ČOVJEK SE
DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI,
ENERGETSKI, MATERIJALNO,
UZDIŽE I NAPREDUJE
KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA,
RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU
I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

duhovnaizgradnja.com forum

 

posjetite i sajt Duhovna izgradnja

Ovo je forum javnog karaktera i na njemu svako može da iznosi svoja razmišljanja koja su u skladu sa pravilima foruma, ali autori sajta ne stoje iza pisanja drugih učesnika

Danas je 22 Jun 2018, 02:12

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 10 Posta ] 
Autoru Poruka
 Tema posta: Rano kršćanstvo
PostPoslato: 22 Okt 2014, 08:55 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Bez puno uvoda, otvaram topik za navode i / ili komentare na navode onih koje nazivaju "rani crkveni oci". Kao i priče vezane uz okruženje - kako društveno, tako i ono svjetonazora i filozofija i religija kojima su bili okruženi pa time i ljudima koji su pripadali tim drugim "misterijama". S čime su dolazili u kontakte, što/tko im je udaralo/udarao kontru... što su smatrali "pravim i istinitim", a što glupostima, zamišljanjima i bajkama, kakva drukčija učenja su prodirala u njihove redove...



Božje (s)kontavanje

LOG(ik)OS TON THEOS

"Dođi i rezonirajmo zajedno!" (Izaija)



"Prekrasan je, nesumnjivo, svijet - izvrstan i u svojoj veličini i u uređenosti njegovih dijelova. Ali ne njemu, već njegovom Kreatoru trebamo dati poštovanje!"
Athenagora Atenjanski

Ni kad posjećujemo jedni druge ne pozdravljamo nit štujemo kuće i sobe i namještaj, već JEDNI DRUGE.

Slijede izvaci:

Ranokršćanska apologetika:

Athenagora Atenjanski - kršćanski filozof, djelovao u 2. polovici 2.st. (oko 161-180 n.e.)
Athenagoras the Athenian: A Plea for the Christians

Jedna od najzanimljivijih optužbi paganskih naroda i religija protiv ranih kršćana bila je: ateizam, pa ću u tom kontekstu prenijeti izvatke Athenagore

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Rano kršćanstvo
PostPoslato: 22 Okt 2014, 08:58 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Athenagora:

"Prvo, po pitanju primjedbe da smo ateisti - s pravom su Atenjani osudili Diagoru krivim za ateizam jer ne samo da je razotkrio Orfičku doktrinu, i objavio misterije Eleusis i Cabiri, te raskolio drvenu statuu Herkulesa da ostacima miješa repu u loncu za kuhanje, već je i otvoreno proglasio da nema nikakvog Boga. Ali nas,

nas koji RAZLIKUJEMO BOGA OD TVARI, i podučavamo da JE TVAR JEDNA STVAR, A BOG DRUGA I DA JE MEĐU NJIMA VELIKI JAZ (jer Božanstvo je nestvoreno i vječno (trajno)), u Njega se gleda samo RAZUMIJEVANJEM I SPOZNAJOM, dok je tvar stvorena i uništiva (razgradiva)

nije li apsurdno prozvati nas ateistima?

Kad bi naši stavovi bili poput onih Diagore- čak i unatoč našim nastojanjima u pobožnosti, u prihvaćanju ustanovljenog poretka, univerzalne harmonije, veličine boje oblika i organizacije svijeta -s razlogom bi se naša reputacija kao bezbožnih, pa i uzrok da nas se takvima proglašava mogla držati nad našim glavama. Ali, jer NAŠA DOKTRINA PRIZNAJE JEDNOG BOGA, KREATORA OVOG UNIVERZUMA, KOJI JE SAM NESTVOREN (jer ono što jest ne postaje, već postaje ono što nije, što ne postoji), VEĆ JE SVE STVARI NAČINIO POMOĆU LOGOSA KOJI JE NJEGOV, tretira nas se nerazumno.

