ČOVJEK SE
DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI,
ENERGETSKI, MATERIJALNO,
UZDIŽE I NAPREDUJE
KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA,
RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU
I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

duhovnaizgradnja.com forum

 

posjetite i sajt Duhovna izgradnja

Ovo je forum javnog karaktera i na njemu svako može da iznosi svoja razmišljanja koja su u skladu sa pravilima foruma, ali autori sajta ne stoje iza pisanja drugih učesnika

Danas je 23 Maj 2018, 05:58

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 9 Posta ] 
Autoru Poruka
 Tema posta: Životne priče
PostPoslato: 12 Feb 2012, 14:11 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 10 Apr 2011, 06:16
Postovi: 2454
Lokacija: Ponir - Mehovci
Izbjeglica žena oko Bratunca nakon rata vrača se kući sa zavežljajem u ruci i nema ništa osim toga. Ovo je priča o povratnici koja je kroz rad i ''namaz'' oplemenila sebe, tako da se sada bavi poljoprivredom na preko 10 dununma sije pšenicu, ima ovaca, bavi se skupljanjem bilja i preživljava. Priča je poučna za sve povratnike u prirodu u smislu toga kako živjeti i preživjeti. Iako priča počinje jadno, može se uvidjeti da ozbiljnim radom stiče se blagodat, a ne očekivanje sa strane. Priča je ispričana iz ugla obične žene tog područja.

Ovo je dio iz emisije sa radija Sarajeva, Radojke Sesar, Jača od sudbine.
Audio 28 minuta, 128kbps, dakle oko 25mb downloada.

Nije loše za čuti, ko ima vremena.

U smislu onoga o Jahji kad je pio vodu iz potoka i jeo lišće i govorio nekako ovako: ''Ah, koja blagodat, koja blagodat.''

Preuzimanje


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 13 Apr 2012, 17:55 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 10 Apr 2011, 06:16
Postovi: 2454
Lokacija: Ponir - Mehovci
Prodaje fakultetsku diplomu u oglasima, za 2.500 KM


SARAJEVO - Mladić Mersad Gušić iz Sarajeva već izvjesno vrijeme bezuspješno pokušava da pronađe posao. Iz očaja, odlučio je da proda fakultetsku diplomu, jer, kako tvrdi, od nje nema nikakve koristi.

Oglas je postavio na popularni bh. internet-oglasnik Market.ba.

Gušić je završio Odsjek sociologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 2011. godine. Od tada je na birou i svakodnevno traga za poslom koji bi mu omogućio da živi normalno i doprinosi svojoj porodici.

Međutim, posao ne može da nađe pa je odlučio da objavi oglas za prodaju diplome i tako skrene pažnju i izrazi vid protesta.

"Godinu dana sam na birou. Znam da to nije mnogo u odnosu na druge ljude koji su godinama na berzi rada. Posao ne mogu naći iz više razloga, a navest ću ih nekoliko. Prvi je 'štela' ili veza. Bez toga neće niko ni da čuje za vas. Drugi je taj što za svaki posao traže iskustvo, radno iskustvo od godinu dana, a opet niko neće da primi pripravnike niti imaju konkurse za pripravnike", kazao je Gušić.

Dodaje da smatra da je novi zakon prema kojem se volonterski rad priznaje kao radno iskustvo potpuni promašaj.

"Novi zakon prema kojem se volonterski rad priznaje kao pripravnički nije trebalo usvajati, jer u zemlji u kojoj imate 500.000 nezaposlenih, sve siromašniju populaciju i ljude kojima računi dolaze, a oni nemaju primanja, tjerati ljude da rade besplatno je krajnje perverzno! Kažem 'tjerati' jer svaki poslodavac će radije uzeti nekoga da mu posao obavlja bez naknade nego da plaća radnika za isti taj posao. Time ćemo biti prisiljeni da radimo besplatno", istakao je Gušić.

U oglasu na Market.ba Gušić je naveo da prodaje diplomu Univerziteta u Sarajevu, jer njemu ništa ne vrijedi, a ako je proda bar će imati neke koristi od nje.

