaje. Ako se to ne može ostvariti, istraživanja se ne bi ni vršila. U tom smislu, ni jedno istinsko istraživanje delovanja Letrila nije ni vršeno. Nije se isplatilo.

Dr. Ricard Krout iz FDA još 1982. javno je izjavio da ON nikada nije i nikada nece odobriti za upotrebu lek nekog pojedinca, vec samo velike farmaceutske kuce sa neogranicenim finansijama.

Ulog za novi lek je prakticno najmanje 100 miliona dolara. Tako, u slucaju "Laetrila", koji je Krebs sinteteizovao iz koštica kasjije, zapravo nikada nije vršeno ni jedno ozbiljno istraživanje, a FDA je naložila da se na "Laetril" stavi etiketa - otrovan. A Amerikanci, poznato je, veruju svojoj vladi i medijima.

Pošto su farmaceutske kompanije znacajni finansijeri predizbornih kampanja americkih politicara, i državna Administracija za hranu i lekove (FDA) lako je potpala pod njihov uticaj.


Kako su i mediji pod kontrolom istog multinacionalnog globalnog lobija, objavljena je i prica koju su prenele sve americke novine i televizije o tome kako se jedan nesrecni par u San Francisku otrovao kampujuci u prirodi i jeduci sirove koštice od kajsija. Ipak, nekoliko nezavisnih i sumnjicavih novinara, nikada nije uspelo da otkrije identitet tih ljudi i šta se stvarno dogodilo. Tako se Laetril našao u prodaji sa etiketom da je opasan po zdravlje ljudi i njegova upotreba išla je na sopstveni rizik korisnika. Ljudi širom sveta od tada veruju da je jedenje koštica od kasjija samoubistveno.

Nije pomoglo ni to što je Dr Krebs sam sebi, šezdesetih godina pred brojnim novinarima, ubrizgao veliku dozu "Laetrila" i ostao živ. Umro je 1996. u devedesetoj godini.

***

Tobožnji napori da se lek protiv raka pronadje poticu još iz vremena Ricarda Niksona, koji je borbu protiv raka (1971.) proglasio za strateški cilj SAD. Odmah je iz državnog dudžeta odobrio ogromna sredstva za istraživanja.

Ali, ništa se na tom planu epohalno nije dogodilo. Milioni ljudi i dalje umiru od raka, a broj obolelih se alarmantno povecava. Amerikanci su u medjuvremenu otišli na Mesec, poslali letilice na Mars, do Jupitera i Saturna, klonirane su mnoge životinje, napravljena genska karta coveka, ucinjene ogromne tehnološke inovacije, ali lek protiv raka nije pronadjen. Kako je to moguce?

Dvostruki nobelovac dr Lajnus Pauling je cak javno izjavio: " Svako treba da zna da je vecina istraživanja o raku obicna prevara."

Štaviše, zna se za nekoliko veoma uspešnih terapija, koje su sve suzbijene upravo od strane kanceromafije. Jedna se zasnivala na korišcenju radiotalasa odredjene frekvencije koji su ubijali maligne celije (naprava Rajmonda Rajfa), dok su ostale terapije uglavnom pocivale na lekovitom bilju. Svi koji su imali rezultate u borbi protiv raka završili su na sudovima, nakon što su ih bankari iz Vol Strita prethodno obišli i pokušali da dobiju ekskluzivna prava za patent. Kad im to nije pošlo za rukom ili im se posao jednostavno nije isplatio, stvari su zataškane, a laboratorije i klinike zatvorene.

Terapija vitaminom B17, odnosno "Laetrilom", bila je najviše osporavana. Ovaj alternativni lek prikazan je kao "otrovan i opasan", baš kao i jedenje koštica od kajsija, a teorija doktora Krebsa kao "šarlatanstvo i prevara".

Nacin kako su se SAD borile protiv ovog alternativnog leka, upravo pokazuje sistem funkcionisanja društva baziranog iskljucivo na profitu i lobijima. Naime sva istraživanja koja su vršena na "Laetrilu", radjena su tako da dokažu da je otrovan. Ni jedno istraživanje koje bi pokazalo njegovu efikasnost nije radjeno.

Kako bi pred javnošcu bili još ubedljiviji, najpoznatija americka bolnica i institut za rak Sloan - Ketering je svojim neprikosnovenim autoritetom, odlucila da angažuje vrhunske svetske strucnjake koji su se bavili proucavanjem raka. Pošto su njihovi nalazi u vezi delovanja "Laetrila" bili ohrabrujuci, bolnica je falsifikovala njihove izveštaje, a Ralf Mos, zadužen ispred bolnice za odnose sa javnošcu morao je da predstavi laž. Mos je to odbio, i dobio je otkaz. Od tada se bavi pisanjem o kanceromafiji.

Najveci donatori i zaštitnici Sloan-Ketering Instituta za rak su kompanije koje zapravo snabdevaju ovu bolnicu lekovima za hemoterepiju i ostalim antikancerogenim medikamentima. Ako se vidi ko su clanovi Upravnog odbora Instituta bili u to vreme (1954.), mogu se lako uociti bankari iz Vol Strita, poput Rokfelera, Morgana, predstavnici General Motorsa, Americke komisije za atomska istraživanja, mocnih hemijskih kompanija i drugi.

Danas, kompanija Bristol-Majers troši preko jedne milijarde dolara godišnje na istraživanja raka i spravljanje novih lekova. Bristol - Majers snabdeva pola sveta lekovima za hemoterapiju. Clanovi upravnog odbora ove kompanije istovremeno su i na celnim funkcijama u americkom Nacionalnom institutu za istraživanje raka (NCI). Na primer: Pol A. Marks je predsednik Izvršnog odbora u bolnici Sloan-Ketering i istovremeno direktor mocne kompanije Fajzer (Pfizer), koja proizvodi lekove koji se koriste u hemoterapiji. Džejms Robinson je clan upravnog odbora Sloan - Keteringa i direktor Bristol - Mejersa. Sve to je razlog zašto su Sloan - Ketering bolnica, Nacionalni institut za rak (NCI), Društvo za borbu protiv raka (ACS), Americka medicinska asocijacija (AMA), kao i Administracija za hranu i lekove (FDA), ukljuceni u borbu kojom se štite interesi profitera na ovoj bolesti. Milioni ljudskih života nisu znacajni, koliko je znacajan profit.

O radu ove kanceromafije pisao je detaljno u svojoj knjizi " Svet bez raka" Edvard Grifin još 1974.

U Australiji su primenili slicnu tehniku, a poznato je da je australijski premijer Džon Hauard podržan upravo iz bankarskih krugova Vol Strita. Prodaja "Laeterila" je zvanicno zabranjena, ali ako neko baš želi da ga koristi, državna Služba za lekove (TGA) za svaki poseban slucaj može odobriti dozvolu za uvoz. Da nekom ne bi palo na pamet da sam pravi lek, prodaja koštica od kasjije je zabranjena, a kajsije se u supermarketima prodaju ocišcene.

Ali slucaj izvesnog Džejsona Dejvida Vejla, iz Njujorka dostigao je "komicni" vrhunac u radu kanceromafije.

Vejl (34) se od svoje 18 godine lecio od raka. Koristio je samo prirodne lekove, i to posebno koštice od kajsije, kako mu je navodno, Bog sugerisao porukom u Bibliji. Tako je Vejl odlucio da svoje, kako on tvrdi, uspešno izlecenje podeli sa drugim sapatnicima u SAD. Osnovao je sopstvenu firmu preko koje je, i putem Interneta, prodavao koštice od kajsije, propagirajuci teoriju dr. Ernsta. T . Krebsa. Zaradio je oko 500 000 dolara, kada ga je FDA tužila što "medju bolesnima širi lažnu nadu" pricom o "lažnom leku" (Laetrilu), prodaje "visoko toksican" proizvod (koštice od kajsije) i tako zaradjuje pare na tudjoj nesreci(!)

Vejl je osudjen na 63 meseca zatvora i potom još tri godine nadzora. U presudi se doslovce kaže: "Nema naucne potvrde da Laetril nudi bilo šta osim lažne nade za obolele od raka, navodeci ih da ga koriste umesto da pristrupe konvencionalnom medicinskom tretmanu što pre". FDA komesar Dr Lester Kroford još naglašava:" Ovim šaljemo snažnu poruku da necemo tolerisati marketing fals medicine". Vejlu je zabranjeno da se ikada više bavi preko svoje firme tim poslom. Firma se zvala "Hrišcanska Braca".

Ipak, Vejl se, dok služi kaznu preko svog Internet sajta i dalje bavi promovisanjem vitamina B17, pitajuci se zašto se FDA toliko zalaže za "konvencionalno lecenja" koje podrazumeva zapravo spaljivanje celija zracenjem i hirurgiju koja ljude sakati, a zabranjuje svako aleternativno lecenje kojim neko pokušava sebi da pomogne. Za Vejla i njegove pristalice ovo je najbolja potvrda kako u Americi vlada kanceromafija.

Da li se ovako društvo stvara i u zemljama bivše Jugoslavije?!


U CEMU JE TAJNA VITAMINA B17?

Još 1802. izvesni hemicar Bon otkrio da se za vreme destilovanja vode iz gorkog badema oslobadja se hidrocijanidna kiselina (a koja je uvek u molekulu sa vitaminim B17). Veoma brzo, mnogi istraživaci postali su zainteresovani da analiziraju taj ekstrakt. Tako je prvi put izolovana bela kristalna supstanca koja je nazvana AMIGDALIN od grckog naziva amigdala. Engleski naziv za badem je almond, fransuski - amandula.
Upotreba "Amigdalina" datira još od 1843. godine, mada se u drevnoj Kini može naci podatak da je korišcen gorak badem koji sadrži izvesne supstance kojima su lecene pojave tumora pre više od 3000 godina. B17 je u velikim kolicinama upravo prisutan u gorkom bademu.
Cak i jedan egipatski papirus od pre 5000 godina pominje korišcenje "aqua amigdaloruma" za lecenje tumora na koži.
Ali sistematizovana studija o vitaminu B17 nije radjena sve od pedesetih godina prošlog veka. Vitamin B17 je zapravo procišcen iz "amigdalina" i to je 1952. godine ucinio Ernst T. Krebs, mladji. Nazvao ga je LAETRIL (Laetrile) što je skracenica od laevo-mandelonitrile-beta-glucuronoside i farmakološki je naziv za nitriloside (Beta-cijanoforicne glikozide). Da se radi o vitaminu B17 zvanicno je prihvaceno 1952.




KAKO DELUJE LAETRIL?

Krebs je otkrio da se u molekulu B17 nalaze cak dva toksicna elementa. Jedan je cijanid, a drugi benzaldehid. Pored njih nalaze se i dve jedinice glikoze. Sve ovo je u molekulu "zakljucano", a da bi se cijanid i benzaldehid (koji su zajedno još jaci otrov) aktivirali, molekul se mora "otkljucati".


U organizmu se kao nadležni enzimi za "otkljucavanje" ovog molekula nalaze rodenaze, koje imaju zadatak da neutrališu cijanid i benzaldehid iz molekula i konvertuju ih u bezopasane produkte i beta-glikozidaze, koje ih puštaju da deluju otrovno, formirajuci otrovni hidrocijanid (HCN). U Laetrilu (vitaminu B17) samom ne postoji hidrocijanid, kao što su iz FDA u pocetku tvrdili, vec se on mora NAPRAVITI u organizmu. Za pravljenje otrova je zadužena pomenuta beta-glikozidaza.




Rodenaze i beta-glikozidaze nalaze se u citavom organizmu, ali najveca koncentracija beta-glikozidaza je, verovali ili ne, u malignom tumoru. I to do sto puta veca, nego u zdravim celijama. Tako se prakticno otrovni hidrocijanid formira samo na mestu gde je kancer, a to ima za posledicu razaranje ovih celija. Najzanimljivije je što, maligne celije od ovoga uopšte ne mogu da se brane, jer se drugi enzim, rodenaza, u njima uopšte ne nalazi.


Za ovaj efekat "otkljucavanja" molekula nitrilosida, koji sadrži cijanid i koji se nalazi u travama koje pasu i ovce, otkrili su odavno biohemicari i agronomi u Australiji, nakon jednog trovanja detelinom ovaca na ispaši. Tako su zbog sigurnosti životinja koje su pasle belu detelinu, bogatu nitrilosidima, seme biljke modifikovali i nitriloside odstranili. U nitilosidima se nalazio vitamin B17. To je uradjeno jer su verovali da su se ovce otrovale baš hidrocijanidom jeduci ovu detelinu. Niko, medjutim, nije posumnjao da je možda došlo do trovanja nekom drugom otrovnom biljkom, koje su neke ovce slucajno zahvatile. Cinjenica je i da se nisu sve ovce koje su jele pomenutu detelinu otrovale. Ipak, sve australijske ovce od tada su ostale bez znacajnog izvora vitamna B17.

Doktor Ernst T. Krebs uporno je objašnjavao u svojim brojnim radovima iz 1970. godine da je Laetril (B17) potpuno netoksican. Njegova smrtonosna doza iznosila je 25 000 miligrama na kilogram telesne težine, kada ga je primenjivao na miševima i pacovima. To je toliko netoksicno da u nekim studijama voda koja se koristi u medicini za razblaživanja ima više toksina nego vitamin B17, uveravao je Krebs. Konacno, pred brojnim novinarima i naucnicima, Krebs je ubrizgao sam sebi ogromnu dozu leka i nije se otrovao.


