ČOVJEK SE
DUHOVNO, TJELESNO, FIZIČKI,
ENERGETSKI, MATERIJALNO,
UZDIŽE I NAPREDUJE
KADA ČITA, PRIČA, SLUŠA,
RAZMIŠLJA SRCEM, S LJUBAVLJU,
O BOŽIJIM STVARANJIMA, DJELOVANJU
I NAMJERAMA SA ČOVJEKOM NA ZEMLJI

duhovnaizgradnja.com forum

 

posjetite i sajt Duhovna izgradnja

Ovo je forum javnog karaktera i na njemu svako može da iznosi svoja razmišljanja koja su u skladu sa pravilima foruma, ali autori sajta ne stoje iza pisanja drugih učesnika

Danas je 16 Nov 2019, 23:40

Sva vremena su u UTC + 1 sat




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 16 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2
Autoru Poruka
PostPoslato: 01 Sep 2014, 13:37 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
2. višišta advaita - modificirani monizam
(1/3)


Glavni zagovornik ove filozofije bio je Ramanuđa (poznat i kao Ilaya Perumal), rođen 1017.n.e. (1017-1137) u Tamil Naduu, Indija. Osnovnu filozofiju je, pak, iznio Sri Nathamuni, barem stoljeće prije Ramanuje. Ramanuđa joj je dao sistematski oblik u kojemu se i danas nalazi.

Ramanuja je organizirao štovanje u hramovima, osnovao centre za širenje svoje doktrine devocije Višnua i Šive i omogućio intelektualni temelj za praksu bhakti, ili devocijsko štovanje. Njegova teologija ne-dualizma posve je identična konceptu Istočnih crkvi (kršćanskih). Pretpostavlja Osobnog Boga s beskonačnim božanskim atributima i beskonačnom raznolikošću povoljnih oblika. On je, međutim, sam jedini (singularni) Svjesni Entitet koji svu materiju i sve duše ima za Svoje tijelo. Ima beskonačno suosjećanje za duše i stoga se uvelike skrbi za njihovo spasenje. Duša mora dokučiti (uvidjeti) ovu Unutarnju Stvarnost, riješiti se trostrukih patnji života i stopiti se u beskonačno blaženstvo vječne svetosti Boga. To je, prema vašišta advaiti, moksha (oslobođenje). To je općenje s Bogom, ne realizacija (ostvarenje) potpune identičnosti.

Drugi acharye (učitelji) Višnavitske (ili Vaišnavitske) tradicije su: Nathamuni (823-923. n.e.), Yamunacary (916-1036 n.e.), Parasara, Bhattar, Pillan, Sudarsanasuri i Rangaramanuja.

Velike greške Advaite (ideje homogenog nirguna brahmana), Ramanuja nadvladava dajući Brahmanu potpunu nehomogenost. Brahman, prema ovoj filozofiji, nije bez odlika, već je prepun odlika. Brahman je Sarvaguna, posjedujući beskonačan broj odlika. Ali, to su selektivne kvalitete kao što su jnana (znanje), bala (snaga), veerye (hrabrost), shaktii (moć/sposobnost), teđas (sjaj), satyakama (želja za dobrim, za istinom), kaarunya (samilosno suosjećanje), itd. Brahman je antiteza svih nesavršenosti i negativnih odlika, poput ljutnje, boli, gladi, smrti, zla, grijeha, boleština itd. Brahman je vječan, prožima sve, uzrok je cijele kreacije (svega stvorenoga). Budući da je stvoritelj, Brahman je jedini Neovisni Entitet i Podrška drugim dvama entitetima u univerzumu: dušama (jiva (čit.điva)) i materijalnom svijetu/prirodi (jagat (čit.đagat). Budući da ništa nema izvan Brahmana, stvoreno je također dio stvoritelja, ali različito od njega.

Postoje tri entiteta: Ćit, Aćit i Išvara.
Postoji jedinstvo ovog trojstva.
Univerzum je tijelo Gospoda.
Išvara je glava univerzuma, cijeli univerzum je tijelo Brahmana.
Brahman je nalik, poput Čovjeka, jer čovjek je stvoren po Obličju Brahmana. U Čovjeku, jiva je u ovom tijelu (tijelo = šarira; duša nastanjuje tijelo). Jiva (điva = živa duša) je šaririn (ono što je u tijelu; onaj koji boravi u tijelu; kao heb. "nefeš"), dok je tijelo šarira.
Brahman je Gospod. Jive su Njegovi sluge.

