Khali je napisao:
A šta misliš jel mi zaprave znamo ko ili šta je Hrist?
Nemamo mi pojma pojmovskog o tome ko ili šta je Hrist, i mislim da nam nema napretka dok tog neznanja ne postanemo svjesni i dok to ne budemo mogli sebi u lice priznati. Tek nakon toga ćemo gledati šta i kako dalje. Jer nema nam "dalje" u iluzijama da nešto znamo samo zato što smo o tome malo čituckali po svetim spisima.
della je napisao:
Prvo je potrebno znati ko ili šta je Hrist da bi se moglo definisati šta znači biti u Hristu, a i šta je staro i šta je novo.
Mi nećemo saznati ko ili šta je Hrist sve dok ne pronađemo ko i šta smo mi. Tek tada ćemo znati i šta je to "staro" koje se odbacuje a šta je to "novo" koje dolazi. Sada i o tome možemo samo da nagađamo, ali ne znamo ZAPRAVE. Kada dođemo do toga nečega u sebi što je sad pod naslagama nečeg drugog tek tada ćemo razumjeti Hrista, znati ko ili šta je on, kakvo je to stanje svijesti i duha koje je on imao, tek tada ćemo na pravi način razumjeti šta je on pričao i učio. Ali tada neće biti bitno to što znamo i razumijemo Hrista, to nije toliko bitno, bitno je da MI POSTANEMO to NEŠTO što možemo postati, hristoliki, pod ovim se misli na to stanje svijesti o kojem sada nemamo pojma, ta veza sa Ocem Nebeskim, predanost Ocu Nebeskom i svemu što ti On (život) ponudi, prihvatanje bez opiranja kakvog sada imamo stalno. Tada ćemo "biti u Hristu", ali i u Budi i svima ostalima koji su došli do toga, dakle nije bitno ime već je bitno to STANJE, biti u tom STANJU. Hrist je prst koji pokazuje na mjesec (kako bi to istočnjaci rekli) a mi se moramo fokusirati na mjesec a ne na prst. Mnogima su usta puna Hrista ali nisu Hrista probudili u sebi (mada je bolje reći "nisu probudili sebe u sebi", jer to ionako dođe na isto) i to su oni koji su zaglavili na prstu a ne vide mjesec, za takve je Hrist rekao:
"Neće svaki koji mi govori: Spasitelju! Spasitelju! ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji Oca moga koji je na nebesima."Definicije Hrista kao ni toga šta je "staro" a šta "novo" nisu bitne jer su definicije sastavljene od riječi koje služe da nam pobliže objasne stvarnost koja stoji iza tih riječi, ali ovde se radi o Stvarnosti koja se ne može riječima opisati pa samim tim ni definisati. Sve definicije su jalove i daju nam iluziju da nešto razumijemo i poznajemo samo zato što smo tome zalijepili neku definiciju. A ustvari nemamo pojma. Ovoga se treba čuvati. Pojma ćemo imati tek kad ta STANJA ISKUSIMO, kad u njima BUDEMO. Nema drugog načina. Zato se i kaže da u duhovnosti svako mora sam preći cijeli put, drugi to ne mogu uraditi za njega. Valjda zato ima toliko mnogo ljudi koji nešto kao obigravaju oko nekog duhovnog rada ali nikad ne zarone u njega. Ima tih ljudi svuda oko nas, a ima ih i u nama, i ovi drugi treba puno više da nas brinu, sa njima treba da vidimo šta ćemo i kako ćemo.
Poenta je da postoji jedan jedini način da zaista razumijemo to o čemu je Hrist pričao, a onda da upoznamo i njega (a zapravo sebe) a to je da postanemo ono što je on postao i što je znao da i mi treba i možemo da postanemo. A on nije postao ništa drugo nego ono što on jeste. Šta je to tačno ja nemam pojma, jer upravo sam i pisao da jedini način da to saznam leži u tome da to iskusim, a ne da o tome čitam, slušam i pričam. Jer nisu bitne riječi već je bitno to Stanje. Kakvo je ono zna samo onaj ko ga je dostigao, a ni on onda ne može da ga prenese i objasni drugima. I on u najboljem slučaju može da bude samo prst koji pokazuje na mjesec.
Ne možemo upoznati kako je na Havajima ako gledamo slike i čitamo tekstove o Havajima, već moramo otići tamo, biti tamo, biti prisutni (svjesni), mirisati tu vegetaciju, osjetiti tu klimu na svojoj koži. Ista stvar je i sa svim duhovnim stanjima. Sva se ona moraju zagristi da bi se osjetio njihov ukus. Pričati o njima bez toga je kao da pričamo nekome o ukusu avokada a da ga ni sami nikad nismo probali.
A zanimljivo je ovo "sva se ona (ta Stanja) moraju zagristi da bi se osjetio njihov ukus"...a šta je onda sa mirisom? Može li se osjetiti bar blagi i neodređeni miris tih Stanja prije nego što se ona zagrizu? Da li je taj miris ono što u nama stvara nezadovoljstvo intelektualnim "poznavanjem Hrista" i što nam omogućuje da vidimo da zapravo nemamo pojma ni o čemu, da smo samo intelektualno duhovno bogati, da sve uzimamo zdravo za gotovo, a da sve to još uvijek u nama nije rodilo nešto čvrsto i vrijedno, nešto za šta se zaista možemo uhvatiti umjesto što se hvatamo za vazduh koji nazivamo duhovnost?
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
