duhovnaizgradnja.com forum
http://www.duhovnaizgradnja.com/forum/

Šta to bog traži od nas?
http://www.duhovnaizgradnja.com/forum/viewtopic.php?f=6&t=536
Stranica 4 od 4

Autoru:  Nikolinho [ 19 Apr 2012, 06:11 ]
Tema posta:  Re: Šta to bog traži od nas?

Hvala, bolje vas nasao. Posto je kod mene -7 sati razlike i vreme mi je za krevet, pisacu na ovaj veliki post kad mogu.

Autoru:  Jehoash Abiel [ 13 Maj 2012, 14:28 ]
Tema posta:  Re: Šta to bog traži od nas?

Kad je u pitanju to šta Bog traži od nas Isus Hrist je rekao da su sve najveće zapovijesti sledeće:

Učitelju! koja je zapovijest najveća u zakonu? A Isus reče mu: ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom misli svojom. Ovo je prva i najveća zapovijest. A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. (Matej 22, 36-39)

Postoji mnogo hrišćana u svijetu koji čitaju Sveto Pismo i koji zaista žele da slijede Isusa Hrista pa samim tim i da ispunjavaju ove zapovijesti. Ali da li ih ispunjavaju? Šta je potrebno da bi neko mogao da ih ispuni? To što ih je pročitao i što ima želju da ih ispunjava, čak i iskrenu i čistu želju? Da li je to dovoljno? Da jeste mnogi bi već imali tu ljubav u sebi. Ali ko je ima? I ako je malo ko ima, a opet mnogi žele da je imaju, šta im onda nedostaje da bi je mogli imati?

I kako to uopšte zapovjediti nekome da te voli? Kako sad to? Čemu bi ta ljubav uopšte vrijedila? Koja svrha od toga? Kako tako nešto tražiti zapoviješću? Koja je ustvari svrha ove zapovijesti?

I kako uopšte voljeti nekoga koga ne poznajemo? Sve što o Bogu znamo su naše slike, zamisli, konstrukcije.

Treba li Bogu naša ljubav? On ne može bez nje? Tužan je bez nje? Fali mu nešto bez nje? Pada u depresiju ako ga ne volimo?

Treba li njemu naše obožavanje, naše klanjanje, naša ljubav? Ili to sve, na neki način, zapravo treba nama? Samo nama.

Da li kroz molitve, klanjanja, ljubav, duhovni rad, mudrost, da li kroz sve to na neki način činimo korist Bogu, ili je sve to zapravo samo zbog nas?

Može li Bogu biti čovjek koristan? Sam je sebi koristan čovjek mudar. (Job 22, 2)

Da li duhovna izgradnja služi tome da se mi Bogu umilostivimo pa će nam on za nagradu dati blagostanje, raj, sve nešto divno i krasno, ili nas bar neće baciti u oganj "kao što će baciti mnoge druge ljude"? Ili se u duhovnoj izgradnji uopšte ne radi o tome da se mi Njemu trebamo umilostiviti već se zapravo radi o tome da trebamo raditi na sebi, da bismo postali ono što možemo da postanemo? Nije li možda to jedina stvar koja Njega zanima od nas?

Ako mi u sebi imamo nešto od Njega, neki dio Boga, nešto što nas čak čini da smo jedno sa Njim, nije li onda to da ga ljubimo "svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom misli svojom" naše jedino prirodno Stanje, nešto što imamo po defaultu, nešto što se ni ne uči i nešto za šta nam ne treba zapovijest, već je tu, stalno? A ako sa druge strane vidimo da tu ljubav nemamo, da tu vezu sa Njim nemamo, da se osjećamo odvojeni od Njega, da osjećamo da je On jedno biće a mi sasvim drugo, nepovezano međusobno, šta nam onda fali? Je li to onda neki kvar u nama? Da li to onda jasno pokazuje da nešto u nama blokira da dođemo u dodir sa tim Božijim u sebi, sa tim nečim mnogo višim nego što smo sada i nego što znamo i mislimo o sebi? A to Božije u nama smo zapravo mi, mi u sebi, mi u onome što sada doživljavamo kao sebe. Kao što se za nekoga kaže da je "van sebe" kad se ne ponaša normalno. Nismo li i mi onda non-stop "van sebe"? Jer ako imamo to nešto Božije u sebi onda mi treba da budemo u tom Božijem u sebi tj. ono treba da postane središte naše ličnosti, središte iz kojeg percipiramo, živimo, mislimo, osjećamo. A sad nismo u tom središtu već smo negdje pomjereni u sebi, sad smo u nekom drugom središtu u sebi koje ne poznaje ljubav prema Bogu, čak ni kad mu se zapovjedi da ljubi Boga.


Možemo li mi u sadašnjem mjestu u kojem živimo u sebi (sadašnjem nivou svijesti i duhovnosti) voljeti Boga "svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom misli svojom"? Ili nam je potrebna unutrašnja transformacija i pomjeranje u neko drugo mjesto u nama, u ono koje ni ne poznaje odsustvo ljubavi prema Bogu (i mnogo toga drugog što ide sa tim: sasvim drugačiji pogled na Boga, sebe, svijet, ljude...)? Da li ta zapovijest u tom slučaju zapravo govori o neophodnosti da se premjestimo iz sadašnjeg središta u drugo središte, u ono mjesto u nama koje sa lakoćom i po svojoj samoj prirodi voli Boga "svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom misli svojom" i "bližnjeg svoga kao samoga sebe"? Nisu li onda te dvije najveće zapovijesti zapravo jedan veliki poziv na ozbiljnu duhovnu izgradnju, na direktan rad na sebi?

Autoru:  ananda [ 25 Sep 2014, 12:40 ]
Tema posta:  Re: Šta to bog traži od nas?

Jer što Bog traži od tebe osim da:

živiš korektno
ljubiš blagotvorno i
kročiš trezveno sa svojim Bogom.

parafraziran Mikah

Autoru:  Jehoash Abiel [ 25 Sep 2014, 18:38 ]
Tema posta:  Re: Šta to bog traži od nas?

Šta je Mikah?

Autoru:  ananda [ 26 Sep 2014, 11:44 ]
Tema posta:  Re: Šta to bog traži od nas?

Stari zavjet, jedan od "manjih proroka" - Mika 6:8 je originalni stih.

Evo iz Daničić-Karadžić:

Mic 6:8 Pokazao ti je, čovječe, što je dobro; i šta Gospod ište od tebe osim da činiš što je pravo i da ljubiš milost i da hodiš smjerno s Bogom svojim

Autoru:  Ponirski [ 26 Sep 2014, 12:52 ]
Tema posta:  Re: Šta to bog traži od nas?

nisam ni vidio što bi drugo osim njega bilo

jedna od zanimljivijih zgoda u bibliji

Stranica 4 od 4 Sva vremena su u UTC + 1 sat
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
https://www.phpbb.com/