Dok Brahman postoji, jiva i svijet opstaju u Njemu.
Pri stvaranju, univerzum - čija suština je uvijek bila unutar Brahmana - otvara se i izvire van iz Brahmana s imenom i oblikom, i to se naziva stvaranjem. Brahman stvara svijet baš kao što pauk stvara svoju mrežu - iz sebe samoga. Na ovaj način, jive postoje unutar Brahmana, usnule u 'spavanju'. Sva nesvjesna tvar (materija) također postoji unutar Brahmana. Sve se izvodi van i postaje stvarnost. Stvaranje je spontana, radosna i kreativna aktivnost (ples - Leela) Brahmana, izvrla iz ljubavi, koja daje jivi svrhu i ispunjenje u životu.

nastavit će se...

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 01 Sep 2014, 13:51 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
2. višišta advaita
(2/3)

U Vedarthasamgrahi, Ramanuja utvrđuje da se sve izjave Upanišada mogu protumačiti na koherentan (međupovezan) način ukoliko se pretpostavi da je Brahman efikasni uzrok univerzuma. Ovo uzrokovanje je moguće zbog
a) Njegove aktivne uloge u rezultiranju manifestirane kreacije iz njenog nemanifestiranog uzroka kao i
b) Njegovog bivanja materijalnim uzrokom univerzuma tako što je On vječna unutarnja duša nemanifestiranog uzroka.

Ramanuja nadalje pojašnjava ovo zadnje naglašavajući da je nemoguće zamisliti nemanifestirani uzrok neovisan od Brahmana. U stanju pralaye (velikog rastapanja, nestajanja), manifestirani Univerzum nestaje u svom nemanifestiranom uzroku, a ovaj opet postoji kao jedan vid (prakara) Brahmana. Veza između univerzuma (kako u njegovom manifestiranom tako i nemanifestiranom stanju) i Brahmana je ista ona koja postoji između tijela i duše - oni čine organsku cjelinu. Dalje Višišta advaita filozofija naglašava božanski oblik - uzvišeni oblik osobnosti Išvare, kojega zovu Višnu.

Šiva i Brahma su, u ovom sistemu, puki polubogovi u usporedbi s Višnuom (Narayana), koji je jedini osobita slika Brahmana i Glava Kozmičkog organizma. Ali, identifikacija višnua kao Osobnog Boga je proizvoljna i nije baš Vedskog porijekla.

Ramanuja uzvišenom Bogu kojega naziva Kalyanaguna pripisuje pet božanskih atributa (odlika) - sat (stvarnost), jnana (znanje), ananta (beskonačnost), amalatva (čistoća) i ananda (blaženstvo). Omiljeni diktum advaićana: "Tat tvam asi" je Ramanuja objasnio kao ispunjavanje Brahmanom cijele kreacije, i ne kao identičnost* (Brahman je u svoj kreaciji, ali kreacija i Brahman nisu identični). Tako nema nesuglasnosti ako Upanišade sve stvari izjednače s Brahmanom, budući da je On ispunjujuća duša svih entiteta.

*vidi pri dnu posta

Odgovarajući stariji Grko-kršćanski koncept je 'Riječ koja postaje stvarnost'. U stvaranju Jive (Života), riječ posta meso (tijelo) u stvaranju, unutar stvaranja. I ta prisutnost riječi u kosmosu (jagat), izvorno mu je dala smjer tijeka od reda prema višem rastu. Također je bila priroda Jive da raste od slave prema većoj slavi.


Điva je ovisna o Brahmanu za svoje postojanje i ima raznorazne odnose s Brahmanom.
Na sličan način i sličnim odnosima, Điva (živa duša) je povezana i s vanjskim svijetom.
Ovi odnosi se mogu opisati izrazima poput: sarira sariri (tijelo onoga koji ga ispunjuje, u njemu stanuje), Prakara prakari (atribut ili vid supstance), šeša šeši (bivanje u vlasništvu vlasnika), amša amši (dio cjeline), adharadeya i sambandha (podržavatelj i podržani), niyamya i niyanta (kontrolirani i kontrolor) te raksya i raksaka (iskupljeni i iskupitelj).

