ČOVJEK SE
DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI,
ENERGETSKI, MATERIJALNO,
UZDIŽE I NAPREDUJE
KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA,
RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU
I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

duhovnaizgradnja.com forum

 

posjetite i sajt Duhovna izgradnja

Ovo je forum javnog karaktera i na njemu svako može da iznosi svoja razmišljanja koja su u skladu sa pravilima foruma, ali autori sajta ne stoje iza pisanja drugih učesnika

Danas je 21 Jun 2018, 20:31

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 8 Posta ] 
Autoru Poruka
PostPoslato: 27 Nov 2014, 00:34 
OffLine
Autor sajta

Pridružio se: 26 Nov 2014, 20:50
Postovi: 2
Ne odbaci Bog naroda svojega, koji naprijed pozna. Ili ne znate šta govori Pismo za Iliju kako se tuži Bogu na Izrailja govoreći:
Gospode! Proroke tvoje pobiše i oltare tvoje raskopaše, a ja ostah jedan i traže dušu moju da je izvade.
A šta mu govori Božij odgovor? Ostavih sebi sedam hiljada ljudi koji ne prekloniše koljena pred Vaalom. (RIMLJANIMA 11:2-4)


U događaju koji se ovdje opisuje (1. CAR. 19), prorok Ilija misli da je ostao sam, da niko više ne revnuje za JHVH osim njega.
Na Ilijino: "Gospode! Proroke tvoje pobiše i oltare tvoje raskopaše, a ja ostah jedan i traže dušu moju da je izvade," kaže JHVH: "Ostavih sebi sedam hiljada ljudi koji ne prekloniše koljena pred Vaalom."
To govori da niko nije nezamjenljiv, čak ni prorok Ilija.
I kad nam izgleda da smo jedini, u svakom trenutku Bog ima sedam hiljada ljudi koje može postaviti na naše mjesto.
Ilija je bio jedan jedini, u Svetom Pismu se malo ko može porediti sa Ilijom, ali ni on nije bio nezamjenljiv. Umjesto njega JHVH je postavio Jelisija (1. CAR. 19:16), Ilija je dobio zadatak da ga pomaže za proroka umjesto sebe i otišao na nebo, a Ilijin duh je ostao na Jelisiju (2. CAR. 2:1-14).
Znači, duh je taj koji vrši posao, Ilija je samo bio pogodan da provede to što je trebalo, ali kad je Ilija trebao da ode, Jelisije je mogao da preuzme taj duh i da čini ista djela kao Ilija.
Kaže JHVH u Knjizi proroka Malahije da će ponovo poslati Iliju (MAL. 4:5), u Lukinom evanđelju kaže da je Jovan došao u duhu i sili Ilijinoj (LUKA 1:17).
Bogu nije potrebno sedam hiljada Ilija, potreban je jedan, kad treba uraditi posao Ilijin. I tada Duh siđe na onoga ko je najpogodniji da uradi taj posao.
Kao što voda koja krene iz izvora sa planine nađe svoj put u dolinu, i kao što munja kad treba da sijevne sa neba na zemlju nađe svoj put kroz vazduh, tako i Duh nađe svoj put da se ispolji.
Kao što kaže prorok Amos: Kad Gospod reče, ko neće prorokovati? (AMOS 3:8) Tako možemo reći: Kad munja krene, ko je može spriječiti da prođe kud je krenula?
I ona čestica vazduha koja je do maloprije bila običan zrak sad je postala prosvijetljena, ali ne treba se uznositi zbog toga i smatrati posebnom, jer se samo našla na božanskom putu i bila iskorištena za božansko ispoljenje.
Ali to prosvjetljenje, koje je trajalo samo trenutak, čestica može iskoristiti za svoj duhovni napredak i postati trajno naelektrisana čestica, ili magnet za druge čestice koje će pomoću nje postati naelektrisane.
U Pavlovoj poslanici Rimljanima 11. poglavlje gotovo cijelo govori o nezamjenljivosti, bolje reći zamjenljivosti. Tako kaže:

Tako i u sadašnje vrijeme postoji ostatak po izboru milosti.
A ako je po milosti, onda nije po djelima, jer milost već ne bi bila milost. (RIMLJANIMA 11:5-6, prevod Luje Bakotića)

Po milosti je munja sijevnula baš tu, ali to i nije samo milost. Ta milost je posljedica ranijih djela.
Onih sedam hiljada koji mogu da zamijene Iliju nisu tek slučajno odabrani, nego ih je Bog ostavio ili odvojio. Možda je svaki od njih odabran između drugih sedam hiljada, možda je to 49 miliona od kojih je odabrano sedam hiljada od kojih je odabran jedan Ilija.
Dok god smo pogodni za tok Duha, voda teče preko nas. Ako se uzdignemo misleći da smo nešto posebno, voda će nas zaobići, jer više nismo pogodni za nju, i otići će drugim putem, jer više nismo put nego prepreka.