Ipak, strah od Laetrila je tako i u Australiji raširen.


Kada se knjiga "Svet bez raka", Edvarda Grifina napisana 1974. g. tamo pojavila, Lateril je bio u slobodnoj prodaji. Sada više nije. Umesto toga, Australijska Kancelarija za lekove (TGA - Therapeutic Goods Administration), danas razmatra svaki individualni slucaj onoga ko želi da se podvrgne lecenju Laetrilom, odlucujuci da li da mu se omoguci uvoz leka. Onaj ko ovu dozvolu dobije, ima još teži zadatak da pronadje lekara koji ce mu Laeteril ubrizgati, po protokolima koji uz ovaj lek idu. Takodje je posebnim propisima otežana nabavka koštica od kajsije kako bi se onemogucilo sintetizovanje kristala B17 onima koji bi želeli da ovaj lek sami prave.


U Americi je Laetril i danas raznim administrativnim procedurama eliminisan kao lek. Zato hiljade Amerikanaca obolelih od raka ide u Meksiko u jednu privatnu bolnicu ("Oaza nade") koja se specijalizovala baš za tretman raka Laetrilom. Njen vlasnik, doktor Kontreras, jedan je od najvecih pobornika teorije doktora Krebsa.


GDE SE NALAZI VITAMIN B17?

Nitrilosidi se nalaze u preko 800 biljaka od kojih su mnoge jestive.

Vitamin B17 se nalazi u prosu, kukuruzu, lanu, tropskoj kasavi, semenju jabuke, bademu, slatkom krompiru, salati, semenkama limuna trešnje, šljive, kruške, breksve, nektarine i mnogim drugim biljkama koje su odavno eliminisane iz ishrane savremenog coveka. Skoro sve koštice iz familije ruža (Rosaceae) imaju B17. Koštice i semenke od voca imaju i druge hranjive materije: neke proteine, nezasicene masne kisline i razlicite minerale. Ipak, najveci izvor vitamina B17 su koštice od kajsije i tropska kasava.



KAKO IZGLEDA LECENJE RAKA VITAMINOM B17 (LAETRILOM)


Najzad, svi koji žele da primene ovu terapiju moraju znati da: LAETRIL NIJE NIKAKAV CUDOTVORAN LEK. Takav lek za rak ne postoji, ne zato što je rak neizleciv, vec zato što je pojava kancera, po teoriji dr. Krebsa, posledica ukupnog poremecaja metabolizma, a tumor samo jedna vidljiva manifestacija tog poremecaja koja pocinje na jednom organu, a zatim se širi na citav organizam. »Laeteril« (vitamin B17) samo je JEDAN HRANJIVI SASTOJAK, cijim se unošenjem, rak ne povlaci automatski.

SAMO UZIMANJEM VITAMINA B17 NIŠTA SE NE MOŽE POSTICI, AKO SE ISTOVREMENO I DRUGI NEOPHODNI ELEMENTI U ORGANIZMU NE DOVEDU U METABOLICKI BALANS.

Ovo je u lecenju raka najvažnije jer su svi biohemijski procesi u organizmu medjuzavisni. Da bi vitamini delovali (bilo koji) mora biti dovoljno lucenje enzima koji te vitamine razgradjuju i sprovode u sva tkiva. Da bi se enzimi lucili u dovoljnoj meri moraju biti stimulisani nekim drugim hranjivim sastojcima, koji se takodje moraju uneti u organizam. Ceo ovaj sistem je kompleksan, kompatibilan i prirodno definisan. Svako narušavanje ovog sistema (na primer genetskim modifikovanjem biljaka koje su prirodna ljudska hrana) proizvodi lancanu reakciju. Tako smo vec naveli da su u Australiji genetski modifikovali detelinu koju su pasle ovce i eliminisali iz nje upravo nitriloside tj. Vitamin B17.

Tako, ma kolike doze "Laetrila" se uzimale, on se nece korisno razgradjivati ako u organizmu nedostaju pankreatski enzimi koji mogu da rastvore opnu maligne celije ili neki minerali. Posebno je važan cink. Cink vrši transport nitrilosida kroz tkiva. Kod davanja injekcija "Laetrila" za prodiranje kroz tkivo neophodan je i dimetil-sulfooksid (DMSO). U terepiji se daju i velike kolicine vitamina C, kao i emulzionisani vitamini A i E, a posebno vitamin B15. Daju se su i neki drugi minerali i antioksidanti.

U svojoj klinici »Laetrilom« doktori Krebs, Hans Niper i Filip Benzel preporucuju da idealna enzimska kombinacija za delovanje »Laetrila« sadrži: Pancreatin (1250mg); Papain (150mg); Bromelain (150mg); Trypsin (125mg); Lipase (50mg); Amylase (50mg); a-chymotrypsin (45mg); Rutin (100mg); sirov koncentrat teleceg timusa (55mg); Zinc gluconate (10mg); Super oxide dismutase (50mcg); Catalase (200 jedinica); L-Glutathione (10mg);

Ovo navodimo samo da bi se videlo koliko su delovanja i samih enzima medjuzavisna, a njihova idealna kombinacija sa drugim vitaminima važna kako bi se maligna celija što bolje napala. Zato je važno da se terapija »Laetrilom« (iako je on sam potpuno netoksican i u slobodnoj je prodaji, osim u SAD i Australiji) obavlja pod nadzorom lekara koji ima sa njim iskustva u terapiji.

U tretmanu raka "Laetrilom" u klinici "Oaza nade" u Meksiku, gde je 35 godina sprovodi poznati dr Kontreras, koristi se i hrskavica ajkule. Zašto? Ajkule su najzdravija bica na planeti. Imune su prakticno na sve bolesti koje covek poznaje. Veruje se da je skelet ajkule najodogovorniji za ovakav imuni sistem. Po doktoru Kontrerasu ajkulina hrskavica blokira rast krvnih sudova smanjujuci vitalnost kanceroznog tumora. Ajkulina hrskavica stimuliše proizvodnju antitela i podupire citav imuni sistem. Ovaj netoksicni element koristan je i kod lecenja raznih zapaljivih procesa, reumatizma i oseteoartritisa. Korišcenje ajkuline hrskavica je kontraindikovano sa trudnocom i dojenjem što, takodje, treba napomenuti.

Mnogi uzimaju vitamin B17 u prirodnom stanju, preventivno ili kao dodatak terapiji. Najcešce se uzimaju gorki bademi iz koštice kajsije.Verujuci da što više pojedu koštica brže ce se izleciti, neki dožive i trovanje cijanidom koji se u gorkom bademu nalazi. Badem koji nije gorak nema cijanida, što znaci da nema vitamina B17 u sebi. "Latreil" je ipak manje toksican od šecera i cak 21 put manje toksican od aspirina. Sa druge strane, svi klasicni lekovi, koji se koriste u terapiji raka, izuzetno su otrovni.

Evo kako cijanid iz vitamina B17 (Laetrila) funcioniše. Rak voli šecer, a cijanid u koštici kajsije je okružen šecerom. Rak jede šecer i truje se cijanidom. Zato je jako važno da se celije raka navedu da jedu samo šecer sa cijanidom. Unošenje svakog drugog šecera u organizam za vreme lecenja treba eliminisati. To znaci ne jesti ni krompir koji je bogat karbohidratima koji se pretvaraju u šecer. U protivnom celije raka ce se slatko hraniti, ali se nece trovati. Naprotiv, još bolje ce napredovati.

Kod preventivnog uzimanja tableta "Laetrila" od 500 mg

efekat se pojacava ako se uzima i 5 do 7 koštica kajsija dnevno jer se u košticama nalaze i drugi vitamini, minerali i enzimi, koji ce se aktivirati i pomoci "Laetrilu" da se u telu asimiluje. Najbolje je zapravo jesti citavu kajsiju, a badem iz koštice prethodno dobro sažvaketi. Ne gutati ceo.

Proteolitski enzimi vare proteinski omotac oko kancerozne celije i omogucavaju cijanidu da bude "svaren". Tablete ovih enzima treba uzimati tri puta dnevno (3 do 6) na prazan želudac. Jedna ili dve tablete se mogu uzeti sa hranom kako bi se pomoglo u svarivanju i redukciji toksicne nesvarene hrane.

Sve su ovo trikovi koje koriste lekari u lecenju raka uz pomoc "Laetrila". Citava ova metabolicka terapija se vrši u dve faze, od kojih prva traje 21 dan, a druga još tri meseeca. Ali, to je samo deo terapije.

Sa druge strane, pošto kao »okidaci« za umnožavanje kanceroznih celija služe razne kancerogene materije, a one su u vidu raznih civilizacijskih dostignuca, potrebno ih je potpuno eliminisati iz organizma. Zato za vreme lecenja treba potpuno obustaviti unos svih »kancerogenih okidaca« ili ih svesti na najmanju mogucu meru. To znaci: izbegavati namirnice životinjskog porekla, a potpuno iskljuciti slanine, šunku, preeadjevine itd. Izbegavati hranu koja je zamrznuta i konzervirana i hranu sa veštackim aditivima. Izbegavati sve što sadrži beli fluor i fluorisanu vodu (fluorid uništava enzime), so, ili beli šecer i veštacke zasladjivace (koji su izuzetno opasni). Ne jesti ribu prženu u ulju, vec samo kuvanu i pecenu. Od sokova uzimati što više sveže cedjenog voca i povrca. Šest do osam caša vode. Alkohol, duvan, kafa, sedativi, analgetici, moraju se iskljuciti. Najmanje tri sata dnevno treba provesti na suncu, bez naocara sa zaštitnim UV filterima. Što manje vremena provoditi na veštackom svetlu, osim pod onim koje ima ceo spektar boja, kao fluorescentne cevi. Izbegavati gledanje televizora kao i korišcenje losiona, toksicnih lakova za kosu, antiperspirant dezodoransa, karmina, maskara, pomada itd. Jednostavno, prilagoditi se životu coveka iz prirode.

Najzad, ono što ce svakog obolelog od raka dovesti u nedoumicu je: da li prvo primeniti alternativnu terapiju sa »Laetrilom«, ili prvo probati sa klasicnim lecenjem, koje nudi takozvana ozbiljna medicina. To je svakako hamletovska dilema, jer ako se prvo krene sa hemoterapijom, operacijama, citostaticima, zracenjem, transplantacijom celija..., i sve se pokaže nesupešnim, ostaju prirodni lekovi, za kojima vecina i poseže tek na kraju. Ali, problem je što su tada mnoge zdrave celije vec uništene, organizam trajno osakacen i oslabljen, i još više toksikovan. Alternativna prirodna lecenja, logicno, tada više ne daju rezultate.

Sa druge strane, savetovati nekome da prvo krene sa alternativnim lecenjem (npr. Laetrilom), riskantna je preporuka, jer ce u slucaju neuspeha vecina lekara reci: »zakasnili ste«.

Kako odluciti?

Anticki filozof Sokrat ucio je svoje ucenike da se u potragu za istinom može krenuti samo onda kad se dovede u pitanje neko verovanje koga smo se do tada cvrsto držali. Savremena propagnda danas, putem medija, cini upravo suprotno, namecuci odgovore pre nego što ljudi i pomisle da nešto pitaju. Tako je najveci deo covecanstva prestao da misli i postao potrošacka masa koja se ponaša u skladu sa reklamnim preporukama i informacijama iz medija. Navikli smo da drugi misle i istražuju za nas. Ni u vreme Sokrata (koji je nateran da popije cašu otrova) ni danas, onima koji pokušavaju da misle svojom glavom, nije lako.

Na osnovu onoga što je o »Laetrilu« vec napisano, svakome stvorenom od prirode (i boga), ostaje da sam razmisli i odluci kako ce svoj život ocuvati. A za to odlucivanje coveku je i podaren mozak. Treba ga samo napuniti informacijama i »ukljuciti«. Samo takav život je i dostojan coveka.


KRATKI SAVETI

1. Ne sme se preterati u jedenju semenki. Badem iz koštice treba prvo dobro sažvakati, a ne gutati.


2. FDA preporucuje da se ne jede više od 6 koštica kajsije u toku jednog sata, jer može doci do toksicne reakcije. Preporucuje se da dnevna doza može biti do 70 koštica na dan. Mnogi ljudi uzimaju oko 15 koštica dnevno. Genralano uzima se jedna koštica na svakih 2,5 kg težine dnevno. Doktor Krebs preporucuje 30-do 35 dnevno.


3. Rak voli šecer. Šecer u semenu kajsije je okružen cijanidom. Kancer jede šecer, oslobadja se cijanid i truje ga. Zato, kada se jedu ove koštice treba potpuno eliminisati unšenje šecera iz drugog izvora.


4. Uz korišcenje tablete od 500 mg Laetrila, uzima se još 5-7 koštica jer one u sebi sadrže i druge vitamine, minerale i enzime koje dopunjuju terapiju kako bi se B17 dobro asimilovao u organizmu.


5. Uz terapiju B17 uzima se i Chemotrypsin koji treba da razloži proteinski omotac oko kancerogene celije kako bi B17 lakše delovao.

6. Seme lana treba prvo samleti u mlinu za kafu, jer se celo zrno u crevima teško rastvara, tako da se B17 ne osobadja. Laneno ulje ne sadrži B17.