Budući je jiva slika i prilika Brahmana, ona ima sposobnost praviti izbore i činiti stvari od svoje vlastite volje. Ali đivatma (živa duša, skraćeno samo "jiva") nije apsolutno slobodna, jer je ovisna o Paramatmi i njegovoj apsolutnoj prirodi. Moralna i društvena odgovornost jive proizlazi iz ove vječne prirode, svrhe i volje Paramatme. Tako jiva žanje posljedice svoje karme, plodove svojih djela.

"Čak i Sve-ljubeći Otac, Veliki Išvara, ne sili Svoje prisustvo na Atmu (jivatmu, živu dušu) koja ga nije zrela primiti. Bezgraničnim strpljenjem, On čeka i gleda borbu duše u Samsari, jer borba je neophodna za puno razotkrivanje sposobnosti i mogućnosti Jive." (Pillai Lokacharaya)

* Napomena: ovo me podsjeća na onu prastaru ranokršćansku kontroverzu razlike u "ioti" (slovu "i"): između "homoi-homo" koja je tada bila od suštinske važnosti za očuvanje kršćanske vjere. Tko je malo proučavao povijest kršćanske crkve, sjetit će se riječi "homo-ousias" (od ISTE supstance/suštine) i "homoi-ousias" (od SLIČNE, nalikovne supstance/suštine) koja je bila značajna pri formulaciji Nicenskog kreda. Istočna crkva je smatrala da je Krist "sličan, nalik" Ocu, dok je Zapadna smatrala da je ISTI, identičan Ocu. Sve je rezultiralo raskolom crkve.

nastavit će se...

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 01 Sep 2014, 14:09 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
2. višišta advaita
(3/3)


Rakšase, demoni i vrag, su Jiva baš kao i bilo koja druga koja je zastranila od svoje svrhe bivajući sebeljubna i egoistična, uhvaćena u mrežu zadovoljstava. Oni zloupotrebljavaju i Jivu i Ajivu za svoje ciljeve i tako nameću smrt svim stvarima.

Baš kao što je Jiva (sinonim: jivatma, ćit) u vezi s jagatom (sinonimi: aćit, ađiva), tako je i Brahman u vezi s Jivom. Brahman je stvoritelj, i kreacija je stvarna, ona nije mithya (iluzija). Brahman prožima kreaciju. Kao što se i ljudsko tijelo sastoji od različitih organskih elemenata spojenih zajedno da oblikuju tijelo, tako i različite jive i materija formiraju oblik tijela Brahmana. Glava iskustvenog univerzuma je Saguna Brahman, Išvara sam i Brahman kojega Jivatma može spoznati.


U ovoj školi filozofije, Bhakti (devocija, posvećenost) je sredstvo oslobođenja (mukthi). U prirodi Boga je da ljubi. Bog zaista jest Ljubav. I to ima smisla budući da postoje druga bića osim Boga. Posvemašnja i potpuna predaja volji i svrsi Boga (Išvari) u ljubavi prema Bogu, bićima (ćit, jiva) i ne-bićima (aćit, jagath [đagat]) donosi oslobođenje. Bilo kakva devijacija od toga od strane bilo koje Jive, proizvodi neravnotežu unutar kosmosa.
Blaženstvo se postiže jedino onda kada cijeli kosmos postane iskupljen.

Ima još. Dok se Jiva bori kroz samsaru, Išvara također pati zbog toga. To je stoga što su Jive dio tijela Išvare. Išvara nije neko imuno udaljeno biće koje ne osjeća bol zbog borbe Jiva, već je aktivno uključen u proces iskupljenja. Dok je ovo logički zaključak višišta vedante, ostaje pitanje: gdje je povijesno djelovanje Išvare u povijesti iskupljujućeg procesa? Jedino u Isusovom Otkrivenju može se vidjeti opis ove patnje Išvare.