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 03 Dec 2014, 22:31 
OffLine

Pridružio se: 26 Feb 2008, 09:03
Postovi: 406
Ili nezamjenljivost u svijetu

”Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.” (Mt 6,21)

Šta ovo uopšte znači?
Ako nemam neko zakopano blago ili novce na nekom računu ili neku ogromnu materijalnu vrijednost u bilo čemu ovo se ne odnosi na mene?
Ne bih rekla. Blago je ono čemu dajem vrijednost. U redu. Činjenica je da postoje ljudi koji materijalnim stvarima daju ogroman značaj. Možda smatraju da je to najbitnije. Ali postoje ljudi koji daju značaj nekoj svojoj vještini ili nečemu u čemu smatraju da su dobri. Zar i to nije blago? Malo je teže premjeriti to blago, ali to ne znači da ono ne postoji. Čak ponekad može predstavljati teže breme od materijalnog bogatstva jer čovjek uglavnom nije svjestan da ga ima.

Ako nisam svjestan da imam blago, a imam ga, kako ću raditi na tome da ga "predam siromasima" i idem dalje. Blago koje se sastoji od ideja o nekom tamo VELIKOM SEBI najteže je blago kojeg se po pravilu uvijek najteže odričemo. Npr. neki tamo veliki ja (koji zapravo nije toliko veliki koliko misli da je veliki) umislio je da je fantastično vaspitan, kulturan, obrazovan i odgojen. Tom nekom meni odgovara da bude fantastično vaspitan, kulturan, obrazovan i odgojen jer mu je fino da bude u nečemu dobar. A stoji i činjenica da se vrijedno trudio da postane tako fantastičan, vaspitan, kulturan, obrazovan i odgojen. On je takvog kova, takve genetske predispozicije, toliko se trudio, tako je odgojen, jer činjenica jeste da dolazi iz plemenite porodice u kojoj su svi tako... A sve se to dešava na podsvjesnoj razini. I takva veličanja sebe idu u nedogled. S druge strane, realno je da malo ko danas radi nešto što je zaista bitno. Postoje izmišljeni poslovi, izmišljene vrijednosti i izmišljeni ljudi. I šta tu uopšte može biti fantastično ili bitno? Bilo ko danas u svijetu, ma bio on predsjednik ili čistač, predstavlja sitan zupčanik u mehanizmu i to uvijek zupčanik bez kojeg se može.

Ono što se na kraju vrednuje je upravo ta sposobnost da se odvojim od tog nekog umišljenog sebe pa da nemam smetnju da tako vaspitan opsujem u baš finom društvu, da tako obrazovan nelektorisano pišem "sve sa grešku", da vrijedan ne radim, da lijen zapnem kao lud, da tamo gdje sam manjkav zablistam. Sve to mogu, a mogu i da radim kad mi se radi i pijem kad mi se pije i finujem kad mi se finuje. Bitno je samo da se sjetim da ništa od toga nisam ja. To je samo niz ispoljavanja i ništa više.


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 04 Dec 2014, 00:43 
OffLine
Autor sajta
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Feb 2008, 19:50
Postovi: 1147
Lokacija: Banja Luka
della je napisao:
Ali postoje ljudi koji daju značaj nekoj svojoj vještini ili nečemu u čemu smatraju da su dobri.

Baš sam ovih dana razmišljao o tome.

A što se tiče davanja značaja, to je posebno zanimljiva tema. Sve što čovjek radi, kako razmišlja o ovome i onome, kako se postavlja prema ovome i onome (sebi, poslu, odnosima sa ljudima i svijetom), sve je to na osnovu značaja koji ON SAM daje tome. Značaja koji ne postoji izvan njegove glave. Značaja koji je subjektivan i nepostojan, promjenljiv, prolazan. Značaja koji je kao takav sasvim drugačiji već kod prvog čovjeka do njega.