Linkovi i kontakti:

1. Najpoznatija svetska klinika "Laetrilom" obavlja se u Meksiku u Tijuani(na samoj granici sa SAD u Kaliforniji), u bolnici "Oaza nade". Vode je dr. Ernesto Konteras i dr Harold Maner. Pošto je u SAD "Letril" zabranjen Amerikanci hrle ovde. Adresa je: "Oasis of Hope Hospital",P.O. Box 439045, San Ysidro, California 92143 USA

Predsednik: Dr. Francisco Contreras

Direktor: Daniel Kennedy

2. Tablete "Laetrila"(Amigdalina), koštice od kajsija, prateci enzimi, emulsionisani vitamini A i E, kompletni protokoli Prve i Druge faze lecenja koje primenjuje dr. Konteras (ukljucujuci i nacin ishrane u kucnoj terapiji) i svi ostali proizvodi, mogu se dobiti na adresi u Velikoj Britaniji:

The Vitamin Service, LTD; 8 Madeira Avenue, Leigh-on-Sea, Essex, SS9 3EB, United Kingdom.

Narucivanje je moguce i preko interneta na http://www.vitserve.com

telefon: +(44) 1702 470 923; fax: +(44) 1702 471 475

E-mail: supplies@thevitaminservice.com

Cena jeddnog pakovanja "Laetrila" od 100 tableta po 500mg je 95USD, a od 100 mg 27USD. Ampule za injekcije su oko 100 dolara, DMSO solucija 15 USD. Koštice od kajsije 2x460 grama oko 36 funti. Na sve ovo placa se poštarina, a prihvataju se skoro sve medjunarodne platne kartice.

3. U SAD se može kupiti "Lateril" sa etiketom "OTROVAN", njegova upotreba u lecenju je zabranjena.

American Media/ Reality Zone; PO Box 4646

Thousand Oaks, CA 91359 USA

Internet adresa: http://www.realityzone.com

Telefon za narudžbe: (805) 498-2333 I (800) 595-6596

Fax (805) 498-4868

E-mail: info@realityzone.com

Ovaj servis nudi veliki izbor knjiga, brošura, audio i video kaseta kao i kuvare za pravilnu ishranu i potrebne vitamine i ostale prirodne preparate.

3. U Australiji se može kontaktirati klinika "The Fountain of Life" i dr. Michael Tait. Tel. 617-5574-5144 ; Fax 617-5574-5844
E-mail mail@drmichaeltait.com ili drmtait@thefountainoflife.ws

Adresa: 41/232 Napper Rd, Arundel,
Gold Coast, Queensland, Australia

4. Za sve ostale informacije o vitaminu B17 pogledajte i Internet sajt: http://www.worldwithoutcancer.org.uk

E-mail: info@worldwithoutcancer.org.uk

Telefon u Velikoj Britaniji je:(+44) 01702 480934

Na ovom sajtu, mogu se preuzeti besplatne brošure u kojima se detaljno objašnjava nacin delovanja Laetrila. Svi materijali su na engleskom, a njihova distribucija je SLOBODNA I POŽELJNA.

5. I u Evropi postoje privatne klinike koje sve više primenjuju terapiju vitaminom B17, a informacije o njima se mogu dobiti na vec navedenim adresama.





Ovaj tekst je preuzet sa

http://www.ivonazivkovic.net/B17.htm


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 16 Maj 2011, 09:22 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Sep 2010, 11:16
Postovi: 4202
Lokacija: Nisam odavde
Jedan zanimljiv dokumentarac iz 1973. godine. "World without Cancer"



U stvari, sve je skoro isto kao u ovom gore tekstu sto je Paladin postavio, samo u video izdanju.

_________________
The Call of Freedom
~ Sta mi vredi sad da letim kada nemam gde da sletim...~


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 23 Nov 2011, 00:37 
OffLine

Pridružio se: 22 Nov 2011, 21:20
Postovi: 5
JEZGRE SLJIVA, KAJSIJA.... U KOJIMA JE VITAMIN B17 U PRIRODNOOM STANJU, POMAZU U BORBI PROTIV KANCERA

Postovana gospodo,

zelim da Vas upoznam da se jezgra iz kostica sljiva, kajsija i drugih mogu efektno iskoristiti kao prirodni medikament u borbi protiv kancera. Pogotovu, kada najnoviji podaci navode, da se svake godine u svetu,otkriju novih, oko 3.000.000 bolesnika sa ovom opakom bolescu.

Zato usmerimo sve snage i znanja u borbi protiv ovog zla.

U jezgrima kostice kajsije, sljive i drugih nalazi se vitamin B17.Odnosno, najveca koncentracija B17 vitamina je u jezgrima kostica kajsije, sljive,nektarine, tresnje, limuna, kupina, malina, jagoda, semenju jabuke i drugih.

Nacin delovanja vitamina B17:

U molekulu vitamina B17 nalaze se dve jedinice glikoze, jedna cijanida i jedna benzadelhida. U ljudskom organizmu B17 se oslobadja samo na mestu gde se nalazi maligna celija. Malignoj celiji je glikoza neophodna za rast i odrzavanje. Maligna celija je bogata enzimom betaglikozidazom koja u spoju sa cijanidom i benzadelhidom iz jezgra stvara vrlo otrovno jedinjenje hidrocijanid (HCN). Tako se celija raka truje i unistava.
Enzim betaglikozidazon se u ostalim, zdravim, celijama tela nalazi u izuzetno malim kolicinama, pa prakticno ne dolazi do trovanja zdravih celija organizma.



UKRATKO
Káncer celiji je neophodna glikoza, a cijanid u JEZGRU koštice ( kajsije, sljive, jabuke i dr.) je okružen glikozom. Káncer usisava glikozu i truje se cijanidom. Zato je jako važno da se celije raka navedu da jedu sadrzaj vitamina B17.

Unošenje svakog drugog šecera u organizam za vreme lecenja treba eliminisati.

Namena jezgara je, prvenstveno, obolelim od ove opake bolesti a potom i za prevenciju da do oboljenja ne dodje.

Dnevna kolicina upotrebe jezgara:
- Oboleli u poodmakloj bolesti 60 do 70 jezgara dnevno do konstatacije lekara da je káncer nestao.
- Oboleli u pocetnom stadijumu bolesti 30 do 40 jezgara u toku dana, a
- preventivno 10 -12 jezgara u toku dana.
Svako jezgro u ustima dobro sazvakati i natopiti pljuvackom u ustima a potom progutati.




Kompanija PLEMIC-KOMERC iz Osecine otpocela je proizvodnju aprila 2008.godine. Inicijator proizvodnje je bio doktor Slavka Radosavljevic,dipl.ing cija je supruga obolela od kancera. Doktror Slavko Radosavljevic saradnik je kompanije iz USA koja stiti njegove projekte.
Prodaja jezgara u savremenom pakovanju su prisutna u prodavnicama zdrave hrane sirom Srbije i drugih drzava. Brojne informacije dr Radosavljevica se od 2003 god. i danas nalaze na internetu i tako pristupacne sirom sveta.
Inicijator, dr Slavko Radosavljevic, je objavio mnoge tekstove na tu temu i odrzao niz predavanja u Srbiji, Spaniji i USA. Njegovo je nastojanje da jezgra u kojima je B17 u prirodnom stanju budu konzumirani u svakoj porodici, preventivno a oboleli posebno i u vecim dnevnim kolicinama.
Na video zapisu je i serija predavanja dr Slavka Radosavljevica na Studio B.
Video zapis moze se videti: http://www.youtube.com/watch?v=6tl6qm4nXKc
Sire informacije postoje i na saitu: www.plemic-komerc.com
Kompanija PLEMIC-KOMERC je dobila potreban sertifikat VMA kompetentne medicinske ustanove

Vlasnik I direktor firme je gospodin Branko Milovanovic
Telefon 381 11 2504907 ili 381 14 52 177 ili 063/ 375 255
E-mail: office@plemic-komerc.com
www.plemic-komerc.com


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 30 Jan 2012, 19:35 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Sep 2010, 11:16
Postovi: 4202
Lokacija: Nisam odavde
Znam da ovo sto slijedi zvuci kao fikcija, ali dobro je sve cuti i informisati se.. pa ... kako ko prihvati i razumije.
U svakom slucaju, zanimljivo je. (Nije ni cudo sto neki hoce da cenzurisu internet. Necega se plase.. mozda Istine?!)


Rak je gljivica i izlječiv je


Brojke su fantastične. Oko osam milijuna ljudi svake godine umire od raka širom svijeta a samo u Sjedinjenim Državama umre preko pola milijuna. Predviđa se da će do 2030. globalne brojke narasti na dvanaest milijuna. Rak je vodeći uzrok smrti za ljude mlađe od 85 godina, a u SAD-u svaka četvrta osoba umre od raka, svaka četvrta. :|

Svakodnevno nam oduzimaju slobode u ime “zaštite javnosti od terorizma”, dok svi ti ljudi svake godine pate i umiru od bolesti koje obitelji stanovite krvne loze i njihov farmaceutski kartel sustavno odbijaju izliječiti. Dr. Richard Day, direktor organizacije za eugeniku Planned Perenthood (Planirano roditeljstvo) koji kontroliraju Rockefelleri, na sastanku liječnika u Pittsburghu 1969. govorio o dolazečoj preobrazbi svjetskog društva. Zatražio je od liječnika da isključe uređaje za snimanje i da ne pišu bilješke, nakon čega je iznio dug popis planiranih promjena. Međutim jedan od liječnika ipak je pisao i kasnije je javno progovorio o onom što je rečeno. Danas, 40. godina kasnije, možemo vidjeti kako je Day bio izvanredno precizan.

Dr, Day tim liječnicima 1969. godine je rekao:

“Gotovo svaki oblik raka možemo izliječiti već sada. Informacije su u datotekama u Institutu Rockefeller, ako ikad bude odlučeno da ih treba objaviti.”

Day je rekao da će javna medicina dopuštati da ljudi umiru od raka kako bi se usporio rast stanovništva “Ionako svi umiremo pa zašto ne bismo i od raka”. Ti su ljudi bez duše, i zato rade to što rade. Farmaceutske kompanije nemaju želju izliječiti rak jer zarađuju ogroman novac od tretiranja simptoma razornim lijekovima i otrovima poput kemoterapije, koja ubija stanice i ljude. Ali ovdje se čak i ne radi toliko o novcu. Iluminatske obitelji žele da ljudi pate i umiru prije vremena kako bi se ograničio rast stanovništva. To je razlog zašto svakoga tko je izvan farmaceutske klike, a otkrije djelotvoran način liječena raka, odmah napadnu medicinski establišment i vladine agencije.





OTKRIĆE TULLIJA SIMONCINIJA

Jedan je takav slučaj talijanski liječnik Tullio Simoncini, briljantan i hrabar čovjek koji je odbio pokoriti se pred ogromnim pritiskom s kojim se suočavao, i nastavlja suočavati, nakon što je shvatio što je rak i kako ga se može kontrolirati. Simoncinijev je “zločin” to što je otkrio da je rak gljivica koju uzrokuje kandida, organizam sličan kvascu koji u malim količinama živi u tijelu čak i kod zdravih ljudi. U normalnim okolnostima imunološki sustav drži ju pod kontrolom, ali kad se kandida probrazi u snažnu gljivicu, mogu nastati neki ozbiljni zdravstveni problemi, uključujući rak.

Moj prijatelj Mike Lambert, iz Klinike Shen blizu mog doma na otoku Wight, o kandidi kaže sljedeće:

Gljivice, a posebno kandida, bujaju tako što se hrane tijelom svog domaćina, rastvarajući ga. One također trebaju vaše tijelo za razmnožavanje, jer to ne mogu raditi same. Ne čudi što se kod sindroma kroničnog umora, koji se u mnogim slučajevima može propisati raširenoj kandidi, bolesnik osjeća tako loše, kako fizički tako i psihički.

Tullio Simoncini kaže da rak jest gljivična infekcija kandidom i da je konvencionalno medicinsko objašnjenje kako je rak stanični kvar jednostavno pogrešno. Simoncini je specijalist za onkologiju, dijabetes i metaboličke poremećaje, ali on je i više od toga. On je pravi liječnik koji nastoji otkriti istinu za dobrobit svojih pacijenata i odbija kao papiga ponavljati službene verzije onoga što bi liječnici trebali raditi i misliti. On se suprotstavlja dogmi o intelektualnom konformizmu, sa svim njenim nedokazanim pretpostavkama, lažima, manipulacijama i obmanama, i izuzetno je kritičan prema medicinskom establišmentu koji se uporno drži tretmana koji su beskorisni u liječenju globalne epidemije raka. Čim se počeo baviti medicinom shvatio je da je nešto strašno pogrešno u vezi s načinom na koji se liječi rak:

Svjedočim strašnim patnjama. Bio sam na odjelu za

pedijatrijsku onkologiju, sva su djeca umrla. Bilo mi

je bolno gledati jadnu, jadnu djecu kako umiru uz kemoterapiju,

uz zračenje.






