ČOVJEK SE
DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI,
ENERGETSKI, MATERIJALNO,
UZDIŽE I NAPREDUJE
KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA,
RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU
I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

duhovnaizgradnja.com forum

 

posjetite i sajt Duhovna izgradnja

Ovo je forum javnog karaktera i na njemu svako može da iznosi svoja razmišljanja koja su u skladu sa pravilima foruma, ali autori sajta ne stoje iza pisanja drugih učesnika

Danas je 13 Dec 2017, 02:18

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 36 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2, 3, 4  Sledeća
Autoru Poruka
PostPoslato: 12 Okt 2011, 18:02 
OffLine
Autor sajta
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Feb 2008, 19:50
Postovi: 1147
Lokacija: Banja Luka
Smatram da na ovom svijetu ljudi previše rade, mislim na poslove na koje redovno odlaze i za koje se dobija plata. I mislim da je ta prevelika količina ljudskog rada krajnje nepotrebna.


Svi govore o tome da je dobro da se što više radi, da to održava naš svijet i naše društvo. Ja ću ovde pisati o sasvim suprotnim stvarima, o oslobađanju od posla, bolje rečeno o redukciji i optimizaciji posla da bi nam svima ostalo puno više vremena za...sam život.


Prvo da kažem da je sistem rada koji danas postoji veliki (ako ne i doslovno glavni) uzročnik mnogobrojnih problema u ljudskim životima. Tu mislim na psihološke, zdravstvene, sociološke, duhovne i druge probleme. Postoje studije o tome koliko ljudi padaju u depresije, stresove i druge brojne probleme zbog posla i zbog stvari vezanih za posao. Da ne pričam o stradavanju tjelesnog zdravlja na poslovima, ne samo poslovima gdje se radi težak fizički rad već, sve više, i na poslovima gdje se samo sjedi za kompjuterom osam sati. To je tako i na zapadu i na istoku, i u najrazvijenijim zemljama i u najsiromašnijim. Pored brojnih vidljivih problema izazvanih poslom tu su i suptilni problemi na koje se ne obraća previše pažnje i koji se smatraju "normalnom posljedicom modernog načina života" a radi se o tome da nema više zdravog normalnog porodičnog života, nema se vremena za to, a i kad se ima to vrijeme je ispunjeno stresom, brigama, depresijom, nervozom, umorom. Roditelji vrlo malo vremena provode sa djecom, djeca se okreću vaspitanju na ulici a sada sve više na internetu. Djecu bolje poznaju njihovi "prijatelji" na fejsbuku nego njihovi roditelji. Da ne kažem da supružnici imaju jako malo vremena i psihičkih mogućnosti (mir, opuštenost) da provode kvalitetno vrijeme jedno sa drugim, što je itekako potrebno za zdrav, normalan i ispunjen život. Kad smo kod toga postoje studije i o tome koliko stres i nedostatak vremena zbog posla nepovoljno utiču na normalan seksualni život što se onda odražava na psihičkom planu (da ne kažem da neki brakovi puknu zbog ovoga). Gdje god se pogleda vide se brojni problemi koji u korijenu imaju samo jednu stvar: posao, ili bolje rečno posao onakav kako je danas organizovan. Zbog toga i postoje brojne "zezancije" koje se šalju mejlovima i kače po internetu a koje prikazuju kako je ljudima muka od posla, kao npr. ove

Spoiler:
Slika

Slika

Slika

Slika

Slika



Dakle činjenica je da ljudi, bar većina, "obožavaju" posao.

Sa druge strane imamo veliku nezaposlenost. Ljude kod kojih se takođe pojavljuju stresovi, depresije, očaj, nervoze i drugi problemi, ali kod njih zato što nemaju posao. Ovo je takođe slučaj kako u nerazvijenim tako i u razvijenim zemljama.


Kako bi se ovi problemi mogli riješiti?

Ja ću dati neko svoje viđenje o tome.

Potrebna su dva koraka:

1. izbaciti nepotrebne poslove (ima ih puno)
2. poslove koji preostanu raspodijeliti ravnomjerno na SVE ljude, koliko je to moguće


Rezultat toga bi bio taj da svi ili velika većina rade, i to da rade mnogo manje nego što sada rade oni koji su zaposleni. Odavno imam utisak da je radno vrijeme od 8 sati žestoko previše, i čvrsto stojim iza toga, raditi 8 sati je užas, a raditi i više od toga neću ni da komentarišem. Tu nema života. Tu nema onih stvari koje zaista vrijede u životu. Ili ima ali jako jako malo. Stvari koje vrijede u životu se sve odvijaju izvan posla, u onome što se naziva "slobodno vrijeme". Ljudi su navikli da rade 8 ili i više sati pa im ovo što pišem može djelovati čudno. Navikli bi da rade i 15 sati da ih je sistem tako natjerao ali to ne znači da bi takav režim bio normalan, kao što nije ni ovaj sa 8+ sati posla.

Pogledajmo radno vrijeme od 8 sati. To je jedna trećina dana. S tim da na posao nikad ne ode samo 8 sati jer kad neko i ostaje na poslu tačno 8 sati on na posao dnevno "baci" bar 8 i po sati, minimum. To je zato što vrijeme potrebno da se spremi za posao, ode do posla, kasnije se vrati sa posla, presvuče, sve je to vrijeme koje je dato za posao, zbog posla. A to je onda minimum 8 i po sati ako neko živi blizu radnog mjesta, često to ide do 9 sati, a ako ostaje duže na poslu onda to ide na 10+ sati. Na spavanje ode otprilike jedna trećina dana, oko 8 sati, ili manje od toga ali samo zato što se nema vremena za više, a to je i osnovni problem o kojem sve ovo pišem: nema se vremena za zdrave normalne životne aktivnosti. Na kraju ostaje manje od 8 sati (često oko 6 sati) za...šta? Za opet brojne aktivnosti koje su obavezne i normalne: kupovine, spremanje jela, obroci, toalet i higijena, razni "sitni" poslovi po kući, odvesti djecu u školu, vrtić, na ples, tenis, dovesti ih nazad...

Koliko onda osoba koja radi ima vremena za sebe? Dakle baš za sebe samog, ako ima želju i potrebu da ima svoje vrijeme baš za sebe, a vjerujem da svako to ima. To je vrijeme u kojem bi osoba radila nešto što je relaksira i ispunjava (radila duhovni rad, čitala knjigu, slušala muziku, igrala se na kompjuteru, crtala, komponovala, pisala, šetala...)? Ovde da napomenem da za ovo nije neophodno samo to da osoba ima vrijeme za to, nego je potrebno da je i u takvom psihičkom stanju i raspoloženju da je u stanju da radi ono što je relaksira i ispunjava (dakle da nije pod stresom, brigama, razmišljanjem o problemima, situacijama i konfliktima na poslu).

Dalje, koliko ta osoba ima vremena za druge, za zdrave i normalne porodične odnose, za svoju djecu, da se igra sa njima, da im čita, gleda crtane filmove sa njima, da se druži sa njima, da ih upoznaje, da im dozvoli da oni upoznaju njega, da ih uči, da ih vaspitava, da ih izvede u šetnju, na izlet, kod prijatelja... Dalje, koliko osoba ima vremena za svog supružnika, samo za njega? Ovde ne mislim na ono sumorno pitanje za ručkom "kako si proveo/la dan na poslu" što smatram najglupljim i najbezveznijim razgovorom koji supružnici mogu i trebaju da vode (ali ono samo pokazuje koliko su ljudi opterećeni poslom pa se moraju jadati jedno drugom za radnog kolegu, šefa manijaka, gužvu na poslu). Umjesto toga supružnici bi trebalo da razgovaraju o tome kako će provesti vrijeme sa djecom, da planiraju izlet, da se dogovore koji film će gledati, koju muziku će pustiti dok pričaju, da razmijene utiske o knjigama koje čitaju, da pričaju i komentarišu šta su sanjali, da komentarišu šta su zanimljivo čuli, doživjeli, saznali, da planiraju kako da uvale djecu bakama i dedama pa malo pobjegnu od djece i provedu neko vrijeme zaista sami...