"Diploma je u odličnom stanju. Moguća je zamjena za obuku koja podrazumijeva ovladavanje osnovama kriminala i lopovluka", naveo je Gušić u oglasu.

Cijena diplome je 2.500 KM.

"Prodaja diplome je jedan vid protesta protiv opšteg stanja. Prije ovoga, mislio sam da izađem na ulicu i prosim pokazujući diplomu, kao oni što prose sa nalazima od ljekara, ali kazna za prosjačenje je 250 KM :shock: :shock: :shock: :shock: :shock: , i ne bih imao odakle da platim. U ovoj zemlji se ništa neće promijeniti samo od sebe, a mi ne želimo promjene tako da nam je i dobro kako zaslužujemo. Ovakvo stanje može promijeniti samo bunt, a mi to ne znamo, nećemo. U cijelom svijetu sve proteste i pobune vode studenti, kod nas studenti ne postoje. Sram nas bilo", kazao je Gušić.




NEVJEROVATNO, NE SMIJEŠ PROSITI :shock: :shock: :shock:


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 30 Jul 2013, 21:41 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Sep 2010, 11:16
Postovi: 4219
ČOVEK KOJI JE ZAUSTAVIO PUSTINJU


Slika

Jakuba Savadogo (Yacouba Sawadogo) je jedan od najvažnijih ljudi sveta, ali ga malo njih poznaje. On je pronašao rešenje problema o kojem mnogi svetski stručnjaci bezuspešno raspravljaju decenijama.

Savadogo nije naučnik niti politički vođa, već najobičniji seljak koji u subsaharskoj zoni u Africi 30 godina zaustavlja širenje pustinje. Kako? Vrlo jednostavno. S motikom u ruci, koristeći vekovima staru metodu obrađivanja zemlje.

covek-koji-je-zaustavio-pustinju-2U Burkini Faso dolazi do jako brzog pustošenja nekada plodnog tla područja Sahel, što dovodi do velikih suša i uništavanja žetve. Sve to izazvalo je masovno iseljavanje seoskih stanovnika i glad koja je desetkovala populaciju.

Jakuba Savadogo je nepismeni seljak čije su genijalne poljoprivredne metode i uporan višegodišnji rad promenili živote hiljada ljudi. On kopa rupe u nizu, puni ih supstratom od kozjeg stajnjaka, lišća i drvenog uglja, i na taj način privlači sve one insekte koji poboljšavaju plodnost zemlje.

Njegova životna priča, energija, intuicija i strpljivost postali su tema filma "The man who stopped the Desert" (Čovek koji je zaustavio pustinju), britanskog reditelja Marka Doda (Mark Dodd).



_________________
The Call of Freedom
~ Sta mi vredi sad da letim kada nemam gde da sletim...~


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 30 Jul 2013, 22:27 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Sep 2010, 11:16
Postovi: 4219
Kad smo vec kod Afrike, oduvijek sam gajila neku simpatiju prema Africi i africkom narodu. Afrikanci su toliko jednostavan i skroman narod, uvijek nasmijani, veseli...nikud ne zure, totalno su opusteni. Zbog prirode posla koji radim susrecem razne ljude, razne nacije ... i to me cesto natjera na razmisljanje, osjeti se razlika izmedju naroda, izmedju kultura...

Austrijanci su recimo dosta napeti, uvijek u hektici, uvijek zure, sve mora biti kako oni nesto zamisle, sve rade po nekom planu, po listi...i ako nije tako kako oni to zele i kako stoji na listi... postaju nervozni, neuroticni. Najvise neprijatnosti dozivljavam sa njima.
Pa onda nasi Balkanci...

Turci... njih stavljam na drugo mjesto po neuroticnosti. Doduse, oni se ne drze liste ali ako nije njihov dan (a to je obicno svaki dan) , e onda... gledaj kako da se snadjes. Zene su gore od muskaraca. Primjecuje se da je kod njih zena glava kuce. Zaboravite onu "zna se ko nosi hlace a ko suknju". Njihove zene nose super-mocne suknje.

