ČOVJEK SE
DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI,
ENERGETSKI, MATERIJALNO,
UZDIŽE I NAPREDUJE
KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA,
RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU
I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

duhovnaizgradnja.com forum

 

posjetite i sajt Duhovna izgradnja

Ovo je forum javnog karaktera i na njemu svako može da iznosi svoja razmišljanja koja su u skladu sa pravilima foruma, ali autori sajta ne stoje iza pisanja drugih učesnika

Danas je 20 Nov 2017, 18:26

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 16 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2
Autoru Poruka
PostPoslato: 19 Dec 2012, 10:27 
OffLine
Autor sajta
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Feb 2008, 19:50
Postovi: 1147
Lokacija: Banja Luka
Adil je napisao:
sve nekako mi nalikuju priče ovdje da ih neko početan ne bi razumio

Vjerujem ti. Ali to je neizbježno zato što je ono što se ovde piše od strane autora sajta odraz duhovne izgradnje tih autora sajta. Ono što se iznosi je dio trenutnih spoznaja koje autori sajta dobijaju kroz svoju duhovnu izgradnju. Zato naše pisanje i nastup prati to. Ako je nekome teško da to prati savjetovao bih mu da pojača svoju duhovnu izgradnju. Šta drugo? I kod mene je uvijek bilo, sada ima i biće to da ne mogu u svemu ni sasvim da razumijem one koji su duhovniji od mene, ali to ne znači da oni treba da prestanu da pričaju. Zapravo baš treba da pričaju jer upravo na takav način ću se ja više potruditi u duhovnoj izgradnji, ili ću kroz tu priču steći neke nove uglove gledanja pa ću pomoću njih doći do novih spoznaja koje nikad ne bih imao da sam nastavio po starom svom ustaljenom shvatanju duhovnosti u kojem sam se možda uspavao i uljuljkao a da toga nisam ni bio svjestan (a upravo se ovo često dešava). Kad neko trenira skok u vis pa može da skoči jedan metar i to uspješno ponavlja svaki put kako će on napredovati ako trener u jednom trenutku ne podigne granicu na jedan metar i deset centimetara, pa kasnije još više, pa još? Ako trener to ne bi uradio ovaj ne bi napredovao, ne bi razvijao tehniku skoka, uspavao bi se, a i nikad ne bi saznao koliko ustvari može da skoči, ostao bi na jednom nivou i još bi mislio da je dobar, da je postigao sve što se može postići, da ne treba ništa da mijenja u svojoj tehnici, snazi, okretnosti. Zakržljao bi a da toga ne bi bio svjestan. A kad bi došlo neko takmičenje, neki test, osramotio bi se i tek tada bi vidio da je zapravo slab.

Upravo se ovo uspavljivanje i ostajanje na nekom nivou dešava mnogima u duhovnosti. Zato je dobro da tu uvijek bude neko ko može da prodrma stvari, da usmjeri u nekom smjeru, ukaže na novi ugao gledanja, tada se mogu otvoriti sasvim novi načini sagledavanja, nove spoznaje, bolje razumijevanje svetih spisa i duhovnih učenja, a i sebe. Ali ako neko ima odbojnost prema tom prodrmavanju onda treba da sagleda u sebi odakle ta odbojnost potiče, šta se u njemu opire i buni, da li možda to što voli da je uspavan i uljuljkan pa ne želi da se mijenja jer voli da ide linijom što manjeg otpora, da ide starom i utabanom stazom jer ona ne traži od njega napor i neko ozbiljnije trenje u njemu.


Adil je napisao:
Što sam ja postao nešto više od vjernika? Što je to? Znalac? Majstor umijeća?
Uistinu ne da vjerujem, već znam, ne sve al dovoljno.
Što je veće od vjernika? Čovjek Božij?
Nebitno.