Njegova frustriranost i tuga zbog onoga što je gledao odvele su ga u potragu za novim načinima razmijevanja, a time i liječenja, te pogubne bolesti. Započeo je svoj put otvorenog uma te s praznim listom papira, neumrljanim bilo kakavim krutim pretpostavkama koje nameće i indoktrinira glavna struja medicine i znanosti. Simoncini je shvatio da se sve vrste raka ponašaju jednako bez obzira gdje se u tijelu nalaze ili kakvog su oblika. Morao je postojati zajednički nazivnik. Također je primijetio da su kvržice od raka uvijek bijele. Što je još bijelo? Kandida. Simoncini je shvatio da su ono što je glavna struja medicine smatrala neobuzdanim rastom stanica kanceroznom tvorbom , zapravo stanice koje imunološki sustav stvara kako bi obranio tijelo od napada kandide. On kaže da je tijek ovakav:

- Imunološki sustav obično drži kandidu pod kontrolom, ali kada on postane iscrpljen i oslabljen, kandida se može proširiti i stvoriti koloniju.

-Kandida s vremenom prodre u neki organ i imunološki sustav mora reagirati na pretnju na drugi način.

-Taj je način gradnja zaštitne barijere od vlastitih stanica i ta tvorba predstavlja ono što zovemo rak. Tvrdi se da je širenje raka na druge dijelove tijela uzrokovano malignim stanicama koje biježe s mijesta svog nastanka. Međutim, Simoncini kaže da uopće nije tako. Širenje raka potaknuto je pravim uzrokom raka, gljivicom kandidom, koja biježi sa svog izvornog mjesta. Ono što raku omogučava da se manifestira, kao što već godinama govorim u mojim knjugama, oslabljen je imuniloški sustav. Kada on djelotvorno radi, riješava probleme prije no što uzmu maha. U ovom slučaju on drži kandidu pod kontrolom.


PRORAČUNATI RAT PROTIV LJUDSKOG IMUNOLOŠKOG SUSTAVA

Ali pogledajte što se događalo dok su brojke o raku širom svijeta vrtoglavo rasle. Odvija se proračunati rat protiv ljudskog imunološkog sustava koji je svakim desetljećem postajao sve silovitiji. Imunološki sustav slabe i napadaju aditivi u hrani i pičima, kemijska poljoprivreda, cjepiva, elektromagnetske i mikrovalne tehnologije i frekvencije, farmaceutski lijekovi , stres modernog života i još mnogo toga. Kakve će obrane imati današnja djeca kada im daju 25 cjepiva i kombinacija cjepiva do dobi od dvije godine, dok se njihov imunološki sustav još uvijek formira, zaboga?

To je način na koji Iliminatske obitelji žele potaknuti masovni odstrel stanovništva. Uništavajući prirodnu obranu tijela protiv bolesti. A sad tek slijedi pravi šok. Što uništava imunološki sustav brže od bilo čega drugog? KEMOTERAPIJA. Možete tome dodati i zračenje. Kemoterapija je otrov koji služi za ubijanje stanica. I ….to je sve. Vrhunac modernog ortodoksnog tretmana za rak je trovati žrtvu i nadati se da će ubiti stanice raka prije no što ubijete zdrave stanice i pacijenta. Ali čekajte. Taj kemoterapijski otrov također ubija stanice imunološkog sustava i potpuno ga razara. A kandida je i dalje tamo. Takav uništeni imunološki sustav ne može djelotvorno reagirati na kandidu i ona osvaja druge djelove tijela gdje proces započinje iznova, uzrokujući tako širenje raka. Čak i oni koji izgledaju kao da su se oporavili nakon operacije i kemoterapija i nakon što su proglašeni izliječenima, samo su tempirana bomba. Njihov je imunološki sustav sada razoren i samo je pitanje vremena kada će kandida potaknuti recidiv. Drugim riječima: Kemoterapija ubija ljude koje bi trebala liječiti.

Naravno ona nikad nikoga ne može izliječiti od bilo čega, osim od života. To je otrov koji uništava upravo onaj sustav koji nam je, ako se želimo izliječiti, potreban zdrav i jak.




KAKO UBITI GLJIVICU I UKLONITI RAK

Kad je Simoncini shvatio da je rak gljivična infekcija, ili zaraženost, krenuo je u potragu za nečim što će ubiti gljivicu i tako ukloniti rak. Shvatio je da lijekovi protiv gljivica ne djeluju jer gljivica brzo mutira kako bi se zaštitila, pa se počne čak i hraniti lijekovima koji su prepisani kako bi je ubili. Umjesto toga, Simoncini je pronašao nešto mnogo mnogo jednostavnije, natrijev bikarbonat. Da, glavni sastojak dobrog starog praška za pecivo (ali naglašavam da nije isto što i prašak za pecivo, koji ima i druge sastojke). On ga je koristio jer snažno uništava gljivice i, za razliku od lijekova, kandida se na njega ne može prilagoditi. Pacijentu se natrijev bikarbonat daje oralni i interno sredstvima poput endoskopa, duge tanke cijevi koju liječnici koriste kako bi vidjeli unutrašnjost tijela bez operacije.

To omogučava stavljanje natrijevog bikarbonata izravno na rak, gljivicu. Stari Egipčani znali su za lijekovita svojstva tvari koje ubijaju gljivice, a indijske knjige stare tisuću godina preopručuju snažno alkalno sredstvo za liječenje raka. Simoncini je 1983. godine tretirao jednog Talijana, Gennara Sangermana, kojem su bili prognozirali još par mjeseci života zbog raka pluća. Par mjeseci kasnije nije bio mrtav, nego sasvim zdrav, raku ni traga. Uslijedili su i drugi uspjesi i Simancini je predstavio svoja otkriča talijanskom Ministarstvu zdravstva nadajući se da će oni započeti sa zdravstveno odobrenim ispitivanjima kako bi se potvrdilo da djeluje. Ali ubrzo je otkrio koji su pravi razmjeri medicinske manipulacije i obmane. Vlasti ne samo što su ignorirale njegovu dokumentaciju , nego su ga i izbacile iz Talijanskog udruženja liječnika i kirurga zbog propisivanja lijekova koji nisu odobreni. Bio je izložen žestokoj kampanji ismijavanja i osuđivanja u bjednim medijima, a nakon toga je proveo tri godine u zatvoru zato što je “skrivio smrt” pacijenata koje je tretirao. Sa svih strana dolazile su poruke, uhvatite Simoncinija.

Medicinski establišment rekao je da su njegove tvrdnje o natrijevom bikarbonatu lude i opasne. Jedan vodeći liječnik čak je natrijev bikarbonat posprdno nazvao lijekom. Cijelo to vrijeme milijuni ljudi umirali su od raka koji se mpgao djelotvorno liječiti. Te ljude boli briga. Tulli Samoncini se, srečom ne predaje lako i nastavio je objavljivati informacije o svom radu na internetu i u javnim predavanjima. Saznao sam za njega preko Mikea Lamberta iz klinike Shen, i Simoncini je tamo održao predavanje dok sam ja bio na putu u Sjedinjenim Državama. Znam da postiže inzvaredne uspjehe dramatično smanjujući i potpuno liječeći čak i neke dosta kasne stadije raka pomoću natrijevog bikarbonata. za to u nekim slučajevima mogu trebati mjeseci , ali u drugim slučajevima, poput raka dojke gdje je tumor lako dostupan, rak može nestati već za nekoliko dana. (???)

VAŽNOST SALVESTROLA

U biltenu od prošlog travnja pisao sam o činjenici da je rak gljivica u članku o otkrićima dvojice britanskih znanstvenika i istraživača, profesora Gerrya Pottera iz grupe za otkrivanje lijeka za rak i profesora Dana Burkea. Njihova kombinacija otkrića pokazuje sljedeće:

Stanice raka imaju jedinstven bio marker, koji normalne stanice nemaju, enzim zvan CYP1B1. Enzimi su bjelančevine koje kataliziraju (povećavaju brzinu) kemijskih reakcija. CYP1B1 mijenja kemijsku strukturu nečega što se zove salvestrol i prirodno se nalazi u mnogim vrstama voća i povrća. Ta kemijska promjena pretvara salvestrol u sredstvo koje ubija stanice raka, ali ne šteti zdravim stanicama. Vremenska usklađenost je savršena. Enzim CYP1B1 javlja se samo u stanicama raka i reagira sa salvestrolima iz voća i povrća, stvarajući kemijski spoj koji ubija samo stanice raka. No, evo kakve to ima veze s pretpostavkom da je rak gljivica. Salvestroli su prirodan obrambeni sustav u voću i povrću protiv napada gljivica, i to je razlog zašto ih možete naći samo u onim vrstama koje su podložne štetama od gljivica, kao što su jagoda, borovnica, malina, grožđe, crni ribiz, crveni ribiz, kupine, brusnica, jabuke, kruške, zeleno povrće, posebno brokula i kupusnjače, artičoke, crvena i žuta paprika, avokado, potočarka, šparoga i patliđan

Osim toga farmaceutski biotehnološki karteli znali su sve to i napravili su dvije velike stvari da oslabe tu prirodnu obranu protiv gljivičnog napada koji se zove rak.

1. Kemijski fungicidi za prskanje koji se koriste u modernoj poljoprivredi

ubijaju gljivice na umjetan način, što znači da biljke i plodovi ne moraju

stvarati vlastite obrane, salvestrole. Danas ih se može naći samo

u ekološki uzgojenoj hrani.

2. Najčešće korišteni fungicidi vrlo su jaki blokatori CYP1B1,

pa ako jedete dovoljno kemijski proizvedene hrane nije važno

koliko salvestora unosite, neće se aktivirati u sredstva za uništavanje

raka, za što su inaće namjenjeni.


To nije sličajnost, nego dio proračunatog plana, baš kao što su bili, i još su uvijek , pokušaji establišmenta da uništi Tullija Simoncinija. Iluminatske obitelji žele da ljudi umiru od raka, a ne da se od njega izliječe. Oni su mentalno i emocionalno bolesni koliko samo možete zamisliti, a ljude doživljavaju kao ovce i stoku. njih nije briga koliko će boli, patnje i smrti uzrokovati njihove manipulacije i suzbijanja, što više to bolje, iz njihove poremećene perspektive. I to je ono što ti ljudi jesu …. poremećeni.

Ali Simoncini odbija pokleknuti i nastavlja zagovarati ono za što se uvijerijo da je djelotvoran tretman za rak dok, u stvarnom svijetu, broj umrlih od raka neprekidno raste zbog nedjelotvornih tretmana utemeljenim na pogrešnim pretpostavkama. To je jedno stvarno ludo, ludo društvo, ali opet, iz perspektive obitelji stanovite krvne loze, takvo i treba biti.

Sva je sreća što postoje hrabri i pametni ljudi poput Tullija Simoncinija. Treba nam više takvih kao što je on, i to brzo. Kakav je on oštar kontrast onima koji služe medicinskom establišmentu. Kad je Simoncini prije nekoliko tjedana govorio u Klinici Shen, neki lokalni liječnici odbacili su njegove tvrdnje i prije negoli je stigao, a njegova su gledišta ismijali. I oni su bili pozvani na njegovo predavanje, što je moglo biti od goleme potencijalne koristi za njihove pacijente. Sjedala su za njih bila rezervirana kako bi iz prve ruke čuli što Simoncini govori i imali priliku postaviti bilo kakva pitanja. I što se dogodili? Nisu došli.



http://2012-transformacijasvijesti.com/ ... zljeciv-je

_________________
The Call of Freedom
~ Sta mi vredi sad da letim kada nemam gde da sletim...~


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 30 Jan 2012, 19:48 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Sep 2010, 11:16
Postovi: 4202
Lokacija: Nisam odavde
ČUDO DR. TULLIA SIMONCINIJA: Soda bikarbona – prirodni lijek protiv raka!
http://matrixworld-hr.com/2012/01/30/cu ... otiv-raka/



Slika


Živimo u svijetu u kojem nas neprestano bombardiraju toksične kemikalije, stresori, radijacija. U zadnjih pet decenija broj određenih kancerogenih oboljenja se uvelike povećao. Prema konzervativnim predviđanjima Svjetske Zdravstvene Organizacije broj kancerogenih oboljenja diljem svijeta bi se do 2020. trebao povećati za 50%.

Koliko god to šokantno zvučalo, nitko od zvaničnih agencija Ujedinjenih Nacija se ne bavi pitanjem, zašto se konstantno povećava broj oboljelih od raka?


Mi smatramo da je naš okoliš psihički i fizički postao toliko toksičan zajedno s hranom i vodom koju unosimo u tijelo da je čudo kako oboljelih i umrlih od taka nema još više.

Moderne metode liječenja od raka ne garantiraju izlječenje unatoč brojnim fondacijama i agencijama koji decenijama pokušavaju naći siguran lijek za kancerogena oboljenja.

Mi smo već pisali o nenadanoj vijesti s Kube, o takozvanom cjepivu protiv raka pluća koji u stvari pomaže u smanjivanju simptoma raka kada se iscrpe sve druge zvanične metode, no to je još uvijek daleko od konačnog rješenja.

Također smo pisali o najnovijem znanstvenom istraživanju koje je pokazalo kako su karcinomi novo-razvijene parazitske vrste. Novo prilagođena mutirana bolest koja se također prilagođava psiho-somatskom stanju čovjeka.