Ljudi obično nemaju vremena za sve ovo pa nešto žrtvuju. Obično prvo žrtvuju ono vrijeme koje bi utrošili za sebe same, a pošto to često nije dovoljno onda na drugom mjestu žrtvuju i vrijeme koje provode sa porodicom, sa djecom, sa supružnikom, pa za njih imaju malo vremena, a za sebe nimalo. I tako dan za danom, sedmicu za sedmicom, mjesec za mjesecom...

Više vremena provode na poslu nego sa porodicom! Puno više! :banghead:
Da li je to normalno?!?
A i kad dođu porodici sa posla onda u ono malo vremena koje sa porodicom imaju opet pričaju i misle o poslu! :( :(


Znam da su mnogi jednostavno navikli da je stanje takvo kakvo je i ne razmišljaju o tome ali ne smije se gubiti iz vida da ovo nikako nije normalno. Bacati 8+ sati dnevno na tamo neke nebitne ljude i situacije na poslu a sa najbližima i sa sobom provoditi manje od toga je grozno. Nas ispunjava i izgrađuje ono što radimo sa užitkom a to su stvari koje se rade izvan posla, a kakve su perspektive po tom pitanju kada ljudi za to imaju manje vremena nego što ga troše na posao?



Sad da se vratim na ona dva moja prijedloga o tome kako bi se ovo grozno stanje moglo dovesti u red.


nastavlja se >>>

_________________
Facebook: https://www.facebook.com/jehoash.abiel


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 12 Okt 2011, 18:03 
OffLine
Autor sajta
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Feb 2008, 19:50
Postovi: 1147
Lokacija: Banja Luka
1. Izbacivanje nepotrebnih poslova


Nepotrebnih poslova i poslova na kojima se samo prodaje magla ima jako puno. Čak bi se moglo reći da su to poslovi na kojima se najviše novca vrti i zarađuje, što samo govori do koje mjere je društvo bolesno.
Ima puno "bolesne industrije".
A tu je i "industrija štancanja" koja je danas sveprisutna.
Ovo u kombinaciji sa veoma agresivnim marketingom je u stanju da ljudima iznova i iznova prodaje gomile gluposti "bez kojih život nema smisao". Problem je u tome što te gomile gluposti treba proizvesti a to uključuje velike količine ljudskog rada, rada koji u zdravom društvu ne bi bio potreban jer se te gluposti ne bi ni proizvodile, bar ne na način na koji se to danas radi.

Navešću samo par industrija, ima ih puno.

Elektronička industrija

Počnimo od elektroničke industrije. Tu je skoro sve, ako ne i sve, zasnovano na "štancanju", a to znači da se proizvodi golema količina proizvoda koja se već nakon par mjeseci mijenja "unapređenom verzijom koja je ultra-mega-giga puta bolje od prethodne" i koja se kao takva reklamira i...uspješno prodaje, tj. uvaljuje naivnim kupcima koji nisu u stanju na zdrav način naći ispunjenje u sebi već su stalno "gladni" površnih zadovoljstava kroz to da svaki čas imaju u rukama novu igračku i da je čačkaju i tipkaju, testiraju, porede sa drugima...dok im ne dosadi, nakon čega ide potraga za novom "igračkom"...pa novom... To je zapravo samo potraga za ispunjenjem praznine u sebi, ali, avaj, praznina se ne ispunjava na takve načine. Jedan primjer za ovo su naravno mobilni telefoni. Ja imam tek treći mobilni telefon a i njega sam kupio prije par mjeseci, dok ima takvih koji dođu na forum i ponosno napišu da su imali 30+ telefona :-?. Pametnom dovoljno. U sadašnjem sistemu samo je bitno da se "štanca", da pokretna traka ne staje, da se izbaci što više proizvoda, da se oni provuku kroz agresivan marketing i da se čim prije uvale žrtvama, pardon...kupcima. Dalje tu je industrija kompjutera, kompjuterskih komponenti, tu nema čega nema, široka lepeza sličnih i skoro identičnih proizvoda pa kad nešto želiš da kupiš prosto te zaboli glava jer ne možeš izabrati koliko tu toga praktično identičnog ima, i naravno već za koji mjesec izlazi "unapređena verzija bez koje stvari neće raditi baš idealno". Samo je bitno da se "štanca", da pokretna traka ne staje. I evo kako se to radi, uzmimo neki telefon, recimo iPhone, izbace ga a onda poslije godinu dana izbace iPhone 3G, nakon godinu dana izbace iPhone 3GS, svaki novi je tu i tamo nešto bolji, brži procesor, više RAM-a, beži wireless, bolja kamera i tako to. Kad su pravili prvi iPhone nisu ga mogli napraviti boljim? Nisu imali tehnologiju? :roll: Kad su radili 3G nisu ga mogli napraviti odmah kao 3GS? :roll: Nisu znali? Nisu imali tehnologiju? :roll: Prije će biti da su od starta planirali cijelu iPhone seriju, jer, pobogu, ljudima treba prodati maglu. Eno i sad kao nekog šoka što nije izašao iPhone 5 nego iPhone 4S. Ljudi kao da ne znaju kako ta kompanija radi. A i da je izašao iPhone 5 opet ne bi bio bolji od 4S, tako da naziv nije ni bitan, bitno je da je "noviji i bolji od prethodne verzije", i eno ga, prodaje se kao lud. Isto rade i ostale kompanije. Isto je i kod ostalih telefona. Isto je kod digitalnih fotoaparata. Isto je kod raznih video i audio playera, muzičkih linija, zvučnika, televizora i svega ostalog.

Ono što je još grozno a što se nadovezuje na ovo je to da se danas sve pravi dosta nekvalitetno, kako neko reče: proizvod se ne pravi da traje već da se uskoro zamijeni za "novi i bolji" model. Ovo naravno ide ruku pod ruku sa "industrijom štancanja" jer ako praviš nekvalitetno onda će se brže ukazati potreba da se roba zamijeni novim modelom. Ljudi često primjećuju da im se nešto pokvarilo brzo nakon što je datoj robi istekla garancija. Na sve strane se može čuti da elektronička roba više nije kvalitetna kao što je nekad bila (vjerovatno se isto odnosi i na druge vrste robe), da traje kraće, da se brže i lakše kvari. A kad se pokvari nikome se ne isplati da to popravlja već se kupuje novi model. Ovde dolazimo do novog i još jednog velikog problema do kojeg dovodi "industrija štancanja": sumanuta i nepotrebna potrošnja (rasipanje) resursa i materijala na jednoj strani, i na drugoj strani odlaganje i otpad istih tih silnih materijala nakon sve kraćeg životnog ciklusa uređaja čiji su oni bili dio.

Ovde se dakle ne vodi računa ni o prirodnim resursima planete ni o zagađenju iste te planete.

Svijest potrošača (koja je u najvećoj mjeri oblikovana marketingom, ali i "modernim načinom života" kao i slabom ličnom svijesti i zrelosti) će stalno trčati da kupuje "najnovije verzije" iako im prethodna radi sasvim zadovoljavajuće, ali im to nije dovoljno, nisu "face" ako nemaju noviji model, a i stari model im je "dosadio" :roll:. Dosadio?!? Više puta sam čuo da neki mijenjaju mobilni telefon zato što im stari dosadi. Recimo kad su ti telefoni u pitanju, nikome ne dosadi fiksni kućni telefon pa da žele da ga mijenjaju svaki čas, već ga koriste na zreo način: kad im treba uzmu ga i iskoriste, kad im ne treba on im stoji odložen i ni ne misle na njega. Ovo, sa druge strane, nije moguće kod mobilnih telefona, bar za veliki broj ljudi. Uređaji se više ne koriste samo kao "alat za ispomoć" (uzmeš kad treba, iskoristiš, ostaviš i zaboraviš na njega) već se koriste kao elektronske igračke, kao statusni simboli, kao sredstvo za ubijanje dosade (kod ljudi koji nisu u stanju da si ispune vrijeme na kvalitetan način). Šta tek reći za osobe koji svakodnevno mijenjaju romove (softver) na telefonu, možete to vidjeti na forumima, njima je telefon opsesija, oni služe njemu a ne on njima.