Odnos između Jive i Brahmana u stanju Iskupljenja dan je primjerom strijele i mete. Kada strijela pogodi metu, ona ne postaje meta, već opstoji u meti. (U Bibliji je na grčkom ovo predstavljeno pojmom: hamartia ['omanulost', promašaj, prevedeno kao "grijeh"; sam izraz "hamartia" su stari grci koristili upravo pri ciljanju u metu, tko ne pogodi metu je promašio – to je promašaj ili podbačaj tj. hamarita; poput Pavlovog – svi su promašili (hamartano) i nisu pogodili/postigli slavu Božju] što znači: greška, promašaj, podbačaj u ciljanju i posljedično nepogađanje mete, cilja). Mi idemo na neko mjesto. Kad stignemo tamo, mi ne postajemo sami to mjesto. Mi samo boravimo i postojimo u tom mjestu, ali ne postajemo identični s tim mjestom.
Dok god postoji slobodna volja za Jivu, ciklus pada i iskupljenja će se nastaviti.

Višišta advaita je prekrasna slika i dobro se uklapa u Kristovu ekspoziciju življenjem, ne tek pukim filozofiranjem (živi što pričaš; tako je Krist Isus ŽIVIO Božju izrečenu RIJEČ). Ne samo da se dobro uklapa, već predstavlja vrijedan djelomičan pokušaj približavanja učenja Novog Zavjeta koristeći drukčiju terminologiju. Isus je prvorođeni cijele kreacije Išvare - Božanstva. Zapravo, Pavle koristi ovu sliku:

Isus je lik nevidljivog Boga, prvorođeni nad svom kreacijom. Jer njime su stvorene sve stvari: stvari na nebu i na zemlji, vidljive i nevidljive, tronovi ili moći ili vladari ili autoriteti; sve stvari stvorene su njime i za njega. On je prije svih stvari. Kol.1:15-20
I dalje:
Rim 1:20
Efe 1:18-23
Efe 4:15

Od njega, cijelo tijelo, spojeno i držano na okupu svakim ligamentom, raste i gradi se u ljubavi, kako svaki dio radi svoj posao, obavlja svoju funkciju i svrhu.

Eklesia [prevedeno kao "crkva", zapravo Kristovi "po-zvanici", "u-zvanici"] su tako iskupljene Jive koje rade zajedno u slozi da ponovno stvore i pomire kosmos Brahmanu, koji je mukthi kosmosa kao cjeline. Višišta advaita dalje navodi kako se tada Brahman može odmoriti i otići u blaženo stanje dok se ne pojavi neki drugi pad u kosmosu. Taj kosmos ne sastoji se samo od vidljivog univerzuma, već i svih dimenzija postojanja. Mokša, prema Ramanuji, je postizanje sličnosti ili slične prirode Brahmana. Mokša je uništenje ahamkare* koji je uzrok sve patnje.

* vidi pri dnu posta

Ovo je također milenij prije Ramanuje prekrasno predočio Pavle u Filipljanima 2:6.
Vidi i:
Efe 1:9-12
Heb 2:14-15

Na ovaj način, Višišta advaita podučava praktički upravo ono što biblija poučava, na vrlo piktoresni način. Ovome je identično stanovište Istočnih Crkvi.

* Napomena: uobičajeno ćete danas čuti da se pojam "ahamkara" prevodi suvremenim psihološkim konceptom "ega" (često čak i konceptom "lažnog ega" i onda počnu često besplodne rasprave o tome što to onda znači i što to jest). Aham znači "ja" (prvo lice jednine) isto kao što i hebrejski "ani" znači "ja" i grčka riječ "ego" znači "ja". Ahamkara bi bukvalno i doslovce prevedeno značilo ono što čini/stvara/pravi "ja", mene, tebe. Baš jučer (koincidencija?) mi je, čitajući "riječi Solomona", kralja izraelskog u Knjizi Propovjednikovoj, sinulo što riječ tamo znači... zlo je to iskustvo koje je Gospod namijenio čovjeku da ga nauči --- čemu? (prijevodi mi nikako nisu sjedali)... i onda mi je sinula riječ: samoprijegoru. Ahamkara je SUPROTNOST pojmu samoprijegora. To je taština, to je ono što nas uzdiže u našim vlastitim očima (ahamkara ne znači da imamo individualno postojanje, da sam ja ja drukčija i odvojena jedinka od tebe kao "ja") i tjera nas da se izdižemo i nad druge... a to su koncepti koji su nam poznati i iz Novog i iz Starog Zavjeta jednako.
Alatka Boga je riječ, to su riječi, Bog riječju i riječima stvara, njegova riječ je izgovorena, izašla iz usta njegovih i kao što je rekao: "neće mi se vratiti neispunjena (prazna)" (Izaija). Riječi, značenja riječi (koja se mijenjaju protokom vremena i kulturama), metafore, prenesena značenja... leksički izražaji. Tako - tko od sebe pravi "ja", uzdiže se iznad drugih, a što je Isus rekao Petru? JA vam moram oprati noge, On koji je iznad služi one koji su ispod... to je samoprijegor, to je suprotnost "ahamkari"