Albanci... ne znam zasto mi je ovaj narod antipatican... a to ne zbog Kosova i sve te price, ne znam, jednostavno mi ne sjedaju (i nikad nisu). Dvolicni su do neba. To ne volim. Ali svi su isti. Kao da je jedna majka rodila citavu Albaniju. :|

EX-Yugovici ... ne znam sta da mislim o svom narodu. Sareni smo kao indijski tepih. Ni sami ne znaju sta hoce. Obicno se izdaleka prepozna iz kojeg dijela EX-YU taj neko dolazi..po hodu, po izgledu, po govoru... Obavezno spomenu svoju kucu "tamo dole". :D Mi smo najsareniji narod sto postoji; toliko isti a tako razliciti...


Azijati... su najtihiji narod. Skoro da ih covjek ni ne primjeti, toliko su tihi. Kao duhovi. Dodje ti da ih malo stipnes ili prodrmas da malo zivnu , da osjete da su zivi. :D :)

I Afrikanci... moji omiljeni. Jednostavni. Uvijek nasmijani i veseli, spremni za salu, uvijek spremni da zapjevaju i zaigraju. Skoro su svi takvi. A samo takve i poznajem. Izgledaju kao da se nikad ne nerviraju. Najprijatniji narod (ovo govorim iz svoje perspektive). :)

_________________
The Call of Freedom
~ Sta mi vredi sad da letim kada nemam gde da sletim...~


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 30 Jul 2013, 23:25 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 14 Feb 2008, 01:12
Postovi: 296
Tamo gdje nema bogastva, ljudi se okreću duhovnosti. A bogati su i zabrinuti i zauzeti čuvanjem bogastva, a tu nema duhovnosti jer ona traži potpunu predanost.
Lakše će kamila proći kroz iglene uši, nego bogat ući u carstvo nebesko.
A evo razlog zbog čega se puno više djece radja u siromašnim nego u bogatim državama.(Afika,Indija najviše djece)
U knjizi putovanja duša smo naučili da nerodjenje duše biraju gdje će se roditi, a dok se nalaze gore one imaju potpunu spoznaju. Po našoj zemaljskoj logici bi birali bogate države, a upravo one imaju problem sa natalitetom.
Duše namjerno biraju siromašne države i porodice jer su tu duhovno napreduje.
Ne žele da gube dragocijeni život i vrijeme u bogataškoj porodici. Tu bi život bio lagodan ali ne bi bilo duhovnog napretka. Čudni su putevi Božiji...


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 31 Jul 2013, 13:44 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Sep 2010, 11:16
Postovi: 4219
Slika

_________________
The Call of Freedom
~ Sta mi vredi sad da letim kada nemam gde da sletim...~


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 31 Jul 2013, 22:36 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Sep 2010, 11:16
Postovi: 4219
“Prljavi bajker” napisao dirljivu poruku zadrtoj porodici

Slika

"Za obitelj u crvenom terencu koju sam danas sreo…

Da, ja sam mrcinski bajker od 140 kila i pun tetovaža, radim kao zavarivač, glasan sam, pijem pivo, psujem i izgledam kao da ću ti pojesti dušu ako me krivo pogledaš.

Ono što ne znate je da sam sretno oženjen već 11 godina, djeca me zovu “tatice”, imam diplomu s fakulteta, majka me se ne srami i svima govori kako je sretna što ima divnog sina, nećakinje su uvijek sretne vidjeti “ujku Luca”, kad mi je kćer slomila ruku plakao sam više od nje. Čitam knjige, pomažem ljudima, trudim se lijepim gestama odužiti našim veteranima rata i čak sam plakao na kraju “Armagedona”…

Tako da, idući put kad se vašoj djevojčici nasmiješim i kažem “Bok”, a vi je panično zgrabite za ruku i kažete joj “Ne, ne dušo, ne pričati sa prljavim bajkerima” sjetite se da, iako ste mi povrijedili osjećaje, ovaj “prljavi bajker” bi bio prva osoba koja bi uletila u goruću kuću spasiti zlatnu ribicu vaših djevojčica, samo da ne budu tužne!!! "

http://www.magazin.ba/ostalo/hit-poruka ... 19930.html

_________________
The Call of Freedom
~ Sta mi vredi sad da letim kada nemam gde da sletim...~


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 19 Sep 2013, 07:41 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Sep 2010, 11:16
Postovi: 4219
Na nastavu ide sama kako se škola ne bi ugasila