Marketing je odigrao i odigrava lavovski posao da stvari budu upravo takve. Danas mnoge industrije ne rade tako da proizvedu proizvod koji ljudima baš treba, nego proizvedu više-manje bilo šta a onda agresivnim i lukavim marketingom ubijede ljude da im baš to treba, da im život nije imao smisla do pojave baš tog proizvoda, da će im se kvalitet života znatno popraviti kada kupe baš taj proizvod. Pošto ljudima kvalitet života inače nije na zavidnom nivou oni će tražiti ispunjenje i "sreću" u tim raznim proizvodima. Reklama će pikirati na ono gdje su ljudi inače slabi. Na reklamama rade i psiholozi, to se zna.

Spoiler:
Advertising and marketing firms have long used the insights and research methods of psychology in order to sell products, of course. But today these practices are reaching epidemic levels, and with a complicity on the part of the psychological profession that exceeds that of the past. The result is an enormous advertising and marketing onslaught that comprises, arguably, the largest single psychological project ever undertaken. Yet, this great undertaking remains largely ignored by the American Psychological Association.

http://www.commercialalert.org/issues/c ... psychology

Cijeli sajt "Commercial Alert" je o ovim stvarima, a ima i drugih.



"Industrija štancanja" sve ovo radi samo iz jednog jedinog razloga: profita. Naravno da njima nije stalo do veće kvalitete života svojih vjernih konzumenata, zaboli ih ona stvar za tim. Da im jeste stalo napravili bi odličan, kvalitetan proizvod koji ispunjava realne i ZDRAVE (normalne a ne marketingom izmišljene) potrebe ljudi, koji je namijenjen da traje dugo (svojim funkcijama i kvalitetom) i onda bi ga prodavali (marketing ne bi ni trebao takvom proizvodu), i nakon toga bi...šta? Pa zatvorili fabriku, odnosno ostavili da ona radi sa vrlo malim kapacitetom, više radi servisiranja. Tu dolazim do osnovne ideje onoga o čemu pišem: u ovako opisanom zdravom sistemu i zdravom društvu uopšte ne bi bilo potrebe za ovom sumanuto velikom količinom ljudskog rada. Znate li koliko se ljudskog rada ulaže u "industriji štancanja"? Jako mnogo. Koliko posla oko osmišljavanja, planiranja, dizajniranja, proizvodnje, testiranja, marketinga, distribucije, prodaje. A čega? Proizvoda koji se malo razlikuju među sobom, jedan ima neku sitnu funkciju ali nema neku drugu, kod nekog drugog je obrnuto, kod trećeg je boja nekog dugmeta malo drugačija...i slične budaleštine, ali samo je bitno da se štanca, da se nešto proizvodi, da se prodaje ("svaka roba će naći svog kupca", i što je žalosno stvarno je tako, marketing odlično radi svoj posao, u kombinaciji sa ljudima slabijeg duha koji nasjedaju na sve ovo a takvih je nažalost previše).


Kad smo kod marketinga šta reći na podatak da veliki izdavač kompjuterskih igara Electronic Arts izdvaja 66-75% budžeta igre na marketing te igre (!), ili kako oni sami to kažu: "EA now typically spends two or three times as much on marketing and advertising as it does on developing a game." Dakle 2-3 puta više novca ulažu u reklamiranje igre nego u sam razvoj igre! Eto dokle je došlo. Ali oni to ne bi radili da im se to ne isplati, to što tako rade samo pokazuje koliko je marketing danas jak i koliko je bitnije nešto dobro izreklamirati (uvaliti, prodati maglu) nego kvalitetno napraviti :?. To nije tako samo kod njih, danas se generalno mnogo ulaže u marketing. Ali šta nam to govori? Zar dobar ali zaista dobar proizvod ne reklamira samog sebe svojom kvalitetom i svojom funkcionalnošću, zar se o njemu ne priča u društvu, među prijateljima, na forumima? Priča se, svi mi tu i tamo kupimo nešto na ovakve preporuke. Ali i takvi proizvodi moraju da se reklamiraju jer imaju ogromnu konkurenciju u gomili sličnih proizvoda koji će agresivnim marketingom mnogima djelovati bolje, iako nisu bolji. Marketing se zasniva na poznatoj (psihološkoj) činjenici: ljudima bolje djeluje proizvod za koji su više puta čuli nego onaj za koji su manje puta čuli, pri čemu je nebitno kakav je proizvod sam po sebi. Ljudi se osjećaju nekako sigurnije ako kupe pastu za zube o kojoj im se svrdlalo u glavu nebrojeno puta u pauzama neke večernje TV serije. Ljudima se marketingom doslovno ispira mozak i to se ne radi samo u smjeru da se proda neki proizvod nego i u smjeru da se (mada se to svodi na isto) malo kasnije proda novi a zapravo sličan ili isti proizvod čim se on pojavi, jer treba uvaliti svu onu silnu robu koja se "štanca". Gillette napravi Mach3 a kasnije izbace Mach3 Turbo. Obično nova verzija ima u nazivu "pro" ili "turbo" ili "plus". A da ne kažem koliko ima laganja u reklamama, recimo reklame za Axe gel za tuširanje, lažu, probao sam i ne djeluje kao na reklami :lol:


Nakon malo digresije o marketingu da se vratim na osnovu temu, ovaj model koji predlažem a gdje se proizvede odličan i veoma kvalitetan proizvod i nakon toga se na duže vrijeme neće proizvoditi novi "zamjenski" (jer nema potrebe!) predstavlja veliku uštedu ne samo na polju ljudskog rada i vremena uloženog u taj proces već i uštede na raznim drugim poljima, na polju resursa: metala, plastike, gume, drveta, vode, hemikalija, električne energije, nafte i drugog. Koliko bi samo bilo uštede električne energije. Koliko manje zagađivanja termocentralama (što opet povlači manje ljudskog rada, manje potrošnje uglja i drugih resursa). Koliko uštede nafte (što opet povlači manje ljudskog rada, manje potrošnje raznih resursa). Koliko bi samo bilo manje transporta sirovina i proizvoda i koliko bi se time postigla velika ušteda nafte, manje zagađivanje, manje ljudskog rada. Optimizovanje u jednoj industriji bi kao lančanu reakciju povuklo optimizovanja u brojnim drugim vezanim industrijama (kao što je sumanuta potreba za naftom rezultovala sumanutom trkom za naftom, pa i ratovima u tu svrhu, sumanuta potreba za električnom energijom je rezultovala sve većim brojem opasnih nuklearnih elektrana i zagađujućih termoelektrana).

U sadašnjem sistemu se savršeno uklapamo u opis Agenta Smitha iz Matrixa da je ljudska vrsta virus i rak ove planete jer ide od jednog do drugog područja, širi se, troši sve resurse koji postoje, onda ide dalje na drugo područje.

Spoiler:
Agent Smith: I'd like to share a revelation that I've had during my time here. It came to me when I tried to classify your species and I realized that you're not actually mammals. Every mammal on this planet instinctively develops a natural equilibrium with the surrounding environment but you humans do not. You move to an area and you multiply and multiply until every natural resource is consumed and the only way you can survive is to spread to another area. There is another organism on this planet that follows the same pattern. Do you know what it is? A virus. Human beings are a disease, a cancer of this planet. You're a plague.



Dosta toga što sam rekao za elektroničku industriju se odnosi na ove ostale pa se neću previše zadržavati na njima.


Industrija mode

Industrija mode je lukavo smišljen model za zaradu novca koji se bazira na jednostavnoj formuli: "ono što smo vam prije preporučili (sami proglasili modernim) je bilo super tada, ali to više nije to, to više nije tako moderno, više niste face, lijepi, zgodni, poželjni, in, ako to nosite, ali na vašu sreću tu smo mi koji mislimo na vas i koji vam želimo sve najbolje pa smo za vas spremili novu kolekciju koja je savršena upravo (i samo!) za ovu sezonu, pa ako to kupite bićete moderni, face, lijepi, zgodni, poželjni."

Treba li reći koliko se i u ovoj industriji ulaže ljudskog rada, koliko ima posla na smišljanju, dizajniranju, kreiranju, proizvodnji, marketingu, distribuciji, prodaji? Treba li pričati koliko se resursa i ovde rasipa? A zašto? Samo zato da bi neko tamo brojao novac i veselo trljao ruke a ovi na drugoj strani žive u ubjeđenju da su face jer su, eto, moderni :?