Nećemo se baviti modernim metodama liječenja kancerogenih oboljenja zbog brojnih kontroverzi i kontraindikacija koje su toliko brojne i jake da postaju i te kako očigledne zadnjim znanstvenim istraživanjem koje je otkrilo da kemo-terapija, glavna metoda liječenja raka, kod žena s rakom dojke uzrokuje moždana oštećenja, vjerujemo da jadne žene nisu tužna iznimka već prije statistička konstanta u ovakvom načinu „liječenja.“


Obična soda bikarbona, razmučena u čistoj vodi, pripravak koji vi možete napraviti kod kuće. Stari narodni lijek protiv mnogih upala i gljivica je glasio: tri dana za redom u juto i uvečer piti čašu čiste vode u kojoj je razmučeno pola čajne žličice sode bikarbone. Naredna tri dana piti svježu limunadu bez šećera cijeli dan, u količini sve dok ne budete imali dijareju (to označava da vam se tijelo prepunilo vitaminom C i da ga više ne apsorbira). U slučaju potrebe ponoviti postupak. Kombinaciju ljekovitosti kure sodom bikarbonom i vitaminom C, je znao i Doktor Frederick Klenner.

Neki od alternativnih načina liječenja raka su ilegalni iako visoko uspješni, najpoznatiji primjer je naravno Canabis Sativa ili marihuana, čiji pripravci pomažu u otklanjanju i anuliranju kancerogenih oboljenja s velikom stopom uspješnosti. Drugi primjer su sjemenke kajsija koje sadrže visoke količine vitamina B 17 (laetril) koji ubija stanice raka bez ikakvih negativnih efekata. Koliko je ovaj svijet postao psihopatski najbolje pokazuje primjer SAD-a koji je zahvaljujući FDA ove sjemenke proglasio ilegalnima jer navodno sadrži opasne kemikalije kao što su stearidonična kiselina, eikosapentanoična kiselina, dokosaheksanoična kisleina i tako dalje. U svakom slučaju u SAD-u i Australiji se kajsije mogu prodavati jedino bez sjemenki.


Doktor onkologije Tullio Simoncini, liječnik koji je otkrio kako jeftina i dostupna netoksična soda bikarbona liječi rak i tumore. Zbog ovoga je Simoncini prognan iz medicinske znanosti kao šarlatan i heretik.

No daleko najuspješniji lijek protiv raka je soda bikarnona (NaHCO3), koja na našu veliku sreću još uvijek nije proglašena ilegalnom robom u ovome ludome svijetu! Doktor Simoncini je onkolog iz Rima u Italiji. Njegova fundamentalna teorija za borbu protiv raka je da treba spriječiti uzročnike nastajanja raka koji su uglavnom fungusi ili gljivice poimenice Candida albicans! Soda bikarbona, za razliku od svih drugih anti-fungicidnih tretmana, na koje gljivice mogu postati imune, se vrlo lako širi tkivom u kojem ima gljivica i izrazito lako ulazi u tkivo s tumorom ili rakom, zbog te svoje odlike, soda bikarbona brzinski dezintegrira tumor. Zbog istih svojstava sode bikarbone gljivice više nisu u stanju praviti štetu i u stvari su u potpunosti bez obrane na napad ovim prirodnim kemijskim spojem.


Evo izvadaka iz intervjua s doktorom Simoncinijem koji je napravila Emma Holister iz udruženja Candida International, intervju je napravljen 2007.

EH: Nakon što sam pročitala vaše revolucionarne radove o terapiji protiv raka, ne mogu, a da se ne zapitam koliko vam je bilo teško raditi na domenu onkologije uz sav pritisak i negodovanja zvanične medicine. Kakav je odziv zvanične medicine na vaš rad?

TS: Supresija. Spletke. Defamacija. Progon. Kada znanstvenik ima efektivnu i revolucionarnu ideju, medicinske će institucije pokušati na sve načine zatrti takav rad jer ugrožava interese vladajućih. Bez obzira koliko je moja metoda uspješna, važno je joj se zatre svaki trag.

Vladajući su do sada uspjeli napraviti mnoge stvari koje su me trebale spriječiti u radu:

Izbacili su me iz svih medicinskih organizacija.

Napravili su hajku po televiziji i novinama stvarajući kampanje koje me karakteriziraju kao običnog šarlatana.

Sa svih strana su napravile montirane i sudske procese kako bi me sudovima prisilile da odustanem od rada.

Konstantno me policija zlostavlja u mojem vlastitom domu.

EH: Zbog čega današnja medicinama svim silama sprječava vašu teoriju i načine liječenja raka uz pomoć sode bikarbone i zbog čega odbijaju vaše dokaze da je glavni uzročnik raka gljivica iz roda Candide?

TS: Jedna od oznaka medicinske vrhuške je izrazita pohlepa i sebičnost te nedostatak spiritualnosti i morala. Te odlike ih sprječavaju da pogledaju dalje od njihove vlastite koristi. I kao drugo, današnja zvanična teorija o nastanku raka stoji iza hipoteze da kancerogena oboljenja nastaju genetičkim poremećajima to jest mutacijama stanica koje uvjetuju stvaranje stanica raka. Ova teorija je jednostavno u potpunosti kriva, i nikada nije demonstrirana. I zbog toga lijekovi ili načini liječenja ne daju nikakve rezultate ili su rezultati jako slabi.

EH: Mislite li da se taj problem može riješiti?

TS: Da. To se može postići ako se naprave istraživanja koja se bave samim izvorom problema, i naravno ako se dozvole slobodna medicinska istraživanja bez uplitanja novca ili politike. Kada bi se ljudi iz struke iz samo jedne zemlje skupili na jednom mjestu, i odlučili naći rješenje nekog medicinskog problema bez uplitanja vlasti i bez kršenja moralnih i ljudskih standarda, s dozvolom o slobodnoj cirkulaciji informacija kroz medije, tada bi se rezultati jako brzo vidjeli, i ljudi bi te rezultate isti čas primijetili.

EH: Koliko ste slučajeva raka izliječili? Sigurno bi pozitivni rezultati morali nešto značiti vašim kolegama iz svijeta medicine?

TS: Izliječio sam na stotine pacijenata. Mnogi od njih su imali finalne stadije raka ili su imali kancerogena oboljenja u naprednim stadijima, naročito je bilo puno onih koji su mi se obratili za pomoć nakon neuspjelih konvencionalnih tretmana i terapija. Većina njih se u potpunosti oporavila nakon tretmana sa sodom bikarbonom i još uvijek normalno žive i rade. U slučaju ako se sodom bikarbonom započne liječenje u ranom stadiju nakon otkrića malih kancerogenih čvorića od veličine do tri centimetra i minimalnog broja metastaza, pacijenti se u potpunosti oporave u 90% slučajeva. Važno je napomenuti kako se puno liječnika slaže s mojom metodom liječenja raka sodom bikarbonom.

EH: Ne postoji li način kako bi ove dokaze sa zadravstvenim kartonima pacijenata koji su izliječeni od raka sodom bikarbonom mogli iskoristiti kao pritisak na medicinska udruženja kako bi ozbiljno shvatili vaš rad?

TS: Ne, jer je potrebno demonstrirati rad na stotine potpuno dokumentiranih slučajeva i to na način samo da bih trebao raditi u nekoj klinici koja se bavi istraživanjem raka. Za mene je to nemoguće jer su me isključili iz medicinske zajednice.

EH: Mnoge žene imanju Candidu koja im stvara bojne ginekološke probleme u stvari Candida danas stvara pošast ženskih bolesti, od problema s reproduktivnim organima do ženskih kancerogenih oboljenja. Imate li kakav savjet za njih?

TS: Da bi žene iskorijenile kronične gljivične probleme i ginekološke gljivične infekcije, one bi se svakodnevno trebale kupati u dvije litre čiste prokuhane vode koja se ohladi na tjelesnu temperaturu u koju se razmute dvije jušne žličice sode-bikarbone. Taj tretman se treba obavljati u periodu od dva mjeseca, osim za vrijeme menstrualnog ciklusa. Candida ili Kandida je vrlo otporna gljivica i potrebno je dugo vremena da se iskorijeni.



Uskoro slijedi nastavak....

_________________
The Call of Freedom
~ Sta mi vredi sad da letim kada nemam gde da sletim...~


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 30 Jan 2012, 19:52 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Sep 2010, 11:16
Postovi: 4202
Lokacija: Nisam odavde
Terapija sodom bikarbonom

Konvencionalne metode liječenja raka okvirno koštaju 100000$. Alternativne metode koštaju puno manje, dok je njihova uspješnost puno veća. Upravo zbog toga sve se više ljudi obraća alternativnim načinima liječenja karcinoma.

Dolje ćemo opisati nekoliko terapija liječenja raka sa sodom bikarbonom, koje su pomogle stotinama ljudi. Međutim, bitno je shvatiti, da je rak ozbiljna bolest, i da se takva terapija obavezno mora raditi pod stručnim nadzorom iskusnog alternativnog liječnika.


Slika


Terapija sodom bikarbonom (prema dr. Simoncini)

Dr.Simoncini, talijanski onkolog, preporučuje korištenje sode bikarbone bez dodataka aluminija ili farmaceutske sode bikarbone u svrhu liječenja raka.

Kako djeluje terapija: soda bikarbona drastično povećava lužnatost krvi, što uništava candidu (koja prema teoriji dr.Simonicini uzrokuje rak).

Postupak liječenja

Kod karcinoma želuca, crijeva, rektuma i usne šupljine:
Uzimati jednu čajnu žlicu sode bikarbone ujutro i jednu navečer sa čašom vode, tokom jednog mjeseca. Nakon toga rak bi trebao nestati.

Napomena

Ne koristiti ovu terapiju duže od 3-4 tjedna!

Ipak, u većini slučajeva, terapija dr.Simoncini zahtjeva liječničku pomoć, u obliku injekcija ili intravenske terapije.


Za intravensku terapiju:

500 ml 5% otopine sode bikarbone, direktno u venu, svaki dan. Terapija bi trebala trajati 6 dana, zatim pauza od 6 dana. Tako trebate nastaviti, dok ne dobijete ukupno 24 infuzije. Nakon toga provjerite da li se rak povukao.



Kako djeluje soda bikarbona?

Soda bikarbona (bez aluminija) je siguran, efikasan i jeftin način liječenja raka. Soda drastično povećava lužnatost organizma, što dostavlja u stanice raka više kisika, nego što oni mogu podnijeti.

Činjenica je, da stanice raka ne mogu preživjeti u uvjetima visoke razine kisika u krvi. Istraživanja su već potvrdila, da soda bikarbona zaista utječe na PH balans stanica raka.

„Terapija sodom bikarbonom može se provoditi oralno, preko aerosola, intravenski ili preko katetera, da bi se moglo direktno djelovati na rak“ – govori Tullio Simoncini. „Takva terapija može biti efikasna u liječenju mnogih tumora, ali druge ozbiljne vrste tumora – poput karcinoma mozga ili kostiju – na žalost, ostaju netaknute terapijom.“

Iako dr.Simoncini preporučuje svojim pacijentima povećani unos slatkog tokom terapije sa sodom bikarbonom, nikada nije pomislio na miješanje sode sa javorovim sirupom (kako preporučuje dr.Jim).


Molim Vas, da ovu terapiju koristite na vlastitu odgovornost. Sodu bikarbonu bez aluminija možete nabaviti online, na primjer:

http://www.amazon.com/BobRed-Mill-Alumi ... 0019GVYR2/
http://cgi.ebay.com/Baking-Bicarbonate- ... 0535008634



http://www.alternativa-za-vas.com/index.php

_________________
The Call of Freedom
~ Sta mi vredi sad da letim kada nemam gde da sletim...~


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 14 Mar 2012, 21:55 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Sep 2010, 11:16
Postovi: 4202
Lokacija: Nisam odavde
Znanstvenici pronašli lijek protiv raka ali nikoga za to nije briga!!??


Slika

Kanadski znanstvenici su pronašli jednostavan lijek za potpuno izlječenje raka, ali velike farmaceutske kompanije uopće nisu zainteresirane za njegovu proizvodnju. Istraživači sa Sveučilišta Alberte u Edmontonu, su uspjeli prošlog tijedna u potpunosti izliječiti rak svojim preparatom, ali mediji i televizija jedva da su objavili nešto o ovoj jednostavnoj tehnici izlječenja raka koja koristi obične jeftine lijekove.

Metoda uključuje primjenu dikloroacetata (DCA), koji se trenutačno koristi u liječenju metaboličkih poremećaja , tako da uopće ne stvara negativne nus pojave ili neželjene dugoročne efekate.

OVAJ LIJEK NE IZISKUJE PATENT, tako da ga bilo tko može primijeniti jeftino i brzo, za razliku od neefektivnih skupih lijekova koje proizvode vodeće farmaceutske kompanije!

Kanadski su znanstvenici testirali DCA na ljudskim stanicama i s njim bezopasno ubili rak; pluća, mozga i grudi, dok su zdrave stanice ostale netaknute i žive.

Ovaj lijek su testirali i na štakorima koji su imali ozbiljne tumore u završnim stadijima, njihove su se bolesne kancerogene stanice trenutačno skupile kada su im u vodu za piće stavljali DCA.

Lijek sastavljen od DCA je široko dostupan, i tehnika za izlječenje raka je iznimno jednostavna, ali zbog čega se velike kompanije ne u uključuju u proizvodnju lijeka i njegovu distribuciju, zbog čega mediji nisu zainteresirane za ovo otkriće?

Slika
Mitohondrij unutar žive ljudske stanice.



Ljudske stanice imaju prirodne mehanizme za borbu protiv raka to su organele – mitohondriji, no oni trebaju okidač da bi postale efektne.