Slika


Lucija Polančec jedina je učenica u školi na Krapnju. Njezina učiteljica Gordana Mrinjek jedina je osoba s kojom prolazi kroz svoje školske dane

Osmogodišnja Lucija Polančec jedina je učenica u područnoj osnovnoj školi Brodarica na otoku Krapnju. Lucija nema od koga prepisivati na ispitu, svoju marendu u školi jede sama, na tjelesnomnikada nije igralagraničare, a pijano koji svira odjekuje praznim hodnicima škole. No, nije sve tako ‘tužno’ kako se na prvu dade zaključiti. S učiteljicomGordanom Mrinjek Lucija svakodnevno kvalitetno i dobro odrađuje nastavu te se uz to druže kao dvije ‘prijateljice’. Njihov odnos na relaciji učenica-učiteljica drugačiji je, ali kao takav ima puno svojih prednosti.

Učiteljica Gordana Mirnjek svakodnevno dolazi na Krapanj i sa svojom jedinom učenicom odrađuje nastavu.

Slika

-Nastavni program odradimo isto kao i njezini vršnjaci u drugim školama, samo na malo drugačiji način. Nemamo klasične satove, nekada nam sat traje kraće, ali nekad i duže od 45 minuta, ovisno koliko je brzo Lucija svladala gradivo. Svima je čudno vidjeti ovakvu učionicu, ali vam moram priznati da nama dvjema uopće nije loše-priznaje učiteljica Gordana.

Lucijin razlog pohađanja škole na Krapnju zaista je impresivan.

-Odlučila sam ići u školu tu gdje i živim, zato što bi se moja škola u protivnom ‘ugasila’, nisam mogla dopustiti da moje misto nema školu-samouvjereno nam je kazala osmogodišnja Lucija.

Slika

Najmlađa članica obitelji Polančec, po uzor na svoju majku želi postati pijanistica, najdraži predmet joj je glazbeni, a svakodnevno u pauzi na ‘malom’ odmoru, za opuštanje odsvira nešto što ju je naučila učiteljica.

-Učitelj Marjan koji mi je bio u prvom razredu, naučio me svirati bubnjeve, a nakon toga s učiteljicom Gordanom svakodnevno sviram na pijanu, naučila sam čitati notne zapise tako da mi je jako zabavno i jednostavnu naučiti svirati novu pjesmu. Moja mama također je svirala u mjesnom zboru, pa bi voljela kao i ona biti pijanistica. Glazbeni mi je najdraži predmet i htjela bi ga svakodnevno imati na nastavi, a ne ovako dva puta tjedno-kazala nam je Lucija koja je netom prije odsvirala Beethovenovu skladbu, u vrlo impresivnoj izvedbi za učenicu trećeg razreda.

-Prije godinu dana kazala mi je kako želi biti frizerka, no smisao za glazbu oduvijek je postajao kod nje i voljela bi da se pronađe u tom svijetu, jer je veoma kreativna i ‘leže’ joj društveni predmeti , iako je odlična učenica i u ostalim područjima.

Kako su nam ispričale ove dvije zanimljive dame, njihov sat tjelesnog odgoja je jedinstven i veoma učinkovit.

-Pokušali smo na početku napraviti klasičan sat tjelesnog, no Lucija je došla jednog dana u školu, donijela meni i sebi role. Od toga dana, naš tjelesni odgoj dobio je novu dimenziju, obiđemo cijeli otok vozeći se na rolama, ponavljamo gradivo na zraku i naravno dobro se rekreiramo, a uz to nemamo nikakvih problema sa tjelesnom težinom-kazala nam je učiteljica.

Engleski jezik Luciji veoma dobro ide, a ljeti obožava komunicirati s turistima.