Ovde postoji i cijeli jedan drugi spektar problema koji spadaju u domen psihologije a radi se o tome da mnoge osobe pod uticajem medija i marketinga, modnih časopisa, gledanja prijatelja i prijateljica žele da i sami "idu u korak sa modom" ali nemaju ili njihovi roditelji nemaju mogućnosti za tim, pa pate. Ovo je posebno izraženo kod mladeži. To izaziva frustracije, depresije, nezadovoljstva zbog nemogućnosti da zadovolje neku želju koju im je neko drugi usadio (da bi na njoj zaradio).

U vezi sa tim toplo preporučujem svima da pročitaju jedno pismo Nikolaja Velimirovića koji na lijep i jednostavan način govori o ovim stvarima

Spoiler:
JEDNOJ PENZIONERKI KOJA SE ŽALI NA MODU U NOŠNJI

Pišete da bi mogli živeti, Vi i Vaše tri ćerke, sa skromnom penzijom, koju primate kao udovica višeg oficira. Ali "moda odnese sve". Ćerke se otele ispod Vaše blage vlasti i stale pod surovu vlast mode. Uzalud Vi savetujete, objašnjavate, molite - one odgovaraju jedno te jedno: ti to, mama, ne znaš; to je kultura, prosvećenost, ukus. Zar da mi budemo izuzetak među devojkama? I tako govoreći traže svakog proleća i svake jeseni nove haljine, po modi. A u kući jad i oskudica. Kuća davno nekrečena. Nameštaj pohaban. Posuđe polupano. Posteljne stvari - same dronje. Trpeza bedna; kad ručate ne večerate. Za sve to nema para, ali za modno odelo, za ulicu, mora biti. Avaj: moda i ulica otele su od Vas starešinstvo u kući! Pitate šta da radite?

U Makedoniji bi Vam svi rekli: molite se Bogu, da ćerkama dadne dobar duh. Uz molitvu produžite savetovati. Neka se one rugaju; Vi samo govorite. Reči istine moraju kad tad nići i doneti ploda. Bog čuje; i u svoje vreme On će ponoviti Vaše pouke kćerima samo u oštrijem obliku. Jer i Biblija i naše iskustvo svedoče nam, da Bog retko šta tako oštro kažnjava kao nepoštovanje roditelja.

Govorite kćerima svojim, da modna nošnja u naše vreme nikako nije ni zahtev kulture ni prosvećenosti ni ukusa, nego jedino zahtev trgovine. Oni što izmišljaju modu i nameću je lakovernom svetu misle isključivo o parama. Pri toj svojoj trgovačkoj raboti oni ne pomišljaju na kulturu i prosvećenost ni koliko žaba na zvezde. To su obični velikovaroški varvari, koji na lukav način dolaze do para. Oni imaju svoje agente: crtače, slikare i vešte poznavaoce ljudskih strasti i slabosti. Za pare ovi im izrađuju sve novi i novi kroj ženskog odela. Iscrpljena duha do jehtičavosti u izmišljanju nove mode oni su u naše dane počeli nametati ženskom svetu takav kroj odela kakav se kosi sa najobičnijim pojmovima pristojnosti i stida kao i sa prostim pravilima zdravlja i domaćinstva. No zar se njih tiče moral sveta, i karakter ljudi, i stid devojački, i zdravlje nacije, i male penzije matera? Pare i samo pare - to je pobuda i cilj modnih tvorevina tih trgovaca i vojske njihovih agenata.

Recite još Vašim kćerima, da ovi arhitrgovci mode objavljuju svoje nove izume pod imenom kulture, prosvećenosti, lepote i ukusa, smejući se sebi u nedra i misleći samo o parama. Te velike reči, koje su nekad u Evropi s poštovanjem izgovarane, služe njima kao obična trgovačka marka na prodajnoj robi, od prilike kao naslikana zmija na flašama otrova, ili kao buldog na gramofonima, ili kamila na paketima čaja.

Nekada su dvorovi evropski davali primer i uzor u nošnji, pri čemu nisu uzimane u obzir pare nego baš ono što sad na jeziku Vaših kćeri zvekeće kao prazni praporci, naime: kultura, prosvećenost, lepota i ukus. Ali danas, na žalost, i dvorovi su podlegli tiraniji mode, koju nameću dućanske tecipare. Ona dvorska, vladarska nošnja još se vidi na našem čestitom narodu, naročito u Makedoniji i Crnoj Gori. Jedna Amerikanka, profesorka, našla se nedavno na Cetinju. Pa mi je pričala, kako je neko žensko društvo priredilo joj čaj. Crnogorke se javile na čaju u svojoj krasnoj narodnoj nošnji, a Amerikanka u svojoj modnoj haljini. "Ja sam se, veli, neiskazano stidela sama sebe; izgledala sam kao ciganka među caricama!"

Možete još pročitati Vašim kćerima onu pretnju proroka Isaije pomodarkama jevrejskim, pretnju koja se u toku vremena obistinila (Is. 3,16-24)*.

Od Boga Vam mir i zdravlje.

* prorok Isaija 3, 16-24:

Još govori Bog: što se poniješe kćeri Sionske i idu opružena vrata i namigujući očima, sitno koračaju i zvekeću nogama, zato će Bog učiniti da oćelavi tjeme kćerima Sionskim, i otkriće Bog golotinju njihovu. Tada će Bog skinuti nakit s obuće i vezove i mjesečiće, nizove i lančiće i trepetljike, ukosnike i podveze i pojase i stakalca mirisna i oboce, prstene i počeonike, svečane haljine i ogrtače i prijevjese i toboce, i ogledala i košuljice i oglavlja i pokrivala. I mjesto mirisa biće smrad, i mjesto pojasa raspojasina, mjesto pletenica ćela, mjesto širokih skuta pripasana vreća, i mjesto ljepote ogorjelina.



Industrija ljepote

O ovoj industriji ovde već postoji tema na kojoj je dosta toga već rečeno.

Svodi se na to da "industrija ljepote" zarađuje na generisanju nezadovoljstva kod ljudi, a posebno kod djevojaka i žena. Oni će pokazati kako to osoba treba da izgleda da bi bila lijepa, poželjna, seksi, primjećena, a onda će da nudi tone i tone kojekakvih proizvoda i usluga kojima nema broja i koji će nam pomoći da se nekako "ukalopimo" u te ideale koje su oni nametnuli. Pošto to baš i ne ide onda ćemo kupovati iznova i iznova, stalno sa nadom da će nakon duže upotrebe i pronalaska idealnog proizvoda cijela stvar početi da daje rezultate :?

Moram opet Nikolaja Velimirovića:


Spoiler:
JEDNOJ MAJCI: O KRALJICAMA LEPOTE

Javljate mi s bezumnom radošću, da Vam je ćerka izabrana za kraljicu lepote. Pa kao da očekujete, da Vam i ja čestitam. Mene je stid o tom i pisati, a mesto čestitanja izjavljujem Vam duboko sažaljenje. Ne znam zašto još kažete u pismu: "mojoj ćerki kao obrazovanoj devojci to veoma laska"? Jer šta da se reče o obrazovanim i neobrazovanim u naše dane? Među mnogobrojnim savremenim krizama kriza obrazovanosti je jedna među glavnim. Ko zna, da li se može nazvati obrazovanom jedna varoška dama pre nego jedna stidljiva čobanica u planini! Tu se nikad neće doći do saglasnosti dok god se ne vratimo na narodni pojam obrazovanosti, i ne kažemo, u harmoniji sa mnogomilionim glasovima narodnim: obrazovan je onaj ko ima obraza. A ko nema obraza, nije obrazovan, pa ma gde živeo, ma kakav položaj zauzimao i ma koliku gomilu znanja u glavi nosio.

U našim šumadijskim selima o lepoti se šaptalo a o karakteru glasno govorilo. To je dolazilo od dubokog saznanja narodnog, da je lepota nešto prolazno i od čoveka nezavisno, dok je karakter neprolazan i od čoveka zavisan. Znate li narodnu pesmu o Milici devojci? Kako je divno odgovorila nekim laskačima:
Nisam vila da zbijam oblake
No devojka da gledam preda se!