Upravo tako, nebitno je kako se zo zove, to uopšte nije bila poenta onoga što sam pisao, nije bitno da tome dodijelimo neku etiketu (što um želi da uradi jer misli da time to poznaje a ustvari i dalje mu ništa nije jasno). Bitno je samo da se shvati da je vjera potrebna kao ispomoć i usmjerenje ali da se na njoj ne smije stati, da se ona ne može nazvati znanjem jer i ono u šta se vjeruje i kako se vjeruje je samo trenutno mišljenje (pogledaj koliko ima svađa i prepucavanja na forumima o značenju stihova svetih spisa jer svako ima svoje mišljenje, i svako misli da je apsolutno u pravu). Vjerovanje je potrebno ali ono je samo prst koji pokazuje na mjesec, ono nije mjesec. Kroz duhovnu izgradnju bi svako trebao da ostvari svoj lični kontakt sa Ocem Nebeskim, tek tada će moći Znati i Razumjeti, tada će biti sve manje potrebe za vjerom, jer u šta da vjeruješ kada si, kao Isus Hrist, jedno sa Ocem Nebeskim? Žalosno je što mnogi vjernici ni ne vjeruju da je to moguće i što zaglave na tome da samo vjeruju da je postojao neki Isus Hrist, da je Božiji sin, da je vaskrsao, i misle da ih već to spašava, da je to dovoljno, da će nekad ići u neki raj, sve što sada rade je da čekaju da umru pa da odu Bogu u krilo. Sveti spisi nas ne uče tako ali nekima prija da misle drugačije jer su formirali neko svoje mišljenje o učenju svetih spisa, ali mišljenje je samo mišljenje.

Mišljenje je na našem nivou neizbježno ali moramo biti svjesni da je ono (u boljem slučaju) samo nacrt Istine i Stvarnosti, zato ne smijemo mišljenje uzimati za samu Istinu i Stvarnost već trebamo raditi svoju duhovnu izgradnju da bismo došli u dodir sa nečim višim od nas kakvi smo sada, da bismo dostigli "mjeru rasta visine Hristove" a pošto je Hrist za sebe govorio "ja i Otac jedno smo" to znači da i mi trebamo postati jedno sa Ocem, to je onaj lični kontakt sa Ocem Nebeskim. Ali na tome treba raditi (rasti do "mjere rasta visine Hristove") a ne samo formirati neko mišljenje/vjerovanje kakvo ti prija i onda se uspavati i čekati da te Bog prenese u nekakav raj.

_________________
Facebook: https://www.facebook.com/jehoash.abiel


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 19 Dec 2012, 11:03 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 10 Apr 2011, 06:16
Postovi: 2454
Lokacija: Ponir - Mehovci
Da,
mislim da stvari treba pojednostaviti, mada komplikovanje je prikrivanje i dobro je, ipak bitan je jezik pisanja, treba paziti na to, da ne ode previše, ipak što je suđeno recimo suđeno, i pustimo ljude, držimo se Boga, a nekako na ljude je svak upućen.


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 11 Mar 2013, 00:36 
OffLine
Autor sajta
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Feb 2008, 19:50
Postovi: 1147
Lokacija: Banja Luka
Evo o čemu sam na ovoj temi pisao


Slika

_________________
Facebook: https://www.facebook.com/jehoash.abiel


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 16 Okt 2013, 21:27 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 17 Sep 2010, 11:16
Postovi: 4219
"Onaj koji nikad ne promijeni svoje mišljenje voli samoga sebe više negoli istinu!" - Dostojevski


Eto, bas lijepo receno. I bas je tako.

_________________
The Call of Freedom
~ Sta mi vredi sad da letim kada nemam gde da sletim...~


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 12 Sep 2014, 08:00 
OffLine

Pridružio se: 05 Sep 2014, 18:46
Postovi: 6
Ellena (Dostojevski) je potpuno u pravu.
Jedna od najvećih zala od kojih boluje čovečanstvo je ego, sujeta, taština. Potrebno je da svi poštujemo tuđa mišljenja iako se možda ne slažemo sa njim. I ne treba naturati na silu svoje mišljenje. Ko traži, daće mu se. I obrnuto.
A mišljenje je kao zadnjica, svako ga ima.I tako je bilo i uvek će biti...