U Wikipediji stoji: Mitohondrij je stanična organela eukariotskih stanica koja služi kao izvor stanične energije. Mitohondriji su mjesto aktivnosti ciklusa limunske kiseline (Krebsovog ciklusa) kao i mjesto stvaranja adenozin trifosfata elektronskim transportom i oksidativnom fosforilacijom. Cilindrične su strukture, promjera između 0,3 i 1 µm i dugi od 5 do 10 µm.Sastoji se od dvije membrane, od kojih je vanjska relativno napeta, unutrašnja membrana je naborana kako bi joj se povećala površina i tako povećala mogućnost stvaranja ATP-a.Vjeruje se da su nastali endosimbiozom od aerobne bakterije i zato sadržavaju 70 S ribosome i cirkularnu DNA kao i prokarioti. Kraj citata.


Znanstvenici su do sada smatrali da stanični mitohondriji postanu oštećeni i neaktivni za vrijeme napada raka. Fokusirali su se na glikolizu, koja je slabo efektna u borbi protiv raka i uglavnom bacanje resursa i trošenje vremena.

Proizvođači lijekova su se fokusirali na glikolizu kao tretman u borbi protiv raka!

S druge strane tretman DCA-om ne uključuje metode glikolize već se u potpunosti fokusira na mitohondrije; oni aktiviraju mitohondrije koji se nakon aktivacije uspješno i brzo bore protiv raka.

Ovaj efekt dozvoljava raktivaciju procesa koji se naziva apoptoza. Mitohondriji u sebi imaju program za samouništenje koji se aktivira kada se radi o stanicama raka!

Slika
Prikaz mitohondrija u stanici.


Bez apoptoze, tumori brzo i neobuzdano rastu jer se njihove stanice odbijaju „ugasiti.“ Funkcionalni i aktivirani mitohondriji, zahvaljujući DCA, pokreću ovaj proces i jednostavno gase stanice raka!

Kada se isključi proces glikolize, tijelo proizvodi manje ,liječne kiseline, tako da se oštećeno tkivo oko stanica raka ne raspada i na takva način ne stvara pogodan teren za tast novih tumora.

Farmaceutske kompanije ne investiraju novac u istraživanja DCA metode jer se takva ne može patentirati, a bez patenta FARMACEUTKA INDUSTRIJA NE MOŽE ZARAĐIVATI NOVAC.

Oni trenutačno zarađuju ogromne svote novca na njihovim patentiranim „lijekovima“ za AIDS.

S obzirom da farmaceutske kompanije neće razvijati DCA do konačne primjene na ljudima, bilo bi potrebno da neovisne laboratorije započnu klinička ispitivanja DCA da bi potvrdile istraživanja kanadskih znanstvenika i da bi se na koncu lijek mogao primjenjivati na ljudima. Sav se taj posao može napraviti u kolaboraciji s kanadskim sveučilištem koje je prvo započelo istraživanja, i svakako će rado asistirati istraživanja i razvijanje krajnjeg lijeka za potpuno liječenje raka!

Nadamo se da će objavljivanje ovog teksta doprinijeti podizanju svjesnosti o učincima dikloroacetata – DCA i njegovoj uspješnosti u izlječenju raka, i iskreno se nadamo da će možda tako inspirirati neke neovisne kompanije za istraživanje i proizvodnju ovog lijeka koji ZAISTA SPAŠAVA ŽIVOTE, jer velike farmaceutske kompanije to uopće neće učiniti.

http://matrixworld-hr.com/2012/03/14/zn ... ije-briga/

_________________
The Call of Freedom
~ Sta mi vredi sad da letim kada nemam gde da sletim...~


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 03 Maj 2012, 20:48 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Sep 2010, 11:16
Postovi: 4202
Lokacija: Nisam odavde
Prof. Marijan Jošt: Lijek protiv raka - neka se ne zaboravi


Slika
Maslacak


Nemam medicinsko obrazovanje, pa po toj logici ne bih smio pisati o ovako osjetljivoj temi. Međutim, da sam znao ovo što sada znam vjerojatno bi neki od mojih poznanika i prijatelja, koji su preminuli od raka, danas bilo živo. Ovo što vam dolje prenosim najnovija je vijest i kao slamka za koju se hvata utopljenik mogla bi dati nade i vratiti zdravlje teško oboljelim.

Ako pogledate po tratinama sve se žuti od cvijetova maslačka, a povjetarac njiše bijele glavice i raznosi sjemenke uokolo. Bio sam pomalo ljut na tu jestivu korovsku biljku, koja se nekontrolirano širi po mojoj tratini. No danas, nakon što sam saznao koliko je to dragocijena biljka, potpuno sam promijenio mišljenje.

Poznato je da tonik od maslačka povoljno djeluje na jetru, ali da može izliječiti rak, otkriveno je tek nedavno na Sveučilištu Windsor u Kanadi. Dr. Caroline Hamm primijetila je poboljšanje zdravstvenog stanja u nekoliko pacijenata koji su pili čaj od maslačka i s tim zapažanjem upoznala kolegicu biokemičarku dr. Siyaram Pandey, koja opet po nagovoru, nerado započinje istraživanje. Iako sumnjičava, po logici “Ako ne koristi, štetiti ne može”, provela je istraživanja i došla do zapanjujućih rezultata.

Ispitujući uzorke krvi pacijenata oboljelih od leukemije, utvrdile su da ekstrakt korijena maslačka uništava stanice leukemije, dok na normalne stanice nema taj pogubni učinak. Drugim riječima, ekstrakt korijena maslačka djelovao je pogubno samo na kancerozne stanice, dok za razliku danas prihvaćene metode kemoterapije ili zračenja ubijaju sve stanice. Ispitujući in vitro i druge tipove kanceroznih stanica došle su do istog zaključka. Ekastrakt korijena maslačka bio je djelotvoran. Za svoja su istraživanja u dva navrata dobile i financijsku potporu.

Ovaj tim istraživača podnio je zahtjev za kanadsku autorizaciju kako bi mogle nastaviti s kliničkim ispitivanjima, no velika je vjerojatnost da će ovi pozitivni rezultati biti polako prekriveni zaboravom.

Zašto? Naprosto zato što se prirodni ljekovi ne mogu patentirati, a farmaceutska industrija u koliko ne pronađe načina da sintetizira aktivnu substancu maslačka u ovom poslu ne može ostvariti dobit. Dakle: ako nema patenta – nema velike zarade farmaceutske industrije, a ako nema zarade nema ni interesa. No pored odsustva interesa može se javiti zabrana, kao što je to bilo već s nekim prirodnim lijekovima. Moć farmaceutske industrije je ogromna.

Srećom, ako se znanje prenese, maslačka će uvijek biti, pa ako i Codex Alimentarius zabrani njegovu prodaju, moći ćemo ga sami, zlu ne trebalo, brati po livadama.

Evo nekoliko primjera izlječenja:

John DiCarlo primljen u bolnicu, nakon neuspjelog agresivnog tretmana leukemije vraćen je kući da umre. Kod kuće, po preporuci, počeo je uzimati čaj od maslačka i nakon par mjeseci leukemija je nestala. Imao je 72 godine kad je klinički pregledan i proglašen zdravim.

Drugi slučaj: George Cairns, farmer američkog srednjeg zapada, pomoću praška od korijena maslačka izliječio je bolni rak prostate. On je objavio i instrukcije o liječenju: pola žličice praha korijena maslačka isključivo u vodi ili voćnom soku dnevno riješiti će probleme s rakom za par mjeseci.

Uočljiva je razlika u pristupu, dok je prvi bolesnik koristio topli čaj, drugi naglašava da prašak ne koristiti uz tople napitke. Treba izbjegavati šećer, prerađenu hranu i meso. Dakle preporaua se organska, vegetarijanska prehrana s mnogo sokova. Jasno, važna je kvaliteta biljnog pipravka.

Sve sam ovo preveo iz izvornog teksta u nadi da će nekome biti od velike koristi i pomoći, te moguće vašem voljenom prijatelju(ici) ili rođaku(inji) spasi život.



Marijan Jošt

http://hrsvijet.net/index.php?option=co ... Itemid=120

_________________
The Call of Freedom
~ Sta mi vredi sad da letim kada nemam gde da sletim...~


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 06 Dec 2012, 09:56 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Sep 2010, 11:16
Postovi: 4202
Lokacija: Nisam odavde
Jedan zanimljiv e-mail koji je jedna gospodja poslala Kresimiru Misaku, a koji je on objavio na svom blogu.
http://www.svjetlost-online.com/kresimir-misak/?p=443



„Poštovani gdin Mišak,
iako s nestrpljenjem iščekujem svaku vašu emisiju, razočarava me kasni termin njenog prikazivanja,kao i sporadično bockanje,da toj emisiji nije mjesto u znanstvenom terminu. Razočarava me,ali me ne čudi.

Naime, između redaka se počelo iščitavati da se upravo rubna znanost bavi spoznajama, koje osiguravaju pomake prema naprijed. Zvanična znanost na žalost troši vrijeme, sredstva i intelektualne potencijale društva na namjernom zadržavanju statusa quo,kako bi sačuvala interese onih, koji odlučuju o raspodjeli financijskih sredstava.

Upravo zbog toga,što nisam zadovoljna s odgovorima ,koje mi pruža zvanična znanost,u ovom konkretnom slučaju medicinska,pišem vam ovaj mail. Unaprijed se ispričavam zbog dužine maila,jer smatram da je to jedini način da vam predočim u glavnim crtama svoje stavove i namjeru.

A namjera mi je zapravoda vas, a posredno i što širi krug ljudi, upoznam s jednom temom koja već više od 5 godina intenzivno zaokuplja moju pažnju. Iako vjerujem da je puno od toga vama već poznato, moram ovdje ponoviti radi cjelovitosti.

Radi se o temi karcinoma o kojem je već bilo u više navrata govora u vašim emisijama,bilo direktno ili samo kao sporedna tema (gostovanje gdina Lothara Hirneise, doktorice Gajski). Razlog je moja želja da što veći broj ljudi koji se susretnu s takvim problemom dobije istinite informacije o tome što je karcinom, što ga uzrokuje, kako ga izbjeći i ono najvažnije – kako ga “liječiti”,što smatram ključnim faktorom u fazi suočenja s dijagnozom.

Smatram osnovnom dozom humanosti ponuditi ljudima prave informacije pored ovih koje nam plasira službena medicina,kako bi mogli što kompetentnije donjeti odluku o vlastitom putu riješavanja problema karcinoma.

Ono što je mene ponukalo na dublje istraživanje te teme bilo je osobno oboljevanje 2007 .god. od karcinoma dojke. Mnogo prije postavljanja te dijagnoze imala sam formiran stav da u slučaju da mi se to desi nikako ne ću prihvatiti protokol konvencionalne medicine: operacija,zračenje kemoterapija.

I nisam, ali samo 4 mjeseca.

Proučila sam alternativne metode i odlučila se za meni tada najprihvatljiviju terapiju frekvencijama pomoću Rifeovog generatora.

Postignuće za 4 mjeseca je bilo da je sve ostalo na istim dimenzijama i istom mjestu i to uz dodatne otežavajuće okolnosti prvotnog šoka i daljnjeg stresa zbog rastrzanosti između mog stava i samouvjerenog i arogantnog uvjeravanja lječnika o spasonosnim riješenjima službene medicine.

Takvo stanje nakon tih 4 mjeseca tretmana Rifeovim generatorom je trebalo biti zadovoljavajuće iz sadašnjeg kuta gledanja. Iz tadašnjeg, koji je bio uvjetovan stavom okoline i mojih liječnika i sedam traženih “drugih mišljenja” službene medicine, koja su se svojski trudila, da mi učvrste paradigmu o težini značenja dijagnoze karcinoma ,koja lebdi u kolektivnoj svijesti: KARCINOM=SMRT.

Jednom riječju, uhvatila me panika. Sumnja da griješim. Nikog se nisam mogla tada sjetiti tko nije prihvatio konvencionalni protokol, a sijaset ih je bilo oko mene koji jesu i to s istom dijagnozom i bili su još živi deset pa i dvadeset godina iza primjenjenog protokola. Uz to, konzultacija eminentnog znanstvenika u jednom istraživačkom institutu za onkologiju u New Yorku potvrdila je protokol naših onkologa kao ispravan. Najkraće rečeno, odlučila sam se prihvatiti mišljenje većine.

Danas pouzdano znam da su svi oni pacijenti, tretirani po protokolu službene medicine, zajedno sa mnom, preživjeli ne zahvaljujući toj terapiji, nego toj terapiji unatoč, a zbog drastičnog mijenjanja kursa svoga života nakon toga, često puta i ne znajući da je to bilo ono ključno i odlučujuće.

Sada sam sigurna da ona spomenuta krilatica KARCINOM=SMRT nije spontano zaživjela u kolektivnoj svijest. Pobrinuli su se za to oni koji su osmislili svu prljavštinu hranjenu profitom farmakoindustrije. Pravi i puni smisao značenja te paradigme može osjetiti samo čovjek u času suočenja sa takvom dijagnozom, bezobzirno izrečenom.

Netko je jako dobro znao kakvo to djelovanje ima na podsvijest čovjeka, na njegov najjači iskonski strah, strah od smrti, koji je izvan naše svjesne kontrole. Netko, tko je bio i začetnik ideje, da je humano reći čovjeku u tom času koliko mu još mjeseci ili godina preostaje života. Netko,tko je dobro znao za učinak placeba i za još snažniji učinak noceba. Tko je taj tko ima sposobnost predviđati nečiju smrt,kad se zna da su se, pod određenim okolnostima, ljudi oporavljali i nakon terminalne faze karcinoma?