Biranje kraljica lepote moderni je običaj starih latinskih naroda. Ustvari to je samo jedna vešto prikrivena trgovina belim robljem. Jeste li pratili sudbu mnogih kraljica lepote u Evropi? Kako jezivo! Divlji brakovi, vanbračna deca - bedna deca! - senzacionalne bračne parnice, samoubistva. Evo vam rubrika, u koje se obično upisuju kraljice lepote! Pa zar i Vaša ćerka... Bolje da ste joj dali da čita zapis o junačkoj pogibiji oca joj na Ceru planini nego što ste je izveli na šareno i opasno biralište. Ko Vam može jamčiti, da se Vaša velika radost uskoro ne obrne u neiskazanu žalost, i u stid, stid da ćete se zaključavati u sobi i rukama kriti lice od jarkoga sunca? I Vi ćete znati da se komšiluk zlobno kikoće, i to će Vam još više srce parati.

Od svih iskušenja, koje čovek ima da savlada na samom sebi, lepota je svakako najneodoljivije iskušenje. Njoj su odolele sveta Katarina i Varvara i Anastasija i Petka i mnoge druge, koje su saznale u sebi jednu uzvišeniju krasotu od one na sebi. Ali da li će joj moći odoleti Vaša ćerka, koja nema neke jake duhovne vizije, i koja je uz to dragovoljno izašla jednom na trg lepote? Neka bi dao jaki Bog! No lepota kao i bogatstvo - još više od bogatstva - vodi oholosti, a oholost je glečer sa koga se neminovno sulja u pakleni bezdan.

Amerikanski trgovci filmova pronašli su sasvim proizvoljno, iz svoje glave, a radi bolje trgovine - da je izdajnik Juda bio najlepši od dvanaest apostola. To se naravno ničim u svetu ne može dokazati osim valjda jedino svršetkom Judinim. Kao što ste svakako čuli i čitali, njegov svršetak bio je sličan svršetku nekih modernih kraljica i kraljeva lepote. Taj "lepi" Juda pošto je izdao Sina Božijeg sišao je u potok i obesio se. I bacivši srebrnike u crkvi izađe, i objesi se.
Ko daleko ode u šetnju s đavolom teško se vraća na pravi put. Šta da Vam savetujem? Udajte ćerku što pre; i to što skromnije to bolje. Za nekog furundžiju ili kondurdžiju. Naravno, ako bi ovi čestiti ljudi rešili se, da prime na sebe takvu odgovornost. Tako se možete nadati, da ćete doživeti da se radujete svojoj zakonitoj unučadi, i Bogu da blagodarite. Po Svojoj svemoći Stvoritelj može zadržati čoveka da ne padne na klizavom putu, kojim se po neznanju ili slabosti uputio. Neka bi On bio na pomoći Vama i onima koje Vi najviše volite u svetu - deci Vašoj!



Treba li reći koliko se i u ovoj bolesnoj industriji ulaže ljudskog rada, koliko ima posla na smišljanju, dizajniranju, kreiranju, proizvodnji, marketingu, distribuciji, prodaji? Treba li pričati koliko se resursa i ovde rasipa? A zašto? Samo zato da bi neko tamo brojao novac i veselo trljao ruke a pri tome učinio brojne ljude a posebno djevojke i žene depresivnima i nezadovoljnima svojim tijelom pa sada imamo situaciju da već male curice od roditelja traže novac za plastične operacije, šminku, razne kozmetičke preparate a kada to ne mogu dobiti ili to ne daje rezultate padaju u još veće depresije. Da ne govorim o želji za mršavljenjem i sve zastupljenijoj anoreksiji. Da ne govorim o tome da male curice idu na kojekakva takmičenja ljepote na koje ih vode bolesni roditelji, na koljima se sređuju i šminkaju da te Bog dragi sačuva. I onda se neko čudi zbog pedofilije. Pročitajte ovo

Spoiler:
Majka djevojčicu (5) prisilila na depilaciju da bude ljepša
Svi oni koji imaju želuca pratiti reality show Toddlers&Tiaras na televizijskom kanalu TLC, mogli su vidjeti zaista užasan prizor koji prikazuje kako ambiciozna majka vodi svoju petogodišnju kćer na čupanje obrva voskom.

Šokantna snimka prikazuje djevojčicu koja ne želi proći bolan tretman čupanja obrva, budući da je već prošla jedan takav tretman, pri čemu joj je kozmetičarka s dlačicama iščupala i dio kože. Taj šokantan podatak pred kamerama otkriva njena majka, koja ju je svejedno opet dovela na tretman kojeg se djevojčica očito užasava.

Bolan tretman djevojčica je prošla jer se natječe na dječjim natjecanjima ljepote, koji, pak, često prelaze granice dobrog ukusa. Emisija često prikazuje 'granične' slučajeve u kojima djevojčice prolaze bizarne transformacije, što šokira publiku diljem svijeta. Mnogi su američki gledatelji u brojnim komentarima istaknuli da bi ova majka trebala odgovarati za zlostavljanje djeteta.

http://www.youtube.com/watch?v=GEvo6Eau-Xg



nastavlja se >>>

_________________
Facebook: https://www.facebook.com/jehoash.abiel


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 12 Okt 2011, 18:03 
OffLine
Autor sajta
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Feb 2008, 19:50
Postovi: 1147
Lokacija: Banja Luka
Ova elektronička industija, industrija mode, industrija ljepote i mnoge druge slične zbog načina na koji rade čine društvo bolesnim, tj. dodatno doprinose tome. Stojim iza toga. Ljudi slabijeg duha zbog njih ganjaju površne stvari i traže svoju nekakvu sreću (a češće nađu nesreću) u njima umjesto da se razvijaju iznutra, duhom, da postanu čvrste samostalne (od uticaja iz vana) osobe koje će kupiti ono što im baš treba, onda kad im baš treba, koristiće to na zdrav način kao alat onda kad im baš zatreba a neće biti robovi toga što su kupili, neće "padati" na reklame i uticaj društva i okoline da to promijene samo zato što je izašla nova verzija koja je nešto malo bolja.

Takvi zreli ljudi će se usuditi izaći u grad bez šminke i bez moderne odjeće i naočala jer su istinski zadovoljni samim sobom i ne zanima ih kako će ih svijet doživjeti, nije im do toga da od svijeta dobijaju "lajkove" pa da se zbog njih lome da ugode svijetu. U Svetom Pismu piše: "koji hoće svijetu prijatelj da bude, neprijatelj Božji postaje". Zašto postaje neprijatelj Božji? Samo zato što nas ugađanje svijetu (zbog njegove bolesti i neduhovnosti) odvaja od nas samih, od unutrašnjeg razvoja, od sazrijevanja u duhovnom, psihološkom i bilo kom smislu, od toga da sreću tražimo u sebi, u stanju naše svijesti i našeg duha a ne izvan nas, u nekim elektroničkim igračkama, proizvodima, lajkovima. A ako tako zrele osobe i izađu u grad sa šminkom i najnovijim naočalama oni nisu u tome, nisu u svojoj "napucanosti", nisu opterećeni sa tim, nisu veliki u svojim očima zbog toga već su to stavili na sebe spontano i ne misle dalje o tome, toliko da bi se potpuno ali potpuno isto osjećali i da nisu to stavili na sebe. Ali ako se kada to stave na sebe osjećaju dosta drugačije od situacije kada to ne stave na sebe onda je to problem, onda to ukazuje na robovanje, zavisnost, vezivanje, nesigurnost. Kao kad je djevojka nesigurna kako će je momak doživjeti ako mu dođe nenašminkana. Pa, lutko draga, ako tebi treba takav momak onda neka ti je sa srećom.