Pjesnike i filozofe se nije prozivalo ateistima kad su se raspitivali i promišljali o Bogu.
Euripid (...)
Filolaus isto, kada kaže da su sve stvari sadržane u Bogu kao u utvrdi, podučava da je On jedan, i da je On superioran tvari.
Lysis i Opsimus ovako definiraju Boga: jedan kaže da je On neizgovorivi broj, drugi da je On razlika između najvećeg broja i onog koji mu je prethodio. Budući je deset prema Pitagorejancima najveći broj... i sadrži sve aritmetičke i harmoničke principe, i Devet stoji odmah do njega, Bog je jedinstvo, dakle: jedinica. Jer najveći broj je za jedan veći od manjega.
Onda su tu Platon i Aristotel - ne da ću sad proći kroz sve filozofe koji su nešto rekli o Bogu, kao da bih htio izložiti sažetak njihovih mišljenja...

...nije moguće pokazati bez navođenja imena (filozofa) da mi nismo jedini koji se utiču ideji Boga kao jedinstva. (...)
Platon onda, zamišljajući jednog nestvorenog i vječnog Boga, kaže: "Pronaći Kreatora i Oca ovog univerzuma je teško, i kad ga se pronađe, nemoguće je obznaniti Ga svima". I ako priznaje i druge onda (bogove), poput sunca, mjeseca i zvijezda, ipak ih priznaje kao stvorene: "bogovi, potomci bogova, kojih sam Ja Tvorac i Otac djela koja se ne mogu raspasti osim mojom voljom; i sve što se sastoji od nečega može biti razloženo". Ako stoga, Platon nije ateist jer zamišlja jednog nestvorenog Boga, Arhitektu univerzuma, nismo niti mi ateisti koji prihvaćamo i čvrsto smatramo da je On Bog koji je oblikovao sve stvari pomoću Logosa, i drži ih u bivanju Duhom Svojim.

Aristotel, isto, i njegovi sljedbenici, prepoznajući postojanje jednoga kojega smatraju nekom vrstom "složenog" živog stvorenja (zwon), govore o Bogu koji kao da se sastoji od duše i tijela, smatrajući da je Njegovo tijelo eterski prostor i planetarne zvijezde i sfere fiksnih zvijezda (planete i konstelacije) koji kruže naokolo; ali Njegova duša, razum koji upravlja nad kretanjem tijela, sama nije podložna kretanju, već postaje uzrok kretanja ovog drugog (tj. tijela).

Stoici isto tako, iako uzimaju u obzir transformacije tvari, kažu da je tvar prožeta Duhom Božjim, umnogostručuju Božanstvo u imenu (sukladno različitim promjenama tvari koju prožima Duh), dok u stvarnosti smatraju da je Bog jedan (taj Duh sam). Jer, ako je Bog umjetnička vatra koja metodično napreduje u proizvodnji svih stvari u svijetu, obujmljujući u Sebi samom sve glavne principe kojima je svaka stvar proizvedena sukladno sudbini, i ako Njegov Duh prožima cijeli svijet, onda je prema njima Bog jedan, i nazvan je imenom Zeus što se odnosi na vatreni dio tvari, i Hera što se odnosi na zračni (dio tvari) i drugim imenima ovisno o dijelu tvari kojeg (duh) prožima."

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Rano kršćanstvo
PostPoslato: 22 Okt 2014, 09:00 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Athenagora (nastavak):

"Jedinstvo Božanstva priznaju gotovo svi... i mi s naše strane slično tvrdimo da je On koji je uredio ovaj univerzum Bog - zašto onda oni mogu reći i pisati šta god im se prohtije kad je u pitanju božanstvo, a protiv nas stupa sila zakona na snagu, iako smo mi u stanju demonstrirati i shvatiti i vjerujemo pravo, naime da postoji jedan Bog, s dokazima i razumom sukladno istini? Jer pjesnici i filozofi, i ovdje kao i drugdje, pretpostavljaju, pokreće ih razum onome čemu su skloni, svaki već prema svojoj vlastitoj duši pokušava vidjeti može li otkriti i shvatiti istinu; ali nitko ih ne drži posve kompetentnima da ju shvate, jer su smatrali za shodno da uče, ne od Boga kad je Bog u pitanju, već svaki iz samoga sebe, i tako su svaki došli do svog vlastitog zaključka po pitanju Boga, i tvari, i obličja, i svijeta.