u nastavku: dvaita vada ili dualistički teizam

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 01 Sep 2014, 16:54 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
3. dvaita vada - dualistički teizam
(1/1)


Madhva (Ananda Tirtha) - 13.st., ovaj južnoindijski filozof osnivač je dvaita škole. Stavljajući se na Ramanujinu stranu protiv Šankare, promovirao je dvaita ili dualističku Vedantu (filozofiju), dopuštajući odvojeno postojanje božanskog, ljudskih duša i tvari.

Njegovo vjerovanje da su neke duše bile vječno proklete ukazuje na utjecaj službenog zapadnog kršćanstva tog doba na njegovo razmišljanje (sjetit ćemo se da je Indija tada bila britanska kolonija). Bivajući učenik u Trivandrumu, njegov život i podučavanja bili su pod utjecajem indijskih katolika. Madhva je snažno poricao ne-dualističku analogiju Šankare - koji je vjerovao da su individualne duše samo fenomen (privid), dok je apsolutni duh, Brahman, jedina realnost.

To nije sve. Madhva je također snažno odbijao hindu teoriju maye ili iluzije, koja naznačava da je jedino duhovnost vječna, a materijalni svijet iluzoran i varka. Napustio je ortodoksni hinduizam na brojne načine. Na primjer, za razliku od ogromne većine hindu mislioca, vjerovao je u vječno prokletstvo. Tako je ponudio koncept neba i pakla, s trećom alternativom: hindu čistilište beskonačne transmigracije duša.


Madhwa (Madva) je glavni zagovornik Dvaita filozofije. Dualna filozofija postulira postojanje tri nesvediva odvojena entiteta:

1. Brahman - Bog [išvara]
2. Bića - Živa [jiva]
3. Materijalni svijet - Ne-živo tj. Tvar [jada (čit. đada)]
To je iskustvena realnost. Nema razloga sumnjati ovo iskustvo (koje živimo niti ga smatrati nestvarnim i zaista nepostojećim). Nema intelektualnog niti logičkog razloga za jedinstvo Apsoluta (tj. da jedino Apsolut (Bog) postoji, a da je sve ostalo priviđenje i halucinacija). To nije nikakav a-priori axiom, kao što bi brojni htjeli da mislimo.

Postoji jasna distinkcija između Stvoritelja i Stvorenoga - između Brahmana i Jagata (đagat – svijet). Blizanci koji su stvoreni su Jiva i Ajiva - živo i ne-živo. Razlikujemo između Paramatme (vrhunske duše) i jivatme (žive duše). Oboje, Biće i ne-biće su stvarni.

Ono što možemo znati počinje s Išvarom. Tako jesu, postoje Jiva i Jada (sinonim za đada: aćit, ađiva, đagat – nesvjesno/nepostojeće/nebivanje, ne-živo, svijet/univerzum). A tko je Išvara? On je Brahman koji postoji i stoga stvaran i Jiva ga može upoznati. Išvara i Jiva mogu djelovati na Jadu u stvaralačkom procesu. (Znači, ovdje Gospod i živa bića djeluju na i unutar mat.kreacije / svijeta.)
Ovo je također stav zapadnih kršćanskih crkvi (osobito RKC).

Hari je vrhunski Išvara.
Harih paratarah: Nema nitko superioran Hari-u.
Madhava ne uzima u obzir opciju Nirguna Brahme jer ona zaista ne definira ništa. Riječ Hari jednostavno znači "nadvladati". Išvara Vrhovni Gospod je nadvladatelj. Nadvladatelj čega? - Nadvladatelj grijeha, propadanja i smrti. On je jedini koji može spasiti. Tako riječ Hari bi jednostavno mogla značiti Spasitelj.