Dakle kada bi se eliminisali ovi i svi drugi nepotrebni poslovi time bi se postiglo više toga:

1. smanjila bi se potrebna količina ljudskog rada u pomenutim i mnogim drugim oblastima (recimo u transportu, puno svjetskog transporta danas otpada na distribuciju "naštancane" robe, puno se nafte troši, puno drugih resursa, puno zagađenja proizvodi)
2. racionalizovala (smanjila) bi se upotrebna prirodnih i drugih resursa
3. smanjilo bi se zagađivanje prirode, manje bi bilo otpadnih materijala, manje bi se električne energije proizvodilo na štetne načine
4. društvo bi bilo zdravije jer se ljudi ne bi kao danas medijski "trovali" da moraju da imaju ovo i ono a kad to imaju onda da to i zamijene za noviji model jer se on, eto, pojavio; ljudi bi bili rasterećeniji, opušteniji, sreću i ispunjenje bi tražili u običnom životu, u bližnjima, u prirodi, u svom nekom duhovnom radu, ne bi patili jer nemaju (a često nemaju) novac da kupe najnoviji model ovoga i onoga, tim prije što ga je Pera iz susjednog ulaza već kupio što stvara dodatni pritisak; zbog svega ovoga ljudi bi više kupovali ono što im baš treba onda kad im baš treba i to bi koristili jako dugo, drugačije ne bi ni moglo jer "štancanje" više ne bi ni postojalo, kupio bi se jedan jedini iPhone koji postoji, koji je super jer ima sve što može da ima i jer jako je kvalitetan, a novi se ionako neće pojaviti za koju deceniju; isto se odnosi na televizore i sve ostalo.


Proizvodi bi se pravili ekstra kvalitetno od najkvalitetnijih materijala sa osnovnom namjerom da traju jako dugo. Recimo televizori, svi kupe jedan takav televizor, ili više njih ako ih žele u više prostorija u kući, i nema više sumanute proizvodnje, ona se od tog trenutka drastično smanjuje i fabrika radi smanjenim kapacitetom zbog male dodatne proizvodnje i zbog servisiranja. Buljuk radnika je time oslobođen (tog) posla. Nema potrebe da rade više na tome, bar ne u dotadašnjoj mjeri. Slobodni su. Imaju više vremena za sebe, za svoje bližnje, za ono što ih ispunjava, za svoje hobije, za svoj duhovni rad, za aktivnosti koje će svijet dodatno učiniti boljim...za svoj život, pravi život (a ne životarenje).


Kada se izbace nepotrebni poslovi i u znatnoj mjeri redukuju oni koji su ipak neophodni, tada ide...


2. poslove koji preostanu raspodijeliti ravnomjerno na SVE ljude, koliko je to moguće


Sada je prisutan bolesni apsurd da na jednoj strani imamo ljude koji se satiru od posla a na drugoj strani imamo veliku nezaposlenost. To je totalna ludost. Poslove koji sada postoje, čak i bez da izbacimo brojne nepotrebne poslove, možemo raspodijeliti na sve ljude, koliko je to moguće, a moguće je u dobroj mjeri. Time bismo dobili ono o čemu sve vrijeme pišem a to je da ljudi rade puno manje nego što sada inače rade (oni koji rade), pa da imaju više vremena za svoj život.


Samo bih napisao ponešto onima koji misle da ovo nije baš ostvarljivo jer za mnoge poslove treba odgovarajuća struka pa mogu da ih rade samo oni koji imaju tu struku. Objektivno gledano postoji veliki broj poslova koje rade ljudi sa diplomom a za koje ta diploma nije toliko neophodna. To što će se neki sa diplomom zgroziti na ovakvu tvrdnju (jer ih ona ugrožava) je drugi par opanaka. Uzmimo za primjer elektrotehniku, informatiku. Vjerovatno mnogi od nas poznaju neke srednjoškolce ili nešto starije osobe koje ne studiraju a koje o raznim aspektima informatike znaju mnogo više od onih koji su diplomirali informatiku. Mislim na programiranje, web dizajn, grafički rad, 3D, baze podataka, mreže. Njima ovo znanje nije palo sa neba, naravno, ali su ga sticali samostalno jer ih ta neka konkretna oblast privlači i zanima. Neki drugi su napuštali ETF jer im on nije nudio napredovanje u programiranju a već kao samouci su o programiranju znali puno više od studenata na fakultetu i onih koji završe fakultet. Svodi se na to da je bitnije znanje nego papir na kome piše diploma.

Posao bolje zna da obavlja neko ko na njemu duže vrijeme radi nego neko ko dođe sa strane, makar taj što dolazi imao više škole. Primjer za koji lično znam je tehničar računara u Telekomu koji uvodi u posao inženjere koji se zaposle, jer naravno da on zna više od njih, jer je tu, radi konkretne stvari a svježi inženjeri imaju ponešto isključivo teoretskog znanja i više manje ništa drugo, treba im obuka da bi se mogli snaći i znati šta tačno da rade i kako to da rade. Poenta je da iole bistar srednjoškolac može da radi širok spektar inženjerskih poslova uz adekvatnu obuku koju bi imao na samom poslu gdje se zaposli. Istu tu obuku ionako prolaze i sami inženjeri kad se zaposle, njima možda treba nešto manje vremena nego što bi trebalo ovim srednjoškolcima, ali svodi se na isto - i jedni i drugi bi mogli jednako da rade taj posao, ako su voljni i zainteresovani da ga nauče i rade. Opet ću navesti primjer klinaca koji razvaljuju programiranje, web dizajn, 3D, grafiku, baze i slično, jer su sami sjeli i tukli po tome, jer ih to zanima. U sadašnjem sistemu će malo poteško naći posao samo zato što nemaju papir na kojem piše "diploma", što je glupost, jer mogu biti u tim oblastima stručniji i talentovaniji nego neko ko ima diplomu. Problem je sujeta onih koji imaju diplomu pa misle da su Bogom dani i da treba neka silna stručnost da bi se obavljao posao koji oni rade. Ja bih, sa druge strane, vrlo rado svoj inženjerski posao dijelio sa nekim ko ima srednju stručnu spremu pa da ja radim 4 sata a on druga 4 sata. Time je dobro njemu jer nije nezaposlen a dobro je meni (i njemu) jer radim(o) samo 4 sata.

O takvoj podjeli poslova pričam, a sve sa ciljem da što veći broj ljudi radi, ali da svi rade mnogo manje nego sada pa da imaju vremena za život.

Naravno da posao neurohirurga ne može da radi medicinski tehničar ali postoje brojne oblasti gdje se podjela poslova uz dobru volju može napraviti, gdje ljudi bez diplome mogu da se obuče za poslove, obuka može trajati od par mjeseci pa do godinu ili dvije ali opet će trajati kraće od fakulteta a biće dovoljna za taj neki konkretan posao. A što se tiče onih sa diplomom koji misle da njihov posao nikako ne može raditi neko bez diplome poručio bih im da se malo porade na svojoj "intelektualnoj gordosti", da je se riješe.


Neko bi možda mogao reći: "problem je u tome što bi dvojica dijelila jednu platu a plate su već i sada male pa šta bismo tek sa pola plate?"

To sa platama i novcem i prije svega sa u sadašnje vrijeme jako lošom raspodjelom novca je tek posebna priča, te oblasti takođe zahtijevaju totalni redizajn jer kao što mnogi znaju danas par procenata ljudi na planeti posjeduje veliki procenat bogatstva ("10 odsto bogatih - 85 odsto imovine" ili "dva procenta odraslih posjeduju više od polovine bogatstva svih porodica na svijetu"). Na ovoj planeti ima više nego dovoljno sredstava da svi žive više nego pristojno, da imaju baš sve što im treba za normalan život, pa i više od toga. Problem je u katastrofalno lošoj raspodjeli koja je takva jer to mnogima odgovara, sadašnji sistem je raj za one koji upravljaju sistemom.



Zaključak


Izbacivanjem nepotrebnih djelatnosti i poslova kao i razumnom raspodjelom preostalih poslova postiglo bi se to da ljudi rade manje (sa kraćim radnim vremenom) zbog čega bi imali više vremena za sebe, svoje bližnje, svoj duhovni rad, svoje aktivnosti, hobije, za svoj život; zbog izbacivanja brojnih suvišnih poslova postigla bi se velika ušteda resursa i znatno manje zagađivanje životne sredine, kao i duhovno i psihički zdravije društvo koje ne bi kao sada bilo opsjednuto svim nebitnim novitetima kojima nas svaki dan putem marketinga bombarduje "industrija štancanja" zbog čega mnogi i ono malo vremena što imaju rasipaju na gluposti.

