Poezija - Sanja Karić

Bilo bi dobro

Bilo bi dobro da se baš sada
jedan Betoven ponovo rodi,
da čuje u sebi tonove nove
i da je gluv za škripu
koja se kao umjetost zove.

Bilo bi dobro da Čegevara
ponovo pusti revolucioni glas,
razbije gluposti što sistemi kroje
natjera velike da drhte i mole,
a male nauči da sebe vole.

Bilo bi dobro da Leonardo
dohvati se palete svoje
apstraktna mazala ovoga svijeta
otjera u mišije rupe s parolom:
Man'te se, mazala, kista i boje.

O kako bi nanovo dobro bilo
da Mojsije štapom malo zamahne,
povede odabrane na jedan pohod
daleko od psine laži, obmane,
pod nebo puno Božije mane.

 

Molitva

Bože molim te,
Ovaj put ne za sebe
Molim te za sve te malene duše
Koje pate
Za djevojčicu N.H iz Maglaja
Koju je babo 5 sati tukao,
Molim te Bože, vrati joj pjesmu,
I za svu djecu koja u ovom trenutku plaču
Koja podnose patnju i nezrelo zreli postaju;

Ko sam ja da za sebe molim?
Ni gladna,
ni žedna,
niti polomljena duha;

Nisam ja izgubila djetinstvo u
surovom okrilju morbidnosti i srama,
A oni,
ti ptići
koji progledavaju
i jedva da shvataju
početak i kraj

Gorak su ukus života dobili
Tuge se najeli,
Straha se napili,
a s bolom,
s bolom se srodili.

Čiji su krst oni ponjeli?
Za njih te molim.

Utješi me.
Vrati sokove u nesretne pupoljke,
Za srećna djetinstva;
Zaustavi Bože
sve surove krvnike,
pohlepne bludnike,
I mraka zla vjernike,
Neka se pretvore u soli kamen
Molim te Bože
Amen

 

Ja ću budna sanjati

Danas sam budna sanjala
mir kao udah u tišini
i nisam bila košnice košmar,
komadić što žuri da bude prvi.

Bila sam lahor po vrelini,
bila sam spokoj što spokoj rađa,
ista sam bila k'o drvo, k'o trava,
bila sam mir i sreća i slava.

Budna sam sanjala da ne znam šta je
karijera, novac i znanje,
udobnost i žurba prokleta:
Zar sam zbog toga dio svijeta?

Gdje nestadoše sve mirne noći?
Gdje nestadoše svi sretni dani?
Ne prodajem život za uspjeha aveti,
ja ću budna sanjati.

 

Očevina

Kada bih ja plela nebo
oplela bih ga s najtanjom
plavom svilom
pa ipak, ono ne bi
tako dobro bilo
kao ovo što si ga
ti ljubavlju stvorio.
Kada bih ja plela more
velika saten-svila
oivičena bi bila
sa malo bijelog tila
pa ipak, moje more
ne bi tako meko i ošto bilo
kao ovo što u tebi se rodilo
Kada bi plela hvalu o svemu
što ti si na svijetu stvorio
ni jedan materijal ne bi
toliko o ljubavi govorio.