Svijet je stvaran, Jiva (živih bića) ima mnogo. Tako imamo tri vječna entiteta. Išvara (Bog), Jiva ([Živa] Bića) i Jagat ili Jada (Kosmos ili tvar).

Velika je razlika između ovo troje. I ta prilična razlika (tattvah bhedah) uzrokuje senzaciju i percepciju. Ako postoji homogenost i identičnost, ne može se razlikovati jedno od drugog, smatra dvaita. Jive i Jadu (živa bića i tvar/svijet) kontrolira Išvara.
JIvagaNA hareranućarAh:
Odvojeno od Tatva Bhede (različitosti) između Išvare, Jeeve i Jade (Gospoda, stvorenja i stvorenog svijeta/okruženja), također postoje razlike u suštini između Jiva. Postoji gradacija među jivama. Neke su superiorne; neke su inferiorne (nIcoccabhAvam gatAh) postulira dvaita vada.

U ovom sistemu, mokša je bivanje u sličnosti Išvare (nalikovati Išvari je milenij prije dvaite predočeno npr. riječima: budite savršeni kao što je vaš Otac nebeski savršen ili još prije: stvori Bog čovjeka po svom liku, sebi nalik, itd.). Budući da je Išvara neovisan o Jivi, ona je sama odgovorna za svoja djela i ne utječe na stanje Išvare, osim kroz milost i ljubav prema Išvari.
Ova filozofija dualizma je u osnovi ista kao i koncept Boga u zapadnim službenim kršćanskim crkvama.



u nastavku: carvaka

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 01 Sep 2014, 16:56 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
4. ćarvaka - hindu marksisti
(1/2)


U hindu misli postoji i materijalistička filozofija koju je većina ljudi sklona odbaciti kao nepostojeću. Međutim, koliko postoji Sanatana dharma, rame uz rame s njom postoji i Carvaka (čit.:ćarvaka) i njihova doktrina da je ovaj svijet sve što postoji. Ova doktrina se naziva Lokayata.

Smatra se da Carvaka dolazi od korijena ćaru (lijepo) i vak (govor), drugim riječima, nešto poput racionalno argumentiranog izraza. Većina običnih ljudi baš i nije zainteresirana za mukthi (duhovno oslobođenje) - što smatraju ionako "malom šansom" nakon brojnih rođenja (transmigracija duše) - već ih zanima jedino "ovdje i sada". Pragmatično, naziv Lokayata (put svijeta) postalo je "egzistencijalni realizam". Carvaka materijalistička škola naprosto je cvjetala u Indiji sve tamo od 6.stoljeća prije nove ere.

Baš kao i suvremeni racionalisti, hindu-racionalisti su bili jednostavno empirici i odbijali su vjerovati bilo što izvan čulne fizičke percepcije. To su bili znanstvenici i najprogonjeniji u indijskoj povijesti. Bili su društveni reformatori i aktivisti za ljudska prava svojih doba. Iako se priznaje utjecaj ove škole na razvoj indijske misli tijekom popriličnog vremenskog razdoblja, Lokayata je danas manje-više izumrla. Izvorni tekstovi ove škole također su izgubljeni i gotovo sve što se zna o ovoj filozofiji može se izvući iz spisa njenih kasnijih (poreligiožnjenih-) budističkih, đainskih i brahmanskih protivnika. (Cijela kasnija tantrička filozofija je pokušaj "produhovljenja" premisa ćarvake i premošćivanja jaza između nepostojanja nikakve duhovnosti (ćarvaka) i gore-navedenih uvjetno rečeno "nad-materijalističkih" gledišta.)

Ovi materijalisti odbijali su prihvatiti bilo što izvan čulne percepcije, budući je čulna percepcija jedini izvor ljudskog znanja. Ljudska vrsta može generalizirati i proizvesti svakojake vrste mentalnih konstrukcija da objasni ono što percipira čulima. Ali validnost tih objašnjenja je ograničena unutar iskustva same osobe. Stoga su se oni fokusirali na čula sama. Poput Grka i brojnih drugih drevnih znanstvenika, definirali su četiri tradicionalna elementa kao: zemlja, voda, vatra i zrak (poznato puno kasnijim ili suvremenijim zapadnim hermetičarima; a slična filozofija ćarvaki postojala je i u drugim kulturama svijeta, pa i staroj Grčkoj).