Mislim da bi se na ove načine moglo postići to da se radi 4 sata dnevno, ili čak 4 sata dnevno jednu sedmicu a drugu sedmicu si slobodan. Ima li nekoga ko to ne bi želio? Zar smo toliko navikli na sadašnji sistem da ni ne razmišljamo o alternativama i o boljoj i ZDRAVIJOJ organizaciji ne samo poslovanja nego i svega ostalog (raspodjele hrane, resursa, novca...)?

_________________
Facebook: https://www.facebook.com/jehoash.abiel


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 12 Okt 2011, 19:22 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 10 Apr 2011, 06:16
Postovi: 2454
Lokacija: Ponir - Mehovci
Pročitao. Volim ovu tematiku.
Kad se piše onda suštinski treba sve reći u kraćem, ne kažem da to ovde nije slučaj, - tekst je interesantnan.

Prvo nismo mi baš globalni još možda u svijetu postoje sfere. Kako bi mi kao mali išta menjali? Pa ipak pričamo.

Slažem se recimo da neko podjeli tvoj rad 4h:4h, ili kako kažeš da si slobodan jednu sedmicu, a jednu radiš, kako god po dogovoru. I to za plate, nikomu nije mnogo novca potrebno, već da ima za preživiti, platiti stanarinu i eventualno koji višak za neki izlet.

Slažem se sa svime u tekstu i dodajem i svojega jer sam se ranije zanimao ovim problemom:

Pogledajte radnika na građevini koji robuje za 500km, i pogledajte onoga u offisu koji prima <1000 i dimi, staro je moje mišljenje je da diploma donosi lakši rad ali nikako ne bi smjelo preplaćeno. Gledam zadnjih dana koliko se novca izdvaja za zdravstvo, i stim nisam zadovoljan i to mi nije baš normalno. Godinama protestujem zbog onih koji rade dva posla ili koji su angažovani po raznim mjestima, što je plaćeno.

Kako je robovati na radnom mjestu i nije li se i u Egiptu robovalo, jesmo li robovi individualno?
Zašto nezaposleni ne primaju minimalnu novčanu pomoć?

..itd.


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 12 Okt 2011, 19:26 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 30 Jul 2011, 03:23
Postovi: 240
poenta je da svako treba da radi ono sto voli da radi

_________________
http://dynablaster.deviantart.com/gallery/


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 12 Okt 2011, 19:30 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 10 Apr 2011, 06:16
Postovi: 2454
Lokacija: Ponir - Mehovci
Mitrandir je napisao:
poenta je da svako treba da radi ono sto voli da radi


Da, sve ovisi od tebe kako češ usmjeriti sebe u datim okolnostima koje kreiraju tih 1% ili 00,1% svetskih bogataša koji osmišljavaju sve.

Međutim ljudi to prihvataju umjesto da se suprotstave, evo bune se u Grčkoj, evo iz USA nema meijskih izvještaja i tamo ljudima kipi, kipi svugdje ali se ne ozvještava.

Kako oteti imovinu bogatašima?
Zašto je zaslužan Stveve Jobs, za mene on nije nikakav genije...itd.

Komunizam.


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 12 Okt 2011, 21:32 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 30 Jul 2011, 03:23
Postovi: 240
slazem se

_________________
http://dynablaster.deviantart.com/gallery/


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 13 Okt 2011, 14:02 
OffLine
Autor sajta

Pridružio se: 12 Feb 2011, 17:59
Postovi: 42
Mislim da nijedna promjena do koje je doslo revolucijom, a ne "evolucijom", ne moze da opstane, jer je neka ideja tako zazivjela silom, a ljudi nisu bili spremni za nju.To se desilo i sa komunizmom. Pa i apostol Pavle nije rusio robovlasnicko drustvo, vec je robovima govorio da postuju svoje gospodare, ne misleci time da podrzi takav sistem, vec je bio svjestan da ce on sam od sebe pasti kada ljudi budu spremni i kada se u njima dese promjene. (npr. "Robovi koji su god pod jarmom da pokazuju svaku čast svojim gospodarima, da se ne huli na ime Božije i na nauku." 1. Tim.)
Sve promjene moraju da pocnu od nas. Mi smo ti koji u svojim zivotima treba da pocnemo da urusavamo taj sistem tako sto cemo sami sebe odgajati na drugaciji nacin od onoga sto nam nudi svijet oko nas (predstavljen prije svega reklamama). Evo nekoliko prakticnih ideja:
- Kada nesto treba da kupimo, ne treba da nam bude vodilja koliko to kosta (tj. da li je na snizenju i sl.), nego da li nam to treba bas u tom momentu.
- Ako postoji alternativa proizvodu koji je plod potrosackog drustva, bilo bi dobro da je koristim (npr. umjesto da koristimo jednokratne pelene za bebu, mozemo da koristimo platnene, a da se pritom ne lisimo bilo kakvog komfora, jer je njihova savremena verzija veoma slicna jednokratnim, samo sto se moze prati i ponovo koristiti).
- Ako proizvod koji koristimo i dalje ispunjava svoje funkcije, ne mijenjati ga dokle god je ispravan (npr. monitor, TV, mobilni).
- "Provaljivati" reklame i to prenositi i drugima koji mozda nemaju dovoljno znanja da sami shvate (npr. grijac za ves-masinu je 20 KM, tako da i kada ga unisti kamenac za nekoliko godina, nije toliko velika investicija da se zamijeni. Koristiti Calgon je mnogo skuplje.)
- Koristiti starinske recepte za neke stvari i razmjenjivati ih sa drugima (npr. da soda-bikarbona skida kamenac, da alkoholno sirce ima ulogu omeksivaca za ves, da ako u to dodamo kap esencijalnog ulja imamo i miris, ako je nekome to bas bitno, kombinacija sirceta i vode sluzi za pranje prozora bolje od detrdzenata za to namijenjenih; ovdje mala digresija o potrosackom drustvu i sustini i formi - kada slusate zene da pricaju o omeksivacima, nikada nijedna ne govori kako joj omeksava ves, nego kakav mu je miris :!:)


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 13 Okt 2011, 18:22 
OffLine

Pridružio se: 26 Feb 2008, 09:03
Postovi: 406
U EU su napravljena ispitivanja još u devedesetim godinama prošlog vijeka i utvrđeno je da, dugoročno posmatrano, radnici koji rade šestočasovno radno vrijeme daju efikasnije rezultate od radnika koji rade osmočasovno radno vrijeme. Iako su rezultati bili očiti i išli su u korist kraćeg radnog vremena ništa se bitno nije promjenilo jer interes ovog svijeta nije da imamo više slobodnog vremena. Ako bi imali više slobodnog vremena prije bi došli do zaključka da smo robovi praznim i prolaznim stvarima. Dašak slobode bi uslovio promjene u pojedincima. Shvatili bi da su okupirani nepotrebnom utrkom za najbržim, najboljim, najistaknutijim u ko zna kakvim reklamama. Oni koji su nezaposleni u stalnom su grču kroz težnju da postanu zaposleni (da se dobrovoljno prijave za ropstvo), oni koji su zaposleni teže za novim "markama" robe tehnološke ili bilo koje druge da bi bili "in". Tu u priču ulaze bankari stvarajući im nove okove i sve se vrti oko materijalnog. Najveći vic je upravo u činjenici da ne mora tako da bude. To je samo nešto što je nametnuto od ljudi koji u hodu uređuju ovaj svijet. Preko noći se ne postiže ništa, ali kada bi svaki pojedinac odlučio da osvijesti potrebe, one stvarne i one izmišljene vidjeli bi da je kompletan svijet u kojem živimo lažiran. Npr. obradiva polja leže prazna i to nije slučajno. Usput se nameće priča o genetski modifikovanoj hrani koja bi mogla da riješi problem gladi, a stvarna glad ne postoji kao uzrok nestašice hrane. Glad nastaje kada se hrana na jednom dijelu svijeta uništava dok je na drugom dijelu nedostaje. Sa ovako slabom obradom zemlje još uvijek svi mogu biti nahranjeni. I dok se stvarni poslovi ne rade pojavljuju se izmišljeni poslovi kao što su: PR menadžeri, konsultanti, notari, lični bankari... Okruženi smo energijom obmane koju su gotovo svi prihvatili jer ako nismo na vrhu po mišljenju većine nismo ostvareni kao ljudska bića dvadesetprvog vijeka. Muškarac koji nema skupi metalik auto proizveden u prethodnih par godina, visoku platu, člansku kartu teretane, telefon koji gugla - neuspješan je. Žena koja ne uspije da se dokaže na poslu kao savršen radnik i kući kao savršena domaćica, čija kolekcija kozmetičkih preparata, odjeće i obuće ne zahtijeva proširenje stambenog prostora - neuspješna je. Za one sposobnije muškarce i žene kojima ostaje nekoliko minuta ili sati slobodnog vremena ponuđeni su sportski protrami i beskonačno dugačke serije. Sve je laž. Nema tu prostora za porodicu i duhovnu izgradnju. Jedino stvarno rješenje je shvatanje okruženja i pronalazak istinskog načina oslobađanja uproštavanjem. Odjeća ne čini čovjeka boljim nego ga grije, pretjerano pridavanje pažnje tome odvlači od onoga što ga može učiniti boljim. Voda pere i tjelo i veš, a sve ostalo je dodatak koji može da koristi (u prevelikoj količini šteti). Voda je najljepše piće na svijetu. Skomnost je vrlina. TV programi i reklame su laž. Jako je malo vremena ostalo za skupljanje pravog blaga o kojem je Isus Hrist pričao, onog koje ne rđa i ne propada, a sve ostalo je počelo da propada i srušiće se kao kula od karata. Buđenje individue je neophodno i to je jedina inačica koja može da mijenja svijet.