Kad je kod mene protokol zvanične medicine završen, ja sam shvatila kolika je šteta učinjena mom organizmu. Shvatila sam da nisam bliže ozdravljenju, iako sam to po svim dostupnim nalazima bila, već da sam mnogo,mnogo dalje. Moj organizam bio je bukvalno otrovan.

Nije bilo drugog rješenja nego stvar uzeti u svoje ruke i pokušati spasiti što se spasiti dade.Iako je generalni stav da je preporučljivo da se čovjek u takvoj situaciji potpuno udalji od svoje bolesti i posveti vedrijoj strani života, a vjerujem da to u većini slučajeva i jest rješenje, no to nije vrijedilo i za mene. Ja nisam osjećala apsolutno nikakvu sigurnost u rukama liječnika već sam imala neodoljivi poriv istraživati sama. Shvatila sam da me jedino znanje može osloboditi, ma koliko dolazak do njega truda iziskivao. Moram priznati da je i sam taj put za mene ujedno bio i pravi užitak. Radila sam to sa strašću, što je ujedno i jedan od uvjeta ozdravljenja.

Srećom,moje osnovno znanje dipl.ing. organske kemije bila mi je solidna osnova da se na tom području snalazim. Dodatni bonus je bio što sam bolovanje nastavila s odlaskom u mirovinu, što mi je ostavljalo dovoljno vremena da istraživanje, doduše pasivno, intenziviram.

Isprva sam se orjentirala na najnovija izdanja literature i intenzivno pretraživanje interneta. Cilj mi je bio:
1. spoznati uzrok karcinoma
2. princip nastanka karcinoma
3. način riješenja problema karcinoma

Brzo sam shvatila da se odgovor na moja pitanja ne krije u knjigama onkologa sa sveučilišnih katedri. Shvatila sam da se odgovor ne krije niti kao rezultat istraživanja instituta koji traže lijek za karcinom i svoje radove objavljuju u prestižnim znanstvenim časopisima.

Shvatila sam to iz razgovora s mojom najboljom kolegicom s faksa koja na Institutu Ruđer Bošković radi upravo na tom području. Počela sam se pitati jesu li smjerovi istraživanja npr. jednog dr.sc.Đikića, čiju stručnost nimalo ne podcijenjujem, dirigirana i namjerno usmjeravana i kanalizirana u krivom smjeru, financijskim diktatom?

Svi oni traže lijek protiv raka. Pitam se da li stvarno ne znaju ili se prave da ne znaju da takav lijek ne postoji. A kad bi i postojalo sredstvo za razgradnju stanica karcinoma, tj. za uklanjanje simptoma (karcinom je samo simptom stanja organizma) to bi bilo samo kratkotrajno rješenje ako se ništa drugo ne bi promijenilo. A imaju razloga i da se prave jer to generira ogroman novac, a tko bi se odrekao zlatne koke?

Više čak i ne taje svoje prave namjere, izjavljujući,da je cilj karcinom pretvoriti u kroničnu bolest. Nitko ne reagira na to jer nam je tako duboko u podsvijest usađena misao da smo u rukama medicine sigurni, a i tko bi normalan pomislio da bi netko mogao imati toliko bolestan um da do sada već utroši preko 2 bilijuna $ za istraživanje i liječenje karcinoma obećavajući da traži i da će naći lijek za rak, a istovremeno se potpuno oglušuje na svako otkriće, koje je na tragu rješenja(ne lijeka).

Ključno: Naučila sam da lijek protiv raka ne postoji, ali da rješenja postoje. Postojanje lijeka značilo bi pronaći sredstvo koje će uništiti stanice karcinoma.To je cilj svih dosadašnjih zvaničnih istraživanja. Cilj je pogrešan pa je logično da su i rezultati pogrešni.

Kao što ću kasnije objasnit, tijelo je upravo stvorilo stanice karcinoma jer su mu potrebne. Nakon uništenja, ono će ih ponovno stvoriti ako se ništa drugo u tijelu i umu ne promjeni. Zato je Sizifov posao uništavati stanice karcinoma, a sve ostale okolnosti ostaviti iste ili samim medicinskim postupkom učiniti zapravo znatno gorima.

Možda će nekom zvučati čudno, ali puno su mi u tome pomogle knjige poput “Biologije vjerovanja” Brucea Liptona, odlične knjige Gregga Bradena, zatim”Molekule emocija” dr. Candance Peart, “Tajna trenutnog iscjeljenja” Franka Kinslowa,”Genij u vašim genima” dr. sci.Dawsona Churcha, da nabrojim samo neke od doslovno kamiona knjiga koje sam praktički gutala.

U međuvremenu sam shvatila da zapravo, ako nađem odgovor uzroka i principa nastanka karcinoma, da ću zapravo naći odgovor za bilo koji poremećaj odnosno bolest u tijelu. Čovjek je taj koji je različitim poremećajima i različitim simptomima dao različite nazive kako bi lakše manipulirao njima. Ako se od šume ne vidi stablo, onda se od silnih bolesti ne vidi čovjek. Bio je to korak u dehumanizaciju,korak u ponor.

Slučajno su mi došle u ruke neke knjige starijeg datuma i tada sam došla do spoznaje da se znanje ne nadograđuje kontinuirano, novo na ono starije, i da nije dovoljno konzultirati samo najnovije naslove.

Gotovo je nevjerojatno kakva velika, značajna otkrića, otkrića značajna za opstanak cijelog čovječanstva, za kvalitetu njegovog življenja, su jednostavno prešućena,zataškana, a potom zaboravljena. Ja sam istraživala ovo područje, no sada ne sumnjam da je tako i s ostalim otkrićima ako nisu na tragu profita vladajuće klike. Najpoznatiji i najdrastičniji primjer je Tesla i njegovo djelo.

Shvatila sam da su se vodeći umovi često puta morali odreći i svojih prestižnih sveučilišnih katedri, koje su im jamčile zavidan društveni status, ako su htjeli da njihove spoznaje ugledaju svijetlo dana i budu predočene javnosti u obliku znanstveno popularne literature. Rezultate njihovog rada nije propuštao filter onih koji odlučuju što je u cilju kapitala poželjno da se objavi u zvaničnim znanstvenim glasilima,a što ne. Neka od tih otkrića direktno bi utjecala na mijenjanje tokova znanosti, a time često i na kvalitetu života cjelokupnog čovječanstva, kad bi im se dopustilo da postanu službena.

Srećom, takve stroga cenzura nije bila i ranije pa postoje zapisi o otkrićima nakon kojih nam jedino preostaje konstatirati: Nemoguće je da službena medicina za to ne zna i da nas i dalje uvjerava kako se iz tko zna kojih razloga dogodi prva mutacija gena i da se na to ne može utjecati, osim u nekim slučajevima samo odricanjem od pušenja. Vjerujem da postoje klinički onkolozi koji možda i ne znaju pravu istinu, slijepo vjerujući sadržajima koji su im prezentirani tijekom studija, a kasnije se opet ne udaljavaju od usavršavanja službenim putem. Ali sasvim sigurno postoje i oni koji su zavirili preko plota, koji znaju istinu ali čuvaju granu na kojoj sjede, ne obazirući se na kolone koje umiru bez potrebe.

Ovu svoju tvrdnju mogu potvrditi osobnim iskustvom na više razina.Teško mi se bilo suočiti s tolikim nemoralom. Smatram da o tome treba progovoriti. Tolike patnje ljudi nas obavezuju na to. Posebno me na to potaknuo nedavni slučaj kolegice iz gimnazije koja se unatoč svojoj obrazovanosti (dva fakulteta, od toga jedan studij biokemije), suočena s dijagnozom karcinoma dojke, odlučila za protokol službene medicine i to još u privatnoj klinici. I o tome imam što reći.

Prije dvije i pol godine pročitala sam knjigu kanadskog autora poljskog podrijetla, Rona Gdanskog. On je detaljno istražio upravo one tri točke koje sam gore navela kao svoj cilj istraživanja, iako nije neposredno medicinske struke. Motivaciju je pronašao u osobnom iskustvu karcinoma unutar najuže obitelji te za šest godina priveo posao kraju uz pomoć grupe suradnika, a zahvaljujući svom širokom obrazovanju, sposobnostima i napose činjenici da mu je to njegov materijalni i financijski status dozvoljavao. Pored toga, on je još razotkrio svu prljavštinu farmako-medicinske sprege na tom području.

Knjiga se zove: „Karcinom – Uzrok,lek i zavera“ (srpski prijevod orginala izdanog u Kanadi 2000.god, a u Novom Sadu prevedenog i objavljenog 2004.)

Spomenuti autor se potrudio prikupiti i dokumentirati sva istraživanja i njihove rezultate po pitanju uzroka i principa nastanka karcinoma.
Iako sam se odmah oduševila opisanim principom nastanka, prvenstveno zbog njegove jednostavnosti, logičnosti, a posebno zbog tolikog broja istraživanja koja jednoznačno govore u prilog upravo tom principu, ono što me je zbunjivalo je činjenica koju si nisam mogla objasniti: Kako je moguće da je to objelodanjeno pa zaboravljeno. Kako je moguće da ama baš nitko od onih koji su to pročitali nije to dalje pronosio, dalje istraživao?

Nameće mi se zaključak da je to zbog suočenja sa zbiljom: Kroz povijest je bilo toliko metoda koje su imale neusporedivo bolje rezultate u suočenju s karcinomom od službene medicine, a zapravo su sve redom donijele svojim autorima samo probleme u vidu progona, zatvaranja, oduzimanja licenci za rad, šikaniranja itd.

Trebalo mi je daljnjih dvije i pol godine da dalje kopam, čitam, uspoređujem, tražim razloge za i protiv, tražim nove dokaze.

Rezultat: Teze koje je opisao Ron Gdanski stvarno imaju smisla, a što je najvažnije – potkrijepljene su brojnim znanstvenim istraživanjima.

I autori poslije ovih spominjanih u ovoj knjizi, koji se uopće ne referiraju na Gdanskog, navode mikroorganizme(MO) i njihove metabolite, kao izričiti uzrok nastanka karcinoma. Radi se o tri eminentna znanstvenika: dr.Antonio Vito Constantini, dr.Heinrich Wieland i dr.Lars I. Qwick (svi bivši rukovoditelji u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji) koji su svoje tvrdnje obradili u znanstveno popularnoj knjizi(a gdje bi drugdje uopće mogli) „Rak dojke – napokon nada“, za koju je predgovor napisao naš najistaknutiji mikrobiolog prof.dr. sci. Stjepan Pepelnjak,predsjednik Mikrobiološke sekcije Hrvatskog mikrobiološkog društva.

Na istom tragu sa svojim bogatim kliničkim radom je i dr. Tullio Simoncini, čije proganjanje je upravo dokaz da je na pravom putu. Dr.Mark Sircus u svojoj knjizi „Soda bikarbona“ pokazao je koliko je bitan milje, odnosno pH vrijednost, za razvoj mikroorganizama, odnosno određenih poremećaja i kako se oni mogu relativno lako sanirati.

Jedino se nitko od njih nije upuštao u događanja na nivou same stanice. Upravo je u tome glavna zasluga Rona Gdanskog, koji je u svojoj knjizi
sintetizirao sva istraživanja i na osnovu njih iznio tezu nastanka karcinoma na nivou stanice. To je po meni jednostavno fascinantno. To je značilo da je uzrok karcinoma objašnjen i dokazan. Ako znamo uzrok,onda se neusporedivo lakše traže rješenja. Gdanski je predložio i rješenja: u načelu,a neka i eksplicitno. To ne znači da su ona jedina.

Svi spomenuti autori se slažu u jednom: Sve što može ukloniti iz tijela mikroorganizme, a da ne škodi samom tijelu, može se smatrati posrednikom za uklanjanje karcinoma. Namjerno nisam spomenula lijek jer bi to značilo sredstvo za uklanjanje stanica karcinoma,a to uopće nije cilj. To mora biti samo neminovna posljedica.

Cilj je stvoriti u tijelu uvjete (milje) u kojima se mikroorganizmi u svojoj razvijenoj formi ne mogu održati na životu. Nije problem u postojanju začetnih oblika MO, oni su neminovni kako u svim živim bićima, tako i šire. To su, neovisno jedan o drugom, dokazali brojni istraživači. Priroda ih je tu stvorila s velikim razlogom: kad milje više ne podržava normalno funkcioniranje stanica, MO se razvijaju u jedan od svojih složenijih oblika -bakterije,viruse ili gljivice i kao takvi djeluju na preobražavanje do tada normalnih stanica u stanice koje će moći funkcionirati u izmjenjenim uvjetima po jednom od osnovnih zakona o produžetku života pod svaku cijenu.

I tu se pitam je li službena znanost svjesno zataškala brojne dokaze o postojanju pleomorfizma(sposobnost MO da mijenjaju azvojnu formu,odnosno oblik), kako bi čim više udaljila javnost od pravog objašnjenja nastanka bolesti?

Kad sam posložila kockice, shvatila sam da je čas kada je službena medicina krenula u krivom smjeru za čovječanstvo, a ujedno sebi definitivno utrla put za legalno zgrtanje novca preko leševa, bio kad je Louis Pasteur u drugoj polovici 19. st.postavio teoriju da su klice glavni uzročnici svake bolesti.