Ali, mi za svjedoke stvari koje vjerujemo i shvaćamo, imamo proroke, ljude koji su izjavljivali po pitanju Boga i Božje stvari, vođeni Duhom Božjim. ... bilo bi neracionalno da prestanemo vjerovati u Duh od Boga, koji je pokretao usta proroka kao glazbala, i da se radije naklonimo pukim ljudskim mišljenjima.

(...)
Ako su od početka postojala dva ili više bogova, oni su bili ili na jednom te istom mjestu, ili svak na svom vlastitom.
Na jednom te istom mjestu nisu mogli biti. Jer, ako su bogovi, nisu nalik jedan drugome; već jer su nestvoreni oni su različiti: jer stvorene stvari su poput obrasca po kojemu su stvorene; ali nestvorene su svaka drukčija, nitko ih nije proizveo, niti ih formirao prema liku i obrascu bilo čijem. Ruka i oko i stopalo su dijelovi jednog tijela, čineći zajedno jednog čovjeka: je li Bog na takav način jedan?

Zaista, Sokrat je (tako) bio sastavljen i rastavljen na dijelove, samo zato što je bio stvoren i uništiv. Ali Bog je nestvoren, i neprolazan, i nedjeljiv - ne sastoji se, tako, iz dijelova.

Ali, ako onda ti bogovi (ako ih je bilo više) postoje odvojeno, onaj koji je stvorio svijet je iznad svih stvorenih stvari i svega što je stvorio i uredio - gdje bi onaj drugi ili ostali mogli biti?
Jer, ako je svijet, bivajući načinjen kao sfera, zatočen unutar nebeskih krugova i Stvoritelj svijeta je iznad stvorenih stvari, upravljajući njima svojom dobrostivom skrbi; kakvo mjesto postoji za drugog boga, ili za druge bogove? Jer taj drugi nije u svijetu, jer svijet pripada onom prvom; niti je izvan svijeta, jer Bog Tvorac svijeta je iznad i izvan njega. A, ako ovaj (drugi) nije niti u svijetu niti izvan njega (jer sve što ga okružuje nastanjeno je ovim prvim), gdje je onda on? Je li on iznad svijeta i (prvog) Boga? U nekom drugom svijetu ili izvan tog drugog? Ali ako je u drugom ili iznad ili izvan drugog, onda on nije ni izvan ni iznad nas - ne vlada ovim svijetom uopće; niti je njegova moć nešto osobita jer postoji u opasanom prostoru (okruženom lokacijom ovog prvog). Ali ako nije ni u nekom drugom svijetu (jer sve stvari je ispunio onaj prvi), niti izvan tog drugog (jer ovaj prvi je u svim stvarima), jasno je da taj drugi uopće ne postoji, jer nema mjesta u kojemu bi on mogao biti.

Ili, šta on (taj drugi) čini, videći da postoji već netko (ovaj prvi) kome svijet pripada, šta?, on (taj drugi) je iznad Tvorca svijeta a ipak niti je u svijetu niti je izvan svijeta (jer to sve već pripada ovom prvom)? Postoji li onda neko drugo mjesto gdje bi taj (drugi) mogao stajati? Ali Bog i sve što pripada Bogu je oko njega. I što bi onda bilo to mjesto, kad ovaj prvi već ispunjava sva područja izvan svijeta? Pa čak ako bi i taj drugi održavao dobrostivošću i pažnjom, a nema mjesta na kojemu bi taj bio (i s kojega bi tako održavao nešto) - uzalud mu je i ne može niti čini išta. Ako taj onda niti nešto čini niti održava išta praktično i nema mjesta odakle bi to činio, tada je ovo Biće o kojemu mi govorimo jedan Bog od početka, jedini Tvorac univerzuma.