_________________
Facebook: https://www.facebook.com/jehoash.abiel


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 04 Dec 2014, 11:49 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Citiraj:
Ne odbaci Bog naroda svojega, koji naprijed pozna. Ili ne znate šta govori Pismo za Iliju kako se tuži Bogu na Izrailja govoreći:
Gospode! Proroke tvoje pobiše i oltare tvoje raskopaše, a ja ostah jedan i traže dušu moju da je izvade.
A šta mu govori Božij odgovor? Ostavih sebi sedam hiljada ljudi koji ne prekloniše koljena pred Vaalom. (RIMLJANIMA 11:2-4)

U događaju koji se ovdje opisuje (1. CAR. 19), prorok Ilija misli da je ostao sam, da niko više ne revnuje za JHVH osim njega.
Na Ilijino: "Gospode! Proroke tvoje pobiše i oltare tvoje raskopaše, a ja ostah jedan i traže dušu moju da je izvade," kaže JHVH: "Ostavih sebi sedam hiljada ljudi koji ne prekloniše koljena pred Vaalom."
To govori da niko nije nezamjenljiv, čak ni prorok Ilija.
I kad nam izgleda da smo jedini, u svakom trenutku Bog ima sedam hiljada ljudi koje može postaviti na naše mjesto.


Kad kažeš da nitko nije nezamjenljiv - to su jedne konotacije. I mislim da to nisu nužne konotacije ovog citata.
Citat daje utjehu, a ne ultimatum (što - ako nećeš ti ima tko će - su konotacije ne bivanja nezamjenljivim). Da li je Isus također zamjenljiv?

Ilija NIJE SAM, Ilija NIJE JEDINI NA SVIJETU koji je ostao da "radi za Boga". Ilija je malko posustao bio, upao u beznađe jer je ono što je opažao oko sebe nadraslo vjeru koja je iznutra. I dobio je utjehu, a ne "nitko nije nezamjenljiv" - dobio je NISI SAM, iako ih sve ne poznaš. Dobio je Božje: Ja ih poznajem. Kao što poznaje i Iliju. Iako njih, ili za njih, Ilija ne zna. Dobio je skidanje tereta - ne da nije nezamjenljiv, već da ima nade. Božji rad ne završava s Ilijom. Već se nastavlja.

Ako Bog poznaje svaki cvjetak na livadi - da li to znači da je svaka vlat "zamjenljiva"?
Ako se generacije ljudi na ovoj zemlji izmjenjuju poput travki ili novog lišća svakog proljeća - to što nešto biva zamijenjeno tj. nastavljeno (nakon ogoljele zime) i slijedi nova budućnost i novo rađanje slijedećega, da li je to zato što prethodno nije bilo "nezamjenljivo"?

Da ne bismo malo predaleko otišli s konceptom "nezamjenljivosti"? Ili možda "prenisko" u svijet(ovnost)?

Citiraj:
Dok god smo pogodni za tok Duha, voda teče preko nas. Ako se uzdignemo misleći da smo nešto posebno, voda će nas zaobići, jer više nismo pogodni za nju, i otići će drugim putem, jer više nismo put nego prepreka.


Vratili se Isusovi učenici Isusu i ispričali mu kako je bilo "na zadatku". Sreli su lika koji nije jedan od njih, oni ga ne poznaju, lik koristi ime Isusovo, šta si taj umišlja kad nije jedan od njih?! Nije poput njih. I šta su napravili - premlatili ga.
A šta im je Isus rekao: drugi put takvog pustite, Bog ima puno slugu. Nije sve na vašim plećima!

I nitko od nas ih ne poznaje sve. Bog ih zna.
Možda je nama dovoljno da smo svjesni da je to tako.

A bujica ako je dovoljno snažna - može i srušiti one koji se uzdižu. Neće ih, tada, tek zaobići, već učiniti iznova pogodnima za njen protijek. Može, koga god hoće; obnoviti i učiniti da i suha grana procvijeta i urodi plodom. Kao ona Aronova.
Tiha voda roni brijege i sama sebi pravi put i tijek. A ako nešto i zaobiđe danas, već sutra tu može proroniti sebi put. Drugi put takvog ostavite na miru.

I možda onda nećemo morati sebi davati lažne utjehe poput:
Citiraj:
Bitno je samo da se sjetim da ništa od toga nisam ja. To je samo niz ispoljavanja i ništa više.


Da je grupa iz prethodne priče došla k Isusu i dala mu izvještaj: to što smo ga premlatili i otjerali, nismo to bili mi, to je bio tek "niz ispoljavanja i ništa više" - bi li im Isus tek namrštena lica odvratio: nemojte mi lagati drugi put?