Kad se bolje razmisli,možda to uopće nije bio rezultat njegovog istraživanja, već je on samo bio podobna osoba da tu teoriju, kao rezultat svog tobožnjeg istraživanja, iznese na svijetlo dana, svesrdno podržavan od vladajuće klike i medija. Njima je ta teorija savršeno odgovarala za daljnje zgrtanje ogromnih profita putem cjepiva,antibiotika i ostalih “lijekova”za “liječenje“ njihovih posljedica. Bio je to poznati princip: stvori problem,pa ponudi rješenje.

Razlog za ovo razmišljanje leži u činjenici da je negdje u isto vrijeme djelovao, također u Francuskoj, i jedan drugi znanstvenik – Antoine Bechamp, koji je za razliku od nadmenog i arogantnog Pasteura bio vrlo obrazovan i samozatajan, ne mareći za publicitet već samo za rezultate svojih istraživanja.

Rezultati njegovih istraživanja su bili suprotni od Pasteurovih. On je tvrdio da je uzrok svake zarazne bolesti milje odnosno sredina(okoliš). To bi značilo da ako milje nije pogodan za razvoj neke klice, samo njeno prisustvo neće dovesti do razvoja bolesti.

Postoji snimka Pasteurovih riječi na samrtnoj postelji, kad nije mogao prešutjeti istinu već je rekao: Ipak je sve u miljeu. Naravno da to nikad nije službeno ojavljeno, a Becham je umro potpuno nepoznat.

Što je milje, sredina? To je naše tijelo, odnosno određeni organ kao mjesto života stanice. Sve je u savršenom redu dok u tijelu nije narušena ravnoteža.
Narušava je stres. Stres je stanje u kome našim stanicama nije omogućeno normalno funkcioniranje.

Stres može biti izazvan na fizičkoj razini (trauma,neadekvatna hrana,zrak,toksini), zatim na psihičkoj razini, duhovnoj, mentalnoj…Osim toga sve ove razine moraju biti u ravnoteži. Tada govorimo o stanju bez stresa, o homeostazi.

O stupnju narušenosti ravnoteže u organizmu ovisi kakve biokemijske reakcije će se odvijati i u kome smjeru. Jedan od ključnih parametara te ravnoteže je acido-bazna ravnoteža, tj. pH vrijednost. PH vrijednost pak ovisi o percepciji stresa, prije svega o našoj sposobnosti nošenja sa stresom i to na više razina.Na fizičkoj razini stres mijenja tijek metabolitičkih procesa zaustavljanjem izlučivanja potrebnih enzima i hormona i aktiviranje štetnih.

Na energetskoj razini stres mijenja naš misaoni status na način da nepovoljna, negativna energija naših misli mijenja i vibracije naših stanica u isto takve, što pak neposredno utječe na onu prvu fizičku razinu. S obzirom da naše tijelo ima savršene sposobnosti i mehanizme za dovođenje svih procesa u našem tijelu u ravnotežu, a prvenstveno se to odnosi na održavanje pH vrijednosti u uskom optimalnom rasponu, problem nastaje kad se iscrpe sve mogućnosti tijela za dovođenjem u balans.

Krajnji, najuzvišeniji cilj svakog živog bića je produljenje života pod svaku cijenu. Zato je slijedeći korak kojeg tijelo poduzima upravo taj. Potrebno je osposobiti tijelo za rad upravo u novostvorenim uvijetima (u koje ga je doveo vlasnik tijela) povećane kiselosti (smanjene pH vrijednosti) i onečišćenja ostalim toksičnim produktima metabolizma.

To je moguće samo ako se dio stanica osposobi za funkcioniranje u takvim uvjetima. Upravo to organizam radi stvaranjem tumorskih stanica. Drugo je pitanje to da će u konačnici taj tumor neprekidnim rastom usmrtiti svoga domaćina. U trenutku nastanka u tijelu takvog miljea u kojem nema uvjeta za preživljavanje normalnih stanica, ovo je jedino riješenje za produženje života. U tom kontekstu, ispada da je tumor normalna,čak poželjna reakcija organizma.

Pa kakva bi drugačija i bila ako znamo da priroda nema niti jedan uzaludan korak, nikakav gubitak energije, u konačnici – nijednu reakciju bez svrhe?

Što je onda tumor?

Tumor je nezacijeljena rana. To znači da, stvarajući tumor, tijelo koristi poznati program zacjeljivanja oštećenog tkiva.

Odakle oštećeno tkivo?

Dovoljna je i mikroozljeda, bilo u vidu oštećenja puknuća kapilare, bilo upalnog procesa ili slično, što se odvija u našem tijelu bez našeg znanja.

Proces zacjeljivanja počinje stvaranjem epitelnih stanica na rubovima ozljede i širi se prema sredini. Završava kada se stanice sretnu u sredini i prepoznaju.U normalnim okolnostima rana je zacijelila i daljnja dioba stanica prestaje.


To se događa,ako milje podržava odvijanje takvog procesa. U izmjenjenom miljeu,razvijaju se MO, kojima je interes i zadatak izmijeniti okolne stanice kako bi se i dalje mogle održavati na životu, no sada u smislu samo proste reprodukcije. To su začeci tumora.

Kod stanica tumora upravo je problem što se stanice ne prepoznaju jer su izmjenjene i to sa svakom slijedećom generacijom sve jače. Normalne stanice ne prepoznaju izmjenjene, tumorske. Zbog toga se reprodukcija stanica nastavlja u nedogled – ako se ne izmjeni milje.

To znači: nije pogrešan sam program,već je odgovoran milje koji je uvjetovao izmjenu stanica.

Zašto je došlo do izmjene stanica i na koji način?

Svaka zdrava stanica radi u aerobnom okruženju, tj. njen metabolizam se odvija uz pomoć kisika. Kad dođe do promjene miljea, ponestaje kisika i stanica mora prijeći na anaeroban rad ako želi preživjeti. Za otkriće da su tumorske stanice, za razliku od zdravih, anaerobne Otto Warburg je još 1931. god dobio Nobelovu nagradu.

Objašnjenje kako je moguće da stanica tako drastično promijeni svoj metabolizam, a koji je ključan za tumor, dao je vrlo detaljno i utemeljeno upravo Gdanski u svojoj spomenutoj knjizi.

Ne bi vas željela dalje zamarati s detaljima principa. Smatram, kad bi se ljudima u detalje objasnilo što u tijelu nastaje i pod utjecajem čega, da bi mogli shvatiti kuda ih vode službeni protokoli liječenja. Činjenica je da milje ljudskoga tijela određuje i pitanje njegovog osnovnog statusa: zdravlja ili bolesti. Karcinom je stanje krajnje narušene ravnoteže u organizmu.
Svaka druga bolest ili poremećaj je rezultat narušene ravnoteže samo u manjoj mjeri.

Shvaćanjem uzroka karcinoma, principa njegovog nastanka, kao i načina njegovog rješavanja, zapravo se dolazi do uzroka i načina sprječavanja i riješavanja bilo koje bolesti odnosno poremećaja.

Smatram, na osnovu vlastitog iskustva, da je čovjek spreman potpuno predano slijediti tijek oporavka samo ako ima odgovarajuća uvjerenja.

Zato je važno imati pravilna uvjerenja.

U sadašnjoj situaciji velika većina ljudi ima uvjerenje da, kad su bolesni, važno je potražiti pomoć službene medicine (što i vrijedi za neke hitne slučajeve i neke dijagnostičke metode) i svi njihovi problemi će biti riješeni. To je u kolektivnoj svijesti.

Smatram da je krajnji čas da se to pokuša promijeniti. Promijeniti uvjerenja ljudi, jer ti ljudi to ne rade svjesnim odabirom iako to tako izgleda. Oni su žrtve svojih podsvjesnih obrazaca stvorenih od strane interesnih grupa i zaslužuju pomoć.

Jedan od načina je širenje znanja, dokaza, objašnjenja. Nedopustivo je dalje gledati da se zgrće toliki novac na ljudima koji traže slamku spasa, a onkolozi ih udaljuju od rješenja. Preživljavaju samo oni najotporniji i to pitanje do kada, budući su upravo zračenje i kemoterapija uzročnici drastičnog mijenjanja miljea, a time i novih mutacija DNK. To čak priznaje i službena medicina. Ali jadna medicina nije kriva što je to jedino što ima za ponuditi. Možda je ovo za moje stanje i prezahtjevno, ali unutarnji glas ne da mi mira i naprosto sam vam se morala obratiti jer bih u suprotnom patila još jače. Smatram da je nehumano imati znanje, a ne podijeliti ga s drugima.

Ovdje sam se orijentirala samo na fizički aspekt bolesti, kao krajnju razinu manifestacije poremećaja. To sam napravila zato što sam svjesna da je to većini ljudi ovog materijalističkog svijeta najbliže i najlakše shvatiti, ali ipak već dovoljno da se okrenu od pogubnog “pomaganja” službene medicine.

Naravno da znam da poremećaji nastaju još mnogo ranije, na energetskoj razini, poremećajem vibracija, a time i smetnjama u prenosu informacija među stanicama. Svi ti poremećaji uzrokuju neadekvatnu percepciju stresa, ona pak poremećaje metabolizma u smislu nemogućnosti pravilne detoksikacije i uspostavljanje ravnoteže. Zato jedni ljudi unatoč nezdravoj prehrani i unatoč psihičkoj traumi ne oboljevaju, a drugi da. Jednostavno, energetski status im je stabilan te na drugačiji način percipiraju stres, za razliku od onih koji oboljevaju. Otporni na određeni način, gledaju prema unutra tražeći rješenje, a ne očekuju ga izvana.

Mislim da sam bila na dobrom putu kad sam prvo krenula s terapijom Rifovim generatorom, samo me okolina navela da ne ustrajem. Okolina je djelovala na moja uvjerenja, odnosno stavove. To je bilo moguće jer sam tada imala krivu orijentaciju, prema van. Zato smatram da je ovo način da na ispravan način djelujemo na uvjerenja ljudi koji će se naći, ili se već nalaze, u sličnoj situaciji.

Čini mi se da je ljudima teže prihvatiti potrebu promjene na vibracijskoj (energetskoj) razini. Ako rade promjene samo na fizičkoj, već su puno napravili u smislu mijenjanja miljea svoga tijela. Na sreću, time se postupno mijenja i mentalni i energetski sklop, jer je sve u međuovisnosti. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je značajno sa tim promjenama započeti prije pogubnih službenih tretmana.

Alternativna medicina često ima šarlatanski prizvuk, jednim dijelom zbog nesistematičnosti, a drugim zbog nepostojanja pravih kriterija. Osim toga, nudi bezbroj metoda i na osnovu čega će dezorijentirani čovjek suočen s dijagnozom odabrati pravu?

Činjenica da se moje obrazovanje temelji na znanosti prisiljavala me da slijedim put znanstvenih dokaza i moje sadašnje znanje je rezultat toga. Isto tako je činjenica da ti znanstveni dokazi često nisu sukladni vodećim smjernicama u biokemiji i medicini, pa su mi tim draži.

Možda,da vam još kažem nekoliko riječi o sebi. Dvadeset godina radila sam u privredi kao dipl.ing. organske kemije na rukovodećem mjestu, a petnaest godina kao profesor kemijske grupe predmeta u srednjoj školi. Od 2009. sam u mirovini.

Srdačan pozdrav,

Zdenka Bede
Karlovac“

_________________
The Call of Freedom
~ Sta mi vredi sad da letim kada nemam gde da sletim...~


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 16 Apr 2013, 13:05 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Sep 2010, 11:16
Postovi: 4202
Lokacija: Nisam odavde
UPOZNAJTE ČOVJEKA KOJEG DOKTORI ZOVU “LUĐAKOM”
– Sam je izliječio svoj rak debelo crijeva i porazio korporativnu medicinsku mafiju


Reći svojem matičnm liječnika da ne želite kemoterapiju i umjesto toga želite usvojiti organski način života pun sokova i sirove prehrane za liječenje svojeg raka, može dovesti do toga da vas nazivaju ‘ludim’, ali isto tako ta “ludost” može spasiti život .

Slika

U slučaju jednog čovjeka sa 3. fazom raka debelog crijeva i danom 60% šansom da živi najdulje pet godina pod kemoterapijom, on je odlučio odustati od kemoterapije i krenuti u prirodni zdravi stil života samo i biti više nego zadovoljan devet godina kasnije.

U 26. godini, Chris se suočio sa scenarijem noćne more i on jednostavno nije znao kako se s time nositi. Nakon posjeta onkologa, Chris je bio s dijagnozom 3. fazom raka debelog crijeva – koji se proširio daleko izvan samog debelog crijeva. Osim tumora veličine loptice za golf u svojem debelom crijevu koji je i dalje rasao, Chrisov rak se proširio na limfne čvorove. I sve se to dogodilo dva tjedna nego je Chris pripremao proslaviti Božić sa svojom obitelji.

To je točka u kojoj je mainstream (javni ) liječnici vrše pritisak na pacijenta u neposrednu i skupu akciju, zanemarujući ‘alternativne’ terapije kao neutemeljene i vrlo opasne. Chris se suočio se istim scenarijem. Isprva, on je podlegao željama liječnika i odlučio otići na operaciju….. ali…



http://www.magazin.ba/zanimljivosti/upo ... 14299.html

_________________
The Call of Freedom
~ Sta mi vredi sad da letim kada nemam gde da sletim...~


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 10 Posta ] 

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
POWERED_BY
Prevod - www.CyberCom.rs