To (elementi) su jedine stvarnosti. Svijest (svjesnost) je samo modifikacija ovih elemenata u njihovoj međupovezanosti jednog s drugim(a), i proistječe iz kretanja tvari. Nema nikakve karme koja vezuje čovjeka. Nema duša odvojenih od tijela. Duša, koja ima iskustvo zadovoljstva i boli, jednostavno je organizirani kvalitativni aspekt materije u njenom stanju i kretanju. Da li je itko vidio dušu odvojeno od tijela? Ne. Razlog je u tomu što je duša odlika/pripadnost tijelu u određenoj organizacijskoj formi.

Zbog sličnosti pragmatičkih ideja ćarvake s marksističkim idejama dijalektičkog materijalizma neki ovu školu nazivaju i "hindu marksizmom".

Kad je u pitanju društvena etika, nema nikakvih apsoluta u moralu i ponašanju. One su konstrukti društva s ciljem održavanja funkcioniranja društva i definira ih dominantna grupa ili osobe. Nemaju nikakvu "vječnu" validnost niti vrijednost i tek su puke društvene konvencije.

Nema ništa osim ovog života. Mokša je mit - ideal koji je izmislio čovjek, kao konstrukciju izrabljivača i tlačitelja da izrabljuju i tlače one koji su lakovjerni. Raj i pakao su ovdje i sada. Mokša je oslobođenje od bola i patnje sada. Ali na pragmatičkoj razini, zadovoljstvo se može maksimizirati, baš kao što se i bol može minimizirati vairagyom (neprijanjanjem). Uživaj u životu sada, jer on je jedina istina. Besmrtnost je slava koju čovjek ostavlja iza sebe kada ga se potomstvo sjeća, kao i doprinos društvu. Život završava raspadanjem tijela, svjesnost je funkcija mozga, a čulne percepcije funkcija čula. Otkud život uopće, možda se nisu niti pitali, jer mentalnih konstrukcija može biti svakakvih, ali to su samo mentalne konstrukcije. Tvrdili su da nema Dharme izvan ovog postojanja. Nema nikakvih dobiti izvan ovog privremenog postojanja ZMP-a: zadovoljstva, moći i prosperiteta. Ismijavali su ludost onih koji su prihvatili Vede (religijsko-ceremonijalne RgVede; tada nije postojala cijela ova konstrukcija koju danas nazivaju "Vede", kad kažu vede, tada se misli na religijske brahmine) i stavili se u podložan položaj izrabljivačima tog vremena.

nastavit će se...

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
PostPoslato: 01 Sep 2014, 17:00 
OffLine

Pridružio se: 23 Nov 2008, 19:19
Postovi: 169
4. ćarvaka
(2/2)

Vedski (tadašnji, kao i kasniji) proponenti uništili su većinu literarnih djela Carvaka filozofije. Ostala je tek nekolicina. Prabodha-candrodaya (Uzdizanje Mudrosti) jedan je od preživjelih spisa i, zapravo je: drama. Strast je personificirana i govori o materijalistu i jednom od njegovih učenika. Strast se smije ignorantnim budalama koje zamišljaju da je duh različit od tijela i da žanje neke nagrade buduće egzistencije. Pisac kaže da je to kao očekivati da drveće raste u zraku i rađa plodovima.

"Ako će žrtvovana životinja u ritualu Jyotishtoma (nešto poput "žrtve paljenice") otići u nebesa, zašto onda žrtvovatelj ne ponudi odmah svog vlastitog oca?... Dok ima života, neka čovjek živi sretno, neka jede ghee (pročišćeni putar) čak i ako se mora zadužiti. Kada se tijelo pretvori u pepeo, kako se ikad može vratiti? Ako onaj koji napušta tijelo ide u drugi svijet, kako to da se ne vraća, nemiran zbog svoje ljubavi za bližnje? Stoga su ceremonije za mrtve koje su uspostavili brahmini (svećenici) tek njihov "izvor prihoda" - nema ploda nigdje. Tri autora Veda bili su budale, podlaci i demoni." (Citirao Advaita Vedanta teolog Sayana Madhava u "Sarvadarsanasamgraha", 14. stoljeće n.e.)

