Zaista ne bi bilo loše da pročitaš pomenutu knjigu "Putovanje duša" (Michael Newton), mogu je staviti na sajt. Knjigu toplo preporučujem svima.
Adil je napisao:
Interesira me zašto se čovjek reinkarnira? Zašto ne ode odmah ili u Raj ili Pakao?
Stvari ne stoje tako da živiš jedan život i onda se gleda kakav si bio pa ako si bio dobrica ideš u raj a ako nisi ideš u pakao. Tako uče brojne vjerske organizacije ali ako samo malo razmisliš moći ćeš vidjeti da to i nema puno smisla. U
našem tekstu na sajtu o reinkarnaciji u uvodu možeš pročitati ponešto o tome. Razmisli: šta sa djecom koja umru mala? Gdje oni idu? Šta sa ljudima koji žive u teškim uslovima i siromaštvu? Oni nisu imali iste uslove i mogućnosti kao neko ko je cijeli život bogat, to su veoma različiti životi i ne mogu se tek tako upoređivati. Kada se napravi neki elektronički uređaj i kad se on testira to se radi i na niskim i na visokim temperaturama (pritiscima, količini vlažnosti...), dakle gledaju se sve krajnosti a ne samo jedna jer u jednoj uređaj može raditi dobro ali možda neće raditi u drugoj pa se na osnovu jedne ne može donijeti prava procjena. Isto tako je i sa ljudima. Prava procjena se može napraviti ako se svi nađu u svim situacijama, i prosjačkim i kraljevskim.
Ali glavni razlog za reinkarnaciju je duhovni razvoj čovjeka koji, kako je Alset rekao, ne može da se ostvari u jednom životu. Cilj života nije da se pokažemo kao dobrice samo zato da bismo ušli u neki raj. Čovjek je na Zemlji da bi se duhovno razvijao, stalno. Ljudi su ovde da bi
radili, da bi izgrađivali sebe, a ne zato da bi se manje od 100 godina testirali i onda slali na ovu ili onu stranu. Testiranje je nešto samo usputno, kao kontrolni radovi u školi, ali glavna stvar je učenje, razvoj. Mi trebamo dostići Hristov nivo a ne samo da nešto malo čačkamo oko duhovnosti. U Novom Zavjetu lijepo piše:
Dokle dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje sina Božijega, u čovjeka savršena, u mjeru rasta visine Hristove (Efescima 4,13)
A sam Hrist je rekao i ovo:
Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen otac vaš nebeski. (Matej 5,48)
Dakle od nas se traži dosta, traži se ozbiljan duhovni rad a ne samo to da smo fini prema komšijama i teti u prodavnici pa ćemo zbog toga na kraju života ići u raj.
Ovi duhovni nivoi na kojima se sada, pa i nakon niza života, nalazimo su mali u odnosu na one koji se mogu i trebaju dostići. Ja ne samo da u to vjerujem nego nekako i osjećam, osjećam da smo još početnici, da smo mrva u odnosu na ono šta trebamo i možemo biti (
"savršeni kao što je savršen otac vaš nebeski", "u mjeru rasta visine Hristove").
Ljudi su ovde da bi izgradili svoju duhovnu dušu. Do tada žive na osnovu posuđene duhovne duše koju im je privremeno dao Tvorac. Ljudi na osnovu nje treba da izgrade
svoju duhovnu dušu.
To je sve. Bar za početak
O tome se radi.
Šta će biti sa ljudima koji u datom roku ne izgrade svoju duhovnu dušu i kada se od njih oduzme ona duhovna duša koja im je privremeno posuđena? Priča u Evanđeljima o talentima govori o tome da je gospodar dao slugama talente i otišao na dalek put i kad se vratio gledao je ko je koliko novih talenata stekao na osnovu onih posuđenih. Dobro su prošle one sluge koje su stekle jednako onome koliko im je posuđeno. Loše je prošao sluga koji nije ništa stekao, tada je od njega oduzeto ono što mu je na početku bilo posuđeno.
Ta izgradnja duhovne duše je osnovna stvar u našim životima. Neki su je izgradili više a neki manje. Postoji jako mnogo različitih nivoa te izgrađenosti, zato se ljudi nalaze na veoma različitim duhovnim nivoima. Zato je teško i pričati o duhovnosti sa osobama koje se dosta razlikuju u duhovnom nivou, makar i jedni i drugi radili duhovnu izgradnju (koja se može raditi
na najrazličitije načine pa ljudi imaju različite uglove posmatranja i različita iskustva). Jedan život nije dovoljan za toliku duhovnu izgradnju. Uz to kao što sam rekao reinkarnacije omogućavaju da se ljudi stavljaju u različite životne situacije i uslove, nekad su bogati, nekad siromašni, nekad na raznim nivoima između tih krajnosti, nekad bolesni ovoliko i onoliko, nekad sa sretnim bračnim životom a nekad ne, itd. Na taj način svi iskuse sve a ujedno se nađu u brojnim situacijima koje ih mogu duhovno izgraditi, ako se tim situacijama pravilno pristupa. Tu se onda nalazi i ono "što siješ to ćeš i požnjeti" a što istočnjaci zovu karmom, pa se iz jednog života prenose neki dugovi koje moramo odraditi, nešto loše što smo uradili pa sad to moramo anulirati, savladati neku negativnost u sebi, odužiti se nekoj osobi prema kojoj smo nekad zgriješili i slično.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