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 24 Sep 2015, 14:42 
OffLine
Autor sajta

Pridružio se: 12 Feb 2011, 17:59
Postovi: 42
Dekart je rekao: „Mislim, dakle postojim.“
Negdje u podsvijesti se javlja stav da ako ne mislimo (nemamo mišljenje), onda ni ne postojimo, tako da smo došli do toga da imamo mišljenje o svemu: da li je ovaj političar dobar i kako treba urediti državu, kako se pravi najbolja sarma, zašto su debeli debeli a mršavi mršavi i da li je stres uzrok svih bolesti...

Kada pogledamo malo bolje, kada bismo većinu ovih stvari morali da uradimo (budemo političar umjesto datog političara, ili vodimo neku državu, napravimo bilo kakvu sarmu ili smršamo...), shvatili bismo da o tome ne znamo ništa.

Duško Radović je rekao jedan sjajan aforizam: „Ne morate i ovo jutro započinjati zanovetanjem: da se ja nešto pitam... Proverili smo kako izgleda tamo gde se vi nešto pitate i videli da nije sjajno.”

Ono što obično nazivamo svojim mišljenjem je samo površinska reakcija na spoljašnji poticaj. Neko kaže, na primjer, da je izabrao da se porađa carskim rezom i odmah počinje debata: „da, ja se slažem s tobom“ ili „nisi u pravu, to ne bi trebalo tako“. Poslije toga svako argumentuje svoj stav gomilom podataka iz kojekakvih knjiga, časopisa, sa sajtova i misli da je baš ozbiljno mislio o tome.

Istina je da je veoma mali procenat žena iskusio i prirodni porođaj i porođaj sa dripom i porođaj carskim rezom i samo bi neka od njih mogla da da svoje mišljenje o tome. A i tada je to samo mišljenje te osobe, jer smo svi različiti i različite stvari nam odgovaraju ili smetaju (žena koja je imala dva porođaja će reći da svojih 12 sati prirodnog porođaja ne bi nikako više mijenjala za sat vremena porođaja sa dripom).

A zašto je onaj prvi uopšte iskazao neko mišljenje, a da ga niko nije pitao? Zbog svoje nesigurnosti i potrebe da se ne preuzima odgovornost. Neko je rekao: „Podijeljena odgovornost je ničija odgovornost“ i taj način dijeljenja odgovornosti često se koristi u državnim firmama da bi se skinula odgovornost u slučaju grešaka. Međutim, zašto to ljudi rade u svom životu? Ako im se desi neko sranje, mogu da svale krivicu na tog nekog ko im je dao svoje mišljenje i uvijek je drugi kriv za sve neželjene posljedice u našem životu. I tako se vrtimo u krug.

Međutim, postoji i dublje sagledavanje Dekartove rečenice: „Mislim, dakle postojim.“

Možda može i tako da se misli, tj. da se kroz mišljenje postoji.

Kada stvarnosti pristupamo na takav način, da sve što nam u životu dođe iskusimo, mi tada znanje koje smo možda imali o toj stvari stavljamo na kušnju, da vidimo hoće li otpasti, da li je tačno ili ne za nas. Dok to iskustvo traje, u nama se smjenjuju emocije prema tome što radimo. To mogu da budu i blokirajuće emocije, kao što je strah, ali samo kroz to iskustvo mi možemo da počnemo da raskrinkavamo sebe od samolaži. Kada se pojavi jedna samolaž, mi je skinemo umnim djelovanjem, sjetivši se neke izreke iz svetih spisa ili nekog ranijeg iskustva, kada se pojavi druga samolaž, onda prizovemo vjeru unutar naših srca, kada se pojavi treća, počnemo da djelujemo drugačije nego što smo inače radili u datoj sitaciji, i tako u nedogled dok ne dođemo do one najveće dubine koju u tom momentu možemo da postignemo.

E, takva misao je ona kroz koju postojimo. To je misao iza koje možemo da stanemo, u koju nemamo potrebe nikoga da ubjeđujemo, pa čak ni da je iskažemo glasno. Sa takvim mišljenjem mi saznajemo našu istinu za dati trenutak. Ona će se možda kasnije mijenjati, kako se mi budemo mijenjali, ali u datom trenutku jedino je to istina i prema njoj djelujemo.


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 16 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
cron
Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Group
Prevod - www.CyberCom.rs