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 04 Dec 2014, 12:18 
OffLine

Pridružio se: 26 Feb 2008, 09:03
Postovi: 406
ananda je napisao:
Citiraj:
I možda onda nećemo morati sebi davati lažne utjehe poput:
Citiraj:
Bitno je samo da se sjetim da ništa od toga nisam ja. To je samo niz ispoljavanja i ništa više.


Da je grupa iz prethodne priče došla k Isusu i dala mu izvještaj: to što smo ga premlatili i otjerali, nismo to bili mi, to je bio tek "niz ispoljavanja i ništa više" - bi li im Isus tek namrštena lica odvratio: nemojte mi lagati drugi put?


Ananda, u pravu si. Zaista je bolje da ako ne moraš sebi i ne daješ lažne utjehe niti onu koju si citirao niti bilo koju drugu. Dok god je to za tebe laž bolje je da se ostaviš toga.

Što se tiče ostatka tvog teksta, a vezano za Isusa nemam drugog komentara osim da me ne interesuju pretpostavke šta bi bilo kad bi bilo. Stvaranje slike o Isusu koji bi možda postupio na način na koji ti misliš da bi je i dalje samo slika.


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 09 Dec 2014, 00:27 
OffLine
Autor sajta

Pridružio se: 26 Nov 2014, 20:50
Postovi: 2
Ananda, slažem se da Bog nije Iliji rekao da "nije sam" da bi ga prekorio, već da bi ga utješio.
Kao što ni Pavle nije taj citat iskoristio da ukaže na nezamjenljivost, nego na Božiju milost.
Ali kad je neko obasut milošću, lako može pomisliti da mu je milost zagarantovana i da se uljuljka, što je Pavle dobro znao, i zato u drugom dijelu 11. poglavlja Poslanice Rimljanima daje upozorenje: "ne ponosi se, nego se boj" (RIMLJANIMA 11:20).

Događaj sa Isusovim učenicima koji si naveo je odličan primjer obje konotacije o kojima je riječ.
Jedna je da Isus kaže učenicima da nisu sami, da i drugi rade na širenju evanđelja.
A druga je da apostoli nemaju monopol nad Isusovim učenjem i ne treba da se zbog toga ponose, da se smatraju bogomdani i drugoga nipodaštavaju ili mu brane da djeluje u Isusovo ime samo zato "jer ne ide s nama za tobom" (LUKA 9:49).
Zanimljivo je da se ova priča u Lukinom evanđelju nadovezuje na razgovor Isusa sa njegovim učenicima o tome ko je najveći među njima (LUKA 9:46-50).

Slažem se i da "nezamjenljivost" nije glavni problem, ona je samo usputna komponenta mnogo većeg pitanja.
Kad neko radi na Božijem putu, pitanje je zbog čega to radi, zbog Boga ili zbog plate koju za to dobija?

Plata se podrazumijeva, onaj ko radi zabadava, prije ili kasnije će se naći u problemu. Zato Pavle i kaže: Ko vojuje kad o svome trošku? Ili ko sadi vinograd i od rodova njegovijeh da ne jede? Ili ko pase stado i od mlijeka stada da ne jede? (1. KOR. 9:7)

Ali tu je pitanje o davanju značaja, o čemu govore Della i Paladin. Šta je tu glavno, na čemu je težište, na zadatku ili na plati?

Ako je težište na zadatku, onda nezamjenljivost nije problem. Onda će se čovjek radovati što posao ide, ko god ga radio i iz kojih god pobuda ga radio, kao što kaže Pavle: Šta dakle? Bilo kako mu drago, dvoličenjem ili istinom, Hristos se propovijeda; i zato se radujem, a i radovaću se. (FIL. 1:18).
Onda će čovjek raditi dokle može, a zatim će ustupiti mjesto drugome, kao što je uradio Ilija. On fino otišao na nebo, a Jelisije nek se dalje zlopati sa kraljevima izraelskim, sirskim i ostalim.

Ali ako je težište na plati, onda će plata prije ili kasnije izbiti na prvo mjesto, i onda je zamjenljivost najmanji problem, jer to je onda pitanje kome bogu služimo. To pitanje postavlja Isus (LUKA 16:13), postavlja ga Pavle (2.KOR. 6:15), a postavlja ga i Ilija (1. CAR. 18:21).

Kad je Ilija otišao na nebo, Jelisije koji je do tada "Iliji polijevao vodom ruke" ga je dostojno zamijenio. Ali Jelisijev sluga, Gijezije, nije bio tako dostojna zamjena, i u jednom trenutku mu je plata bila bitnija od službe Božijem proroku, a time i Bogu (2.CAR. 5:20-27).
I najmanji problem mu je bio što je zamijenjen drugim slugom, već je navukao prokletstvo i na sebe i na svoje potomstvo.