"Čovjek se sastoji od četiri elementa. Kada umre, zemlja ide u masu zemlje, voda u masu vode, vatra u masu vatre, dah u masu zraka i čulni organi u prostor (akaša)." (D. Chattopadhyaya - Lokayata: a study in ancient Indian materialism)

U velikom epu Mahabharati (12.1.414), dan je opis Carvake koji je spaljen na smrt jer je pričao protiv prolijevanja krvi Velikog Rata [kojega je danas visoko-cijenjeni lik zvani Krišna opravdavao kralju Arjuni kao visoku dharmu: dužnost] i osuđivao Yudhishthiru za ubojstvo tisuća ljudi zbog vlastite pohlepe. Carvake su osuđivale praksu žrtvovanja i pokora. Stajali su protiv Brahminske i kšatrijske (vojne i militarističke) dominacije doba u kojemu su živjeli.

Carvake su doživjele propast, baš kao što je predočeno u Mahabharati, u pokolju kroz nadiranje Arijevaca. Carvake nisu bili niti organizirani niti moćni da se usprotive bogovima drugog svijeta. Priča je to Dalita ('nedodirljivih' – untouchables) koji (bivajući "izvan kastinskog sistema" Indije tj. peta i potlačena kasta) se i danas bore za prava, na drukčiji način.

Brahmansko-kšatrijska hegemonija bila je proces koji se nastavljao i nastavljao. Ovo dvoje: Svećenstvo [bilo koje filozofije!, ali prvenstveno općeprihvaćene (ili bolje rečeno: općenametnute) ili "državom zaštićene"] i Država - radili su ruku pod ruku da drže druge u podložnosti. To ne znači da nije bilo literature, misli ili vođa u toj grupi Carvaka. Kad bi se previše osilili, bili su uništeni i nisu preživjeli povijest. Uglavnom su Carvaka misli izumrle jer su osporavali bilo kakvu tradiciju, nisu oblikovali sistem učenja svoje filozofije (ili, ako jesu, on je uništen). Racionalizam se javlja i uvijek ponovno javlja u povijesti. Drugi oblici hindu-filozofije su opstali, ne zbog njihove intrinzične unutarnje vrijednosti, već zbog strogih metoda parampare (prenošenja i poučavanja – tj. tradicije [parampara = tradicija]) te insistiranja na tome kao na visokoj dharmi.

Najpoznatiji među ovim učiteljima koji su odbacili Vedsku ortodoksiju bili su, naravno, Buddha i Mahavira. Postojali su i drugi, neki općepoznati neki ne.

Materijalizam je proizveo razvoj Umjetnosti i Znanosti (uključujući i Ayurvedu - medicinsku znanost). Neki su započeli s materijalizmom i otišli u ekstreme hedonizma: kama šastra, koja je opet miješanjem s drugim sistemima razvila kundalini yogu i umijeća seksa. Racionalistički anti-vedski rival puno se bolje izrazio kroz Đainizam i Budizam. Ali i ovi su bili poraženi infiltracijom te su preživjeli uključivši u sebe teističke elemente. Kasniji prodor Islama u Indiju uništio je bilo kakve do tada preživjele dokumente.

Lokayata filozofija se granala u dvije grane:
prvo - društvena borba porobljenih protiv brahminsko-kšatrijskih izrabljivača; i
drugo - stvaranje alternativnog filozofskog sistema da se pokuša spriječiti brahminski pokušaj podvrgavanja kroz naglašavanje karme i dharme.

Izvorna Carvaka je potpuni i krajnji ateistički i agnostički materijalizam i tamo nema mjesta Bogu niti bilo kakvoj duhovnosti.

_________________
wp


Vrh
 Profil  
Odgovori sa citatom  
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 16 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1, 2

Sva vremena su u UTC + 1 sat


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 0 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
cron
Pokreće ga phpBB® Forum Software © phpBB Group
Prevod - www.CyberCom.rs