-Kada je bilo ljeto, brojni stranci su bili na otoku i morala sam malo obnoviti svoje znanje, pa sam lijepo s njima pričala na engleskom jeziku. Susjedi koji već godinama ne žive na Krapnju rekli su mi kako super pričam jezik i da samo tako nastavim-ponosno nam je kazala Lucija.

Slika

JEDNA OD MODERNIJIH ŠKOLA

Škola na Krapnju jedna je od modernijih škola u županiji, ali i u Hrvatskoj. Osnovna škola Brodarica s područnom školom Krapanj uključila se u CARNetov Projekt ‘Škole 2.0′.

Slika

-Dobile smo tablete, što nam objema omogućava lakše svladavanje obveza. E-Dnevnik je zaista korisna stvar, kao i tablet kojeg je Lucija dobila, uz njega učenje joj je zabavnije i lakše. Imamo projektor, pametnu ploču, web kameru s kojom možemo komunicirati s učenicima sa Brodarice tako da se zaista ne osjećamo usamljeno, već uživamo u miru bez bespotrebnog školskog šušura-pojašnjava Gordana.

Kada se zažele društva njih dvijerado sjednu na brod i odu kod svojih kolega u Brodaricu. Sudjeluju u školskim priredbama, izletima i ostalim druženjima. Od brojnih zanimljivosti koje smo saznali od Lucije i učiteljice Gordane, mogli bi napisati pravi mali roman, pa ćemo izdvojiti još neke.

-Ujutro kada stignemo u školu, često ispečemo jaja, skuhamo kakao i doručkujem skupa. Nemamo u školi klasično zvono, već malo zvonce koje je dovoljno glasno kada trebamo označiti kraj sata. Lucija ima dva brata i dvije sestre, tako da Lucija obožava doći u školu i odmoriti malo ‘misli’ od prenapučenosti kod kuće-otkrila nam je učiteljica.

- Moja učiteljica i ja smo vam ko dvije prijateljice, vidite da smo se danas slično i obukle-za kraj nam je dodala osmogodišnja jedina učenica škole na Krapnju.

http://sibenskiportal.hr/2013/09/17/fot ... i-ugasila/

_________________
The Call of Freedom
~ Sta mi vredi sad da letim kada nemam gde da sletim...~


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Životne priče
PostPoslato: 24 Sep 2013, 21:05 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Sep 2010, 11:16
Postovi: 4219
DIRLJIVO: Sin poljupcima probudio paralizovanu majku iz kome

Mali Kinez je provodio svaki dan pored nepomične majke, koja se nalazila u komi, a probudio ju je njegov glas posle tri godine vegetativnog stanja

Slika

Gao Kuianbo (2), iz Kine, mesecima je sedeo na postelji pored majke koja je bila paralizovana i u komi, žvakao joj je hranu, davao joj zalogaje i obasipao ju je poljupcima, da bi se Zang Rongksiang u maju probudila iz kome i upoznala svoje dete prvi put.

Rongksiangova nije ni znala da je bila trudna kada je doživela saobraćajnu nesreću 2010, koja ju je dovela u stanje kome.

Kada je Zang hospitalizovana posle nesreće, doktori su saopštili mužu Gao Dežinu da nosi plod deteta i da se nikada neće oporaviti. Narednih 5 meseci Gao je brinuo o svojoj ženi kod kuće, dok nije došla u stabilno stanje kada su lekari mogli da izvrše carski rez, da bi izvadili bebu iz materice. Beba Gao je nekim čudom preživeo traumu.

Mali dečak je provodio svaki dan pored majčine postelje. Onda, na iznenađenje doktora, majku je probudio glas sina u maju ove godine.

Zang je u početku mogla da guta hranu, ali nije mogla da žvaće. Da bi izbegli bolničku, davana joj je normalna hrana koji joj je Gao Kuianbo sažvakao i nežno stavljao iz svojih u njena usta.

Slika

_________________
The Call of Freedom
~ Sta mi vredi sad da letim kada nemam gde da sletim...~


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 9 Posta ] 

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
cron
Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Group
Prevod - www.CyberCom.rs