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 12 Jan 2015, 12:29 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
Slažem se, Mališa.

Citiraj:
Kad neko radi na Božijem putu, pitanje je zbog čega to radi, zbog Boga ili zbog plate koju za to dobija?


Ne čini li tako zato što je ponešen, nošen, poveden i vođen Duhom Svetim?
Ne razmišlja o nekakvoj plaći - razmišljanja o plaćama, ne potječu li od drugih koji pokušavaju proniknuti uzroke i motive toga ili tih koji rade? Ili, čak i od tog i tih samih u momentima kada posustanu? Nije li tu negdje i motivacija "Obećanjem", da ga se prisjete (ili prisjetimo u tim momentima) ... Ali i u momentima kad se vidi neki Plod tih djela... i tu su iskušenja to veća i možda bi takva razmišljanja bilo najmudrije (i nama ljudima možda teško izvedivo) za zadnje dane života.

Kad je Izaiju očistio seraf - i Riječ Božja mu došla - nije li sam Izaija osjetio u sebi ponešenost Duhom Svetim i Čistim i spremno uzviknuo: ja ću, ja ću to učiniti... O kakvoj je plaći ili kakvom plaćom mogao biti vođen u tom momentu... osim ako sam taj dodir Duha Svetoga u nutrini Izaije nije "plaća" osobite vrste...

Ali zanimljivo mi je uočiti - koliko god su Proroci radili - plodova nisu vidjeli, ne plodova na način da su ljudi kojima su radili osjetili toliko silna djelovanja kao ono Isusovo (o tome priča i Petar, rekla bih)... nakon čega i posljedično čemu je Duh Sveti počeo dolaziti tolikim ljudima (apostolima i drugima)... pa ako takve stvari podlaze pod "zamjenljivost"... nije li to ipak prije "trajanje" ili "grananje" i razgranavanje drveta ... ili poput toga kao usporedba... Zato na te stvari gledam kao - da li nova grančica koja je izrasla danas na drvetu zamjenjuje granu s koje je izrasla ili neku drugu granu ili treću grančicu ... kad su sve na istome stablu? Naravno da ne.

Ali naravno, nije samo ta "vidljiva" plaća u pitanju, već i ona "osobna" poput one kad Isus uzlazi i "sjedi zdesna Ocu" i preobražavanje o kojemu govori Pavle... i nova zemlja i novo nebo... (baš neki dan sam čitala o "dobroj zemlji" ili "zemlji živih" za koju su neki rani oci smatrali da idu sveti nakon - tamo (bilo to mjesto ili vrijeme ili nešto treće) kada i gdje se sve podlaže Kristu, a prije nego što Krist sve preda Ocu), pa ako bi i to bile plaće - ideja ja da bi nam pretjerano razmišljanje o plaćama oduzimalo od revnosti rada nadahnućem Duha koja ne razmišlja o plaćama niti zamjenjivostima ili nezamjenjivostima - već jednostavno djeluje... kao apostoli kad su izašli van ispunjeni po prvi puta Duhom Svetim ...

Jesam li zakomplicirala?

Naravno da je rečeno samo djelić i što svi mi pričamo samo su djelići i sićušni komadići i da tu ima puno puno više ...

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 12 Jan 2015, 17:43 
OffLine
Korisnikov avatar

Pridružio se: 10 Apr 2011, 06:16
Postovi: 2453
Lokacija: Ponir - Mehovci
čovjeku treba uspjeh i dobro, a ne lažni svijet ljudi (propast), zato se čovjek okreće ka istini, Bogu
barem tako ja

mislim da veličina plate pravome vjerniku nije bitna, bitno je ono što donosi Bog koji služi ljude
zato je Bog a ne plata bitna, jer prvo bjaše Bog koji sadržava sve, a plata je dio
dakle je li važnije imati Boga na vječnu službu čovjeku, ili trenutna plata?

također naše misli nisu i Njegove, različito mislimo
mi bismo slasti, a ona nije dobra po nas, pa padamo u tkzv. okolnosti nedaće

trebamo se prepustiti, odstraniti naše, i pustiti se volji kako kaže Jedinoga, jer sve oko nas nije nužno, Jedini jeste nužan, bez Njega nema života
da ne nastavljam o grijehu i praštanju kroz pokajanja


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 8 Posta ] 

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 3 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Group
Prevod - www.CyberCom.rs