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 13 Okt 2011, 18:53 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Sep 2010, 11:16
Postovi: 4219
Ima jedna zanimljiva prica na ovu temu. Kako je Sotona sazvao svjetski sastanak:

Spoiler:
U svom uvodnom govoru svojim zlim anđelima rekao je:

"Ne možemo spriječiti kršćane da odlaze u crkvu. Ne možemo ih spriječiti da čitaju Sveto pismo i tako se približe istini. Ne možemo ih čak ni spriječiti da izgrade svoj osobni odnos s Isusom. U trenutku kada oni postignu vezu između sebe i Isusa, mi gubimo svoju moć nad njima. Zato, pustit ćemo ih da idu u crkvu, pustit ćemo ih da vode svoj staromodni način života, ali krast ćemo njihovo vrijeme, tako da ne bi mogli uspostaviti taj odnos s Isusom.''

Ovo je što želim da učinite, moji pali anđeli: “Ometajte ih i skrećite s puta prema uspostavi tog odnosa s njihovim Spasiteljem.”
"Ali kako ćemo to postići?" - uzviknuli su njegovi anđeli.
"Zadržavajte ih u nevažnim stvarima u životu i smislite bezbrojne planovi i sheme kako biste okupirali i obuzeli njihove umove.

Mamite ih da troše i posuđuju. Uvjeravajte žene i njihove muževe kako bi trebali raditi na svojim poslovima od jutra do mraka, dugačke satnice radnih vremena, 6-7 dana u tjednu i 10-12 sati dnevno, tako da bi si mogli priuštiti svoje isprazne životne stilove. Zadržavajte ih što više kako bi imali što manje vremena koje bi proveli sa svojom djecom. Kako se njihova obitelj bude polako raspadala, dom im neće pružiti utočište od teškoća s posla!

Utječite na njihove umove kako ne bi bili u stanju čuti taj tihi glas Duha Svetoga. Primamljujte ih da slušaju radio ili kazete uvijek kada voze. Okupirajte ih televizijom, videom, CD-ima i kompjuterima u njihovim domovima i pobrinite se da svaka trgovina ili restoran u svijetu stalno puštaju glazbu koja ne nadahnjuje. To će začepiti njihove umove i slomiti zajedništvo s Kristom.

Popunjavajte stolove po kafićima, restoranima i drugim mjestima na koja ih dovedete časopisima i novinama koje sadrže neprimjerene stvari. Bombardirajte njihove umove vijestima 24 sata dnevno. Napadajte ih raznim bestidnim reklamama uz cestu dok voze. Preplavite njihove poštanske i e-mail sandučiće raznim bespotrebnim i lošim pošiljkama, naručujte im razne kataloge i razne profile novina koje nude lažne nade. Držite vitke, prekrasne modele na naslovnicima časopisa kako biste uvjerili muževe da je vanjska ljepota jedino važna i kako bi oni postali nezadovoljni svojim ženama. To će razvrgnuti njihove obitelji vrlo brzo.

Čak i u rekreaciji neka pretjeruju. Neka se vraćaju sa fitnesa, trčanja i treninga izmučeni, izmoreni i nepripremljeni za slijedeći dan.

Ne dozvolite im da idu često u prirodu kako bi se divili Božjim čudesima i ljepoti. Umjesto toga, šaljite ih u zabavne parkove, na razne sportske događaje u kojima novac igra ulogu. Šaljite ih na koncerte i u kina. Držite ih zauzetima kako ne bi imali ni trenutka slobodnog vremena za življenje ispravnog života.

Čak i kad se skupe na duhovnim sastancima, umiješajte ih u ogovaranja, tračeve i sitne razgovore, tako da nakon njih odu nečiste savjesti i nesređenih emocija. Idite naprijed, učinite da budu zbunjeni i u duhovnim pobjedama i punite im živote raznim naoko dobrim ciljevima kako ne bi imali vremena tražiti snagu od Boga. Ubrzo nakon toga, počet će se oslanjati na svoju snagu i žrtvovati svoje zdravlje i obitelj na dobrobit tih ciljeva.”

Zli anđeli krenuli su žurno na svoje zadatke čineći da kršćani širom svijeta postanu prezauzeti i preubrzani u svojim životima, bez vremena za sitne radosti i gradnju istinske sreće.

Pitanje glasi: Je li sotona bio uspješan u ovom planu?

Ti budi sudac!



Ovo je nazalost surova istina. Sto je vise moguce zacepiti i zatupiti sva moguca covjekova cula da se ni slucajno ne bi probudio i postao svjestan desavanja oko sebe. :banghead:

Gledam penzionere koji su toliko godina radili i radili i radili , sad su konacno u penziji , sad tek imaju pretek slobodnog vremena da se bave necim sto ih stvarno zanima i sto vole... ali malo morgen... ti ljudi tek kad odu penziju postanu depresivni jer su citav zivot samo radili i radili i radili , i nista drugo nisu mogli ni znali sem raditi i raditi i raditi, nije se bilo vremena ni za sta drugo, za neki hobi, za citanje knjiga, za setnje, putovanja, rekreaciju ili nesto slicno... i sad su odjenom stali sa tim sto najbolje znaju - raditi i raditi i samo raditi, pa sad kad su u penziji ne znaju sta zapoceti sa svojim slobodnim vremenom. Ubise se od dosade, " nemaju posla nemaju sta da rade ". :( To sam najvise primjetila kod nasih ljudi u dijaspori. I to je stvarno zalosno. Kao da smo stvoreni i postojimo samo da bi radili i radili i radili dok ne izdanemo, a kad ce se ZIVJETI?! :(


Ja jesam za rad, ali rad ne mora da znaci robovanje. Moze se (i trebalo bi se) raditi sasvim umjereno ali to naravno danasnjem sistemu ne pase. Umjerenost je davno izbacena iz rijecnika (a iz prakse jos i prije), ove generacije sto dolaze nece ni znati sta znaci u-m-j-e-r-e-n-o-s-t .
Ja bih najvise zbog toga da izadjem iz ovog sistema. Ne zelim (vise) biti dio tog sistema, ni ja ni moja porodica. Biti rob - ne hvala.

_________________
The Call of Freedom
~ Sta mi vredi sad da letim kada nemam gde da sletim...~


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 36 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2, 3, 4  Sledeća

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
cron
Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Group
Prevod - www.CyberCom.rs