Kad bi takva razmatranja poput ovih naših bila čisto ljudska. Ali nisu, glasovi proroka potvrđuju naše tvrdnje - jer smatram da Vi također, sa svom Vašom revnošću za znanjem i Vašim velikim postignućima u učenjima, ne možete biti neznalica kad su u pitanju spisi Mojsija, Izaije, Jeremije i drugih proroka koji su podignuti u ekstazi iznad prirodnih operacija njihovih umova, impulsima Božjeg duha, izgovorili stvari koje su bili nadahnuti reći, Duh ih je koristio kao svirač što puše u sviralu - šta onda ti ljudi govore? "Gospod je naš Bog; niti jedan drugi se ne može s Njime usporediti". I opet: "Ja sam Bog, prvi i zadnji, i nema Boga osim mene". I isto tako: "Prije mene nije bilo nikakvog drugog Boga i nakon Mene neće biti nijednog drugog; Ja sam Bog i ne postoji drugi osim Mene". I o Njegovoj veličini: "Nebesa su Moje prijestolje, i zemlja je podnožje za Moje stope: kakvu ćete Mi vi kuću sazidati, ili kakvo mjesto prirediti da se Ja odmorim?"

Pažljivo proučite proroštva koja te knjige sadrže.

Mi, stoga, nismo ateisti, jasno je da priznajemo jednoga Boga,

nestvorenog, vječnog, nevidljivog, neprolaznog, neuhvatljivog, neograničenog, kojega se može pojmiti i shvatiti jedino razumijevanjem i rezonom, koji je obujmljen svjetlošću i ljepotom i duhom i moćju neizrecivom, koji je stvorio univerzum Svojim Logosom i uredio ga, i održava ga u postojanju. To sam pokazao."

(...)

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Rano kršćanstvo
PostPoslato: 22 Okt 2014, 09:03 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Athenagora (nastavak):

"Mi priznajemo također i Sina Božjega. Neka nitko ne smatra smiješnim da bi Bog imao Sina. Jer iako pjesnici, u svojim fikcijama, ne predstavljaju bogove ništa boljima od ljudi, naš smjer razmišljanja nije isti kao njihov niti po pitanju Boga Oca niti Sina. Već je Sin Božji Logos Očev, u ideji i na djelu; jer po Njegovoj vlastitoj zamisli (naumu) [kako je sam smatrao za shodno] On sam je načinio sve stvari, Otac i Sin bivajući jedno. Sin bivajući u Ocu i Otac u Sinu, u duhovnom jedinstvu i moći; razumijevanje i rezon (nous i logos) Očev je Sin Božji.

Ali, ako se u svojoj izvrsnoj inteligenciji zapitate što, zapravo, znači Sin, kratko ću reći:

Sin Božji je prvi Očev proishod,

ne da ga je doveo u postojanje - jer od početka je Bog, koji je vječno spoznanje (nous) imao Logos u Sebi samome, bivajući od početka prožet Logosom;

već u smislu da je On postao ideja i energizirajuća (djelatna) moć u svih materijalnih stvari, koje su - po svojoj prirodi - bez ikakvih atributa (odlika), i neaktivna tvar (zemlja), teže i gušće čestice pomiješane s lakšima i suptilnijima.

Proročki duh se slaže s našim izjavama. "Gospod", kaže Duh "me načinio, začetak Njegovih načina pristupa (svim) Njegovim djelima". (Prov. viii. 22.) I Duh Sveti Sam isto tako, koji djeluje u prorocima, mi tvrdimo da je istjek iz Boga, istječe iz Njega i vraća mu se natrag poput zrake sunca.

Ta tko neće u nevjerici odmahnuti glavom kad čuje da se ateistima prozivaju ljudi koji govore o Bogu Ocu, i Bogu Sinu i Duhu Svetome i koji proglašavaju njihovu moć jedinstvenu i njihovu različitost u uređenju?

Nije naš nauk po pitanjima božanske prirode ograničen na ovo rečeno; mi prepoznajemo također i mnoštvo anđela i djelatnika, koje je Bog Tvorac i Arhitekt (arhitektes i demiurgos) univerzuma rasporedio i postavio ih - putem Svog Logosa - na različite položaje da se bave elementima, i nebesima i univerzumom i stvarima u njemu i da paze na uređenost njih sviju."

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Rano kršćanstvo
PostPoslato: 22 Okt 2014, 09:05 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
--- Velika optužba tadašnjim RANIM kršćanima koju su im upućivali i zbog čega su ih progonili svi drugi je bila i ta što JEDINO KRŠĆANI NISU PRINOSILI NIKAKVE ŽRTVE svojem Bogu. Ni životinje, ni ljude, ni mirise, cvijeće niti novce niti išta... Svi ostali su bili ogrezli u ceremonije i rituale žrtvovanja - zadovoljština ili "propicijacija" - bilo "krvnih" bilo žrtava "paljenica", bilo već bilo kakvih "prinosa". ---

Athenagora (nastavak):

"Što se tiče toga da mi ne prinosimo nikakve žrtve Bogu: Ureditelj i Otac ovog univerzuma ne treba krv, niti miris žrtava paljenica, niti miomirise cvijeća i štapića, jer ON SAM JE SAVRŠENI MIOMIRIS, nema potrebu ni za čim ni iznutra ni izvana; već je NAJVEĆA ŽRTVA (prinos) NJEMU DA GA MI ZNAMO, DA POZNAJEMO NJEGA KOJI JE RASPROSTRO I NADSVODIO NEBESA, I UTVRDIO ZEMLJU NA NJENOM MJESTU, KOJI JE OKUPIO VODE U MORA I RAZDIJELIO SVJETLO OD TAME, KOJI JE UKRASIO NEBESA ZVIJEZDAMA I NAČINIO ZEMLJU DA RAĐA SJEMENJEM SVAKOVRSNIM, KOJI JE NAČINIO ŽIVOTINJE I OBLIKOVAO ČOVJEKA.

Smatrajući da je Bog taj Arhitekta svih stvari, koji ih održava i čuva u postojanju i sve ih nadzire svojim znanjem i upravljačkom vještinom, mi "dižemo svete ruke" k Njemu - čemu Njemu uopće, uz sve to, može poslužiti "stotinu žrtava goveda"?
I 'kakve veze imam ja s pokoljima', koji Bogu ne trebaju? - iako nam zaista priliči da mu ponudimo beskrvnu žrtvu i "službu svojim razumom"."

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Rano kršćanstvo
PostPoslato: 22 Okt 2014, 09:07 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
O tvari i Bogu i univerzumu

Athenagora (još jedan nastavak):

"Jer mnoštvo koje nije u stanju razlikovati između tvari i Boga niti vidjeti koliki je jaz među njima, te se mole idolima načinjenim od tvari - zar bi i mi, stoga, mi koji razlikujemo i lučimo nestvoreno od stvorenoga, ono što jest od onoga što nije, ono što je pojmljeno razumijevanjem od onoga što je opaženo čulima, mi koji svakome od toga dajemo prikladan naziv - zar bi mi trebali doći i obožavati ikone? Ako su zaista, tvar i Bog jedno te isto, dva imena za jednu stvar, tada zaista ne držeći robu i kamenje, zlato i srebro bogovima, zaista smo krivi za bezbožnost. Ali ako su oni udaljeni jedno od drugoga koliko je to najviše moguće - toliko koliko i umjetnik od materijala koje koristi u svojoj umjetnosti - zašto se nas proziva? Jer kao što su lončar i glina (tvar-materijal bivajući glina, umjetnik lončar), tako je i Bog, Oblikovatelj svijeta i tvari koja mu je podložna za svrhe Njegovog umijeća. Ali kao što niti glina ne može postati posuda sama od sebe bez umjetnosti (lončarstva), ne može niti tvar koja nije u stanju uzeti sve oblike, nije sposobna bez Boga Oblikovatelja primiti različitost i obličje i veličinu. I kao što ne smatramo lončariju vrijednijom od onoga koji ju je načinio, niti posude niti staklo niti zlato od onoga koji barata njima; već ako je išta elegantno u umijeću - hvalimo izrađivača (umjetnika) i on je taj koji požanje slavu posuda: tako je isto s tvari i Bogom - slava i čast uređenog poretka svijeta pripada po pravu - ne materiji, već Bogu Oblikovatelju materije.

Stoga, ako bismo različite oblike tvari smatrali bogovima, izgledali bismo kao bez imalo pojma o istinskom Bogu, jer bismo stavljali stvari koje su razgradive i uništive na istu razinu s onim što je vječno.


Prekrasan je, nesumnjivo, svijet - izvrstan i u svojoj veličini i u uređenosti njegovih dijelova. Ali ne njemu, već njegovom Kreatoru trebamo dati poštovanje! Jer čak i kada bilo koji od vaših podanika dođe k Vama, oni neće zanemariti odati Vama počast, svojim vladarima i gazdama od kojih će dobiti što god im treba, niti će se obratiti veličanstvenosti Vaših palača; već će, ako posjete Vašu kraljevsku kuću, usput pokloniti pogled divljenja ljepoti građevne strukture, ali Vama samima iskazuju čast (a ne zgradi).

Vi vladari, zaista cijenite i ukrašavate svoje palače iz vlastite potrebe; ali svijet nije stvoren jer je Bogu trebao; jer Bog Sam je Sebi Samome sve - nepristupačno svjetlo, savršeni svijet, duh, sposobnost (moć), razlog. Ako je stoga svijet uređeni instrument, izbalansiran i kreće se u rasporedu vremena, obožavam Biće koje mu je dalo tu harmoniju, koje pritiska te note i ispjevava njegova suglasja, a ne obožavam sam instrument. Jer niti na glazbenim natjecanjima suci ne prolaze kraj svirača da bi okrunili lutnje.

Ako je onda, kao što Platon kaže, svijet proizvod božanskog umijeća, ja se divim njegovoj ljepoti ali obožavam Umjetnika;
ili ako je, pak, svijet Njegova suština i tijelo kao što Peripatetici tvrde, mi ne izbjegavamo obožavati Boga koji je uzrok kretanja tijela i silazi u "sirote i slabe elemente", odijevajući neprolaznim zrakom (kako to oni kažu) prolaznu tvar;
ili ako netko shvaća neke dijelove svijeta da su moći Božje, mi ne pristupamo niti odajemo počasti (tim) moćima, već njihovom Tvorcu i Gospodu.

Ne tražim od materije ono što ona nije u stanju dati, niti mimoilazeći Boga odajem počast elementima koji ne mogu činiti ništa više od onoga za što su stvoreni; jer iako bi bili prekrasni za gledati, zbog umijeća njihovog Tvorca, ipak i dalje imaju prirodu tvari. (...)

Ako, stoga, dok se divim nebesima i elementima u načinu na koji su manifestirani, ne štujem ih kao bogove, znajući da je zakon razgradnje nad njima, kako mogu te objekte prozvati bogovima kad znam da su njihovi tvorci ljudi? "

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Rano kršćanstvo
PostPoslato: 27 Okt 2014, 18:17 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Kada netko ... vidi nešto što je lijepo, on vjeruje da je ta stvar lijepa po svojoj vlastitoj prirodi... ali netko tko je pročistio oči svoje duše i naučio je gledati lijepe stvari ... upotrebljava vidljivo kao odskočnu dasku da se uzdigne u kontemplaciju duhovnog.
Gregory iz Nysse


***

Možemo dobiti nekakav pojam onoga što Bog jest ako pokušamo, posredstvom svakog osjetila, dosegnuti stvarnost svakog stvorenja, ne odustajući dok ne oživimo za ono što ju nadilazi...

*

Svrha vježbe postaje specifičnija: tajna objekta, progresivno razotkrivena, vodi nas Kristu. Riječ, postavši utjelovljena, otvorila je iznova rajsku dimenziju svijeta. Neprozirna, ali providna, zemlja je raj u koji možemo ponovo ući umirući i ustajući s Kristom.

*

Meditacijom... više ne uzimamo u obzir fizičke odlike objekta, njegove dimenzije, gustoću, duljinu ili širinu. Ono što je odsad ostalo samo je znak, jedinstvo kojemu je dat, ako to mogu tako reći, položaj, lokacija... Iznad, otkrivamo ogromnost Krista, i tamo, pomoću njegove svetosti, koračamo prema dubini njegovog beskraja dok ne zirnemo Svemogućeg... Milost razumijevanja dolazi nam od Boga kroz Sina. Solomon elokventno svjedoči tome kad kaže: 'Nemam razumijevanje čovjekovo... Svaka riječ Božja potvrđuje se da je istina... Nemoj dodati njegovoj riječi' (Izreke) Mojsije također naziva Mudrost alegorijskim nazivom 'drvo života' (Postanak 2:9) i zasađeno je u raju.
Ali nije li taj raj, također i svijet u kojemu su svi elementi stvaranja? Tamo je Riječ inkarnirana, tamo je cvjetala i donosila plod, tamo mu je dan život za one koji okuse od njegove dobrote.
Clement iz Alexandrije


***

Rečeno mi je da je netko vidjevši prekrasno (žensko) tijelo osjećao poriv da proslavlja Stvoritelja. Pogled na to tijelo uvećao je do suza njegovu ljubav za Boga. Bilo tko tko prihvati takve osjećaje u takvim situacijama, već je uzašao... prije općeg uskrsnuća.
Ivan Climacus, "Ljestve božanskog uspona"


***

Kao što je u središtu kruga jedna jedina točka u kojoj se svi radijusi sreću, tako i onaj koji je smatran dostojnim da dosegne Boga, prepoznaje u njemu, neposrednim opažanjem i bez formuliranja misli, svu suštinu stvorenih objekata.

*

Svijet je jedan... jer duhovni svijet je u svojoj potpunosti manifestiran u potpunosti perceptabilnog svijeta, mistično izraženo alegorijom slika onima koji imaju oči da vide. I vidljivi svijet u svojoj cjelosti je tajno pojmljiv duhovnom svijetu u njegovoj potpunosti, kada se pojednostavi i razblaži duhovnim stvarnostima. Prvi je utjelovljen u drugom kroz stvarnosti, ovaj drugi u prvom kroz metaforu. Djelovanje oba je jedno.
Maximus Ispovjednik


***

Božja ljubav za ljude obavija duhovno perceptibilnim, nadsuštinsko suštinom. Daje obličje... onome što je bezoblično i kroz brojnost alegorija, umnaža i oblikuje Jednostavnost koja nema oblik.
Dionisyus Areopagite

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Rano kršćanstvo
PostPoslato: 12 Jan 2015, 11:47 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Brojne knjige i tekstovi ranih crkvenih otaca:

http://www.newadvent.org/fathers/index.html

http://www.aren.org/prison/documents/re ... 20Fathers/

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Rano kršćanstvo
PostPoslato: 15 Jan 2015, 10:24 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Molite bez prestanka za druge ljude. Jer u njima je nada pokajanja, da se predomisle i okrenu k Bogu.

Ako ni na koji drugi način, potrudite se da ih podučite svojim primjerom i djelom.

Blagošću odgovorite na njihov gnjev, skromnošću se usprotivite njihovom hvastanju: na njihove hule usmjerite svoje molitve;
njihovim greškama kontrirajte dosljednošću u vjeri; njihovu okrutnost uzvratite svojom obzirnošću.

Dok pazimo da ne imitiramo njihova ponašanja, budimo im braća u svoj istinskoj dobrodušnosti; i težimo biti sljedbenici Gospodina (tko je više od njega bio nepravedno tretiran, omalovaženiji, osuđeniji?), kako nikakvo sjeme satanovo ne bi moglo biti pronađeno u vama, već da možete ostati u svoj svetosti i trezvenosti u Isusu Kristu, kako po pitanju tijela tako i duha.

_________

Oni koji su karnalni ne mogu činiti stvari koje su duhovne, niti oni koji su duhovni ne mogu činiti stvari karnalne; kao što niti vjera ne može činiti djela nevjerovanja, niti nevjerovanje djela vjere. Sve one stvari koje činite po pitanju tijela su duhovne - jer vi činite sve u Isusu Kristu.

_________

Zadnja vremena su nad nama. Neka u nama bude duh pun poštovanja, i bojmo se strpljenja Božjega - da se ne pokaže na našu osudu.**

Ili stojmo u strahopoštovanju za gnjev koji će doći ili cijenimo milost koja se trenutno pokazuje - jedno od to dvoje. Samo u jednome ili drugome, neka se nađemo u Kristu Isusu za istinski život. Osim Njega, neka vas ništa ne privuče; (...)

** vidi: Rim 2:4-10
_________

Ništa nije vrijednije od mira, kojim svi ratovi, i na nebu i na zemlji, svršavaju.

Ništa od ovih stvari nije skriveno od vas, ako savršeno posjedujete tu vjeru i ljubav prema Kristu Isusu koje su početak i završetak života. Jer početak je vjera, a završetak je ljubav. To dvoje, neodvojivo vezane jedna uz drugu, je od Boga, a sve ostale stvari neophodne za sveti život slijede nakon njih.

Niti jedan čovjek koji (istinski) izjavljuje vjeru ne griješi; (kao što i) onaj koji posjeduje ljubav ne mrzi nikoga. Drvo se poznaje po svom plodu; tako će i oni koji se proglašavaju Kršćanima biti prepoznati po svom ponašanju. Jer ne zahtjeva se sada puko izjavljivanje, već da čovjek nastavlja u moći vjere do [samog] kraja.

__________

Čovjeku je bolje da bude tiho i bude (Kršćanin), nego da priča i ne bude jedan. Dobro je podučavati, ako onaj koji govori također i djeluje. Tako je jedan Učitelj koji je izrekao i tako se zbi; a čak su i one stvari koje je On činio u tišini dostojne Oca. Tko ima riječ Isusovu, istinski je u stanju čuti čak i Njegovu tišinu, da bude savršen, te da djeluje kao što i govori, i bude prepoznat po svojoj tišini. Ništa nije skriveno od Boga, same naše tajne su Njemu blizu. Činimo stoga sve stvari poput onih u kojima On ima boravište, da budemo Njegovi hramovi i On da bude u nama kao naš Bog, što odista On i jest, i pokazat će Se pred našim licima. Zarad čega Ga s pravom volimo.

__________

Kako je, onda On manifestiran svijetu? Zvijezda je zasjala na nebesima nad svim ostalim zvijezdama, svjetlost Kojega bješe neizreciva, a njena novina zapanjila je ljude. I sve ostale zvijezde, sa suncem i mjesecom, oblikovali su hor ovoj zvijezdi, i njena svjetlost bješe neizmjerno nad svima njima. Uzbunilo se sve: otkud je došao taj novi spektakl, toliko različit od svega drugoga (na nebesima). Tako je svaka vrsta magije uništena, i svaki okov zloće je nestao; neznanje je otklonjeno i staro kraljevstvo ukinuto, jer Bog Sam se pojavio u ljudskom obličju zarad obnove vječnoga života. I to posta početak koji Bog bješe pripremio. Od tog časa, sve stvari, sve se uskomešalo, jer On je naumio ukidanje smrti.


iz (Prve) Poslanice Ignacija Efežanima
Ignatius, biskup Antiohijski; prijelaz 1-2. stoljeća.

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
 Tema posta: Re: Rano kršćanstvo
PostPoslato: 08 Apr 2015, 19:09 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 10 Apr 2011, 06:16
Postovi: 2453
Lokacija: Ponir - Mehovci
interesantno je da evanđelje počinje rodoslovom josipa navodno isusovog rodoslova,
međutim diskutabilno je je li josip otac isusov, kao marijin muž
isus nema oca, josip ga je uzeo kao svoga
dakle treba li evanđelje matej tako objasniti

nadalje anđeo u mateju pri objavi josipu u snu naziva isusa josipovim sinom

čisto zapažanje


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 10 Posta ] 

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
cron
Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Group
Prevod - www.